Kada je 13. studenoga, 1999. godine, na Saint Denisu pokraj Pariza, u 85. minuti zamijenio Zvonimira Bobana u njegovoj oproštajnoj utakmici za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, Niko Kovač nije ni slutio da će samo tri godine potom preuzeti i njegov broj 10 na dresu, a nedugo potom i kapetansku vrpcu. Oboje s dvojakom simbolikom: Hrvati će preko starijeg od braće Kovač početi više shvaćati položaj i ulogu defenzivnog veznog u momčadi, kao što su dotad navikli cijeniti “desetke”, a upravo će Niko Kovač predvoditi val igrača iz dijaspore pomoću kojih će naša nogometna vrsta lakše preboljeti smjenu generacije “vatrenih”, koja je vrhunac ostvarila broncom na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.
Najistaknutiji predstavnici djece naših iseljenika, nakon Nike i Ro...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....