Pratio je prijenos na televiziji. Gledao je oca dok je u zagrebačkom kazalištu primao nagradu ‘Ponos Hrvatske’. Uručio mu ju je predsjednik Ivo Josipović. Stajao je uz vatrogasca, koji je iz zapaljene kuće spasio tri osobe. Ali sin nije bio ponosan na oca. U njemu je kiptjelo. Bilo je to u siječnju 2013. godine, tek nekoliko mjeseci nakon što ga je otac doslovno preko noći protjerao iz tvrtke. I još ga u medijima etiketirao glavnim krivcem za teškoće u koje je zapao obiteljski biznis.
Poduzetnik Marijan Filipović iz Čabra je 2012. godine smijenio sina s vrha tvrtke i najavio je da će tvrtku Finvest Corp d.d. darovati radnicima. Hrvatska javnost mu je pljeskala, mnogi su mu se divili, tapšali ga po ramenima, uručili su mu plaketu. Nazivali su ga hrvatskim Warrenom Buffettom. Ali Filipovićev sin Marin nije se oglasio u javnosti. U tišini se povukao s funkcije predsjednika uprave u tvrtki te čekao.
Devet blokada u ovoj godini
Sve do danas, dvije godine kasnije, kad je Marin Filipović pristao za Jutarnji list odgovoriti na ključna pitanja zbog kojih je otada na ratnoj nozi s ocem. Tvrtka Finvest Corp u međuvremenu je zapala u probleme: devet blokada u ovoj godini, višemilijunski dugovi, zabilježbe, ovrhe, sudski sporovi... Filipović senior prodao je luksuznu vilu u Opatiji, otpustio radnike, ali, izleda, ni to nije bilo dovoljno. Sve se više čini da radnicima neće imati što ostaviti. No, ni sa sinom nije riješio ostavštinu, a sve bjesniji na njega su i ostali mali dioničari u tvrtki.
Filipović junior školovao se u SAD-u, gdje je diplomirao financije i vanjsku trgovinu. Ondje je upoznao i suprugu s kojom se vratio u Hrvatsku. Početkom 90-ih pridružio se timu u očevoj kompaniji. Radio je uz oca godinama, podizao tvrtku u Čabru, pa biznis u Bosni i Hercegovini, sve do 2008. kad se Marijan Filipović odlučio povući iz posla.
Sina je postavio na vodeću funkciju te napustio čelnu poziciju u kompaniji.
U to vrijeme, doznajemo, Filipović senior zainteresirao se za tržište dionicama.
Počeo ih je, kažu, kupovati, prodavati, pa i zaduživati se.
“Znao je doći u firmu i hvaliti se kako je u par sati zaradio stotine tisuća kuna ili eura, ne sjećam se više”, kaže nam naš izvor blizak obitelji Filipović.
No, s financijskom krizom počeli su problemi na burzama. Dugovi su postajali sve veći jer se vrijednost dionica strmoglavila, primoran je Filipović bio prodati obiteljsku vilu u Opatiji, pa i podići nove kredite, od kojih su dva posljednja, doznajemo, najveće opterećenje, a iznose oko 20 milijuna kuna.
Počeo je tada tonuti i drvni biznis Filipovićevih.
Marin Filipović predlagao je da se Finvest Corp okrene turizmu jer su kupili hotelski resort u Njivicama.
Posao u hotelu je rastao dok je onaj u drvnoj industriji nezaustavljivo padao, pa se Filipoviću junioru to učinilo logičnim.
I tada su krenula prva razmimoilaženja s ocem.
Sve dok ga 2012. godine nije smijenio s čela uprave te doslovno potjerao iz kompanije.
“Imali smo drukčije poglede na posao. Marin se školovao u Americi, razmišlja o profitu, zaradi, biznisu, živi u Zagrebu, to je njegov stil. Ja živim s ovim ljudima u ovom kraju, tu me poštuju i cijene. Kad ne bi bilo Finvesta, ne znam što bi ovdje postojalo, gdje bi ljudi radili”, izjavio je Marijan Filipović u prosincu 2012. u razgovoru za Jutarnji list.
Odluka o smjeni
Sin je razrješenje, koje mu je uručio otac, doživio, kaže, kao i svaka druga odgovorna osoba.
“Posao sam dvadeset godina odrađivao najbolje što sam znao, i koliko sam mogao s obzirom na gospodarsku situaciju, a i okruženje u Hrvatskoj. Ali odluku o smjeni donio je većinski vlasnik i nadzorni odbor. No, rezultati tijekom mog mandata na čelu uprave najbolji su pokazatelj kako sam radio posao, te iza njih stojim”, govori Marin Filipović.
Tko je odgovoran za takvo stanje u Finvestu? Spominju se veliki osobni krediti vašeg oca, pitam ga.
“Morate to pitati gospodina Marijana Filipovića, apsolutno nikad nisam bio konzultiran o njegovim privatnim investicijama. Gospodin Marijan Filipović ima asistenticu i savjetnike”, odgovara Filipović.
Otkad su se razišli, sin oslovljava oca s gospodin Marijan Filipović, te su zahladili odnose. Ne razgovaraju, ne viđaju se, a djed ne viđa ni unuke.
Kad je Marin Filipović čuo da njegov otac tvrtku, nakon što ga je iz nje potjerao, namjerava ostaviti radnicima, ostao je šokiran.
“Nisam vjerovao, ali očigledno sve je moguće. U tvrtki sam radio otkad znam za sebe. Ipak je to bio obiteljski posao i uvijek sam iskreno iznosio vlastite stavove bez obzira na to sviđalo se to većinskom vlasniku ili ne. Nadao sam se da će tvrtka postati i ostati prosperitetna, većinski obiteljska, na dobrobit svih dioničara jer su postojali preduvjeti za to. Službeno sam u tvrtki bio skoro 20 godina”, objašnjava Marin Filipović.
(...)
Komentari
0