Tog je prosinca pola istočne Europe već bilo slobodno: Čehoslovačka, Poljska, Mađarska, Istočna Njemačka. U svim tim zemljama komunistički režimi već bili srušeni, svijet se gotovo navikao na “baršunaste revolucije”.
No, u Rumunjskoj, Nicolae Ceausescu još je bio toliko jak da nitko nije očekivao da će u samo desetak dana situacija eksplodirati, vojska promijeniti stranu, a okrutni diktator i njegova zla žena biti smaknuti po kratkom postupku. Europa je dobila prvu revoluciju koja je završila u krvi.
Ubijali ročnike
U Rumunjskoj nije bilo heroja poput Lecha Walese ili Vaclava Havela. Vlast je preuzeo odbor, uglavnom bivši komunisti, disidenti koji su dotad bili praktički nevidljivi. Ion Iliescu, koji će ubrzo postati predsjednik i potom vladati zemljom do 1996. (i onda opet od 2000. do 2004.), vodio je malu izdavačku kuću nakon što je ispao je iz milosti jer je kritizirao Ceausescuov lik i djelo. Pjesnik Mircea Dinescu i sociolog Silviu Brucan iz sličnih su razloga bili u kućnom pritvoru. Revolucija je počela u Temišvaru, zahvaljujući Laszlu Tokesu, mađarskom pastoru iz kalvinističke Rumunjske reformirane crkve.
Tokes je propovijedao protiv opresije Mađara i Ceausescuove politike rušenja sela radi gradnje kolektivnih farmi, a 15. prosinca 1989. trebao je biti deportiran iz Temišvara jer je stranim novinarima dao intervju. No, stotine vjernika okružile su njegovu crkvu i odlučile ga obraniti.
Snage sigurnosti prvog su ih dana pomele vodenim topovima. Ceausescu je u to vrijeme bio u Iranu, a kada je čuo za prosvjede, prekinuo je posjet te u Temišvaru proglasio izvanredno stanje. Idućih je pet dana vojska, pod prijetnjom smrti, po Ceausescuovim naredbama pucala na prosvjednike. Pojavile su se glasine da su ročnici koji su odbili pucati ubijeni na licu mjesta, da su ranjene ubijali po bolnicama. Jedan liječnik, Mihai Dragoi, tvrdi da su u blizini krematorija pronađene uniforme s rupama na leđima. On je bio član komisije koja je ustanovila da je u bolnicama u Temišvaru bilo deset neobjašnjenih smrtnih slučajeva. No, iz Temišvara su se u Bukurešt proširile glasine o tisućama mrtvih, iako ih je zapravo bilo stotinjak.
‘Dolje diktator’
Do 20. prosinca, iz nepoznatog razloga, generali su se predomislili i pucnjava je prestala. Kapetan Victor Stancalescu ignorirao je novu Ceausescuovu naredbu da ponovno počne pucati. Umjesto toga, otišao je do prijatelja u bolnicu i zamolio ga da mu nogu stavi u gips kako bi imao opravdanje da se vrati u Bukurešt.
Idući je dan, 21. prosinca, Ceausescu odlučio organizirati protuprosvjed na glavnome trgu u Bukureštu, koji je uživo prenosila televizija. Teško se preračunao. Na trgu se pojavilo stotinu tisuća ljudi, koji mu u početku jesu klicali. No, za minute je masa već uzvikivala “Temišvar! Temišvar!” i “Dolje diktator!”. Postoje teorije da su među prosvjednicima u Bukureštu bili pristaše Iliescua, koji su Ceausescuu iza leđa već dogovarali vojni puč. No, Iliescu to poriče i tvrdi da je riječ bila o narodnoj pobuni. Te je noći vojska pucala na Sveučilišnom trgu, a poginuli su deseci prosvjednika. Unatoč tomu, idući su dan u centar domarširali radnici.
Elena tražila nakit
Tog je 22. prosinca Stanculescu, još uvijek s gipsom na nozi, imenovan ministrom obrane. Prvi mu je potez bio da, suprotno Ceausescuovim naredbama, vojsku vrati u kasarne, a diktatora i njegovu ženu uvjerio je da napuste Bukurešt. Do njihova uhićenja dovest će niz čistih improvizacija slučajnih heroja.
Pilot Vasile Malutan dobio je naredbu da ih odveze na sigurno, ali uz poruku da je došlo do revolucije i da je zapravo prepušten sam sebi. Ceausescu je tražio da se zaustave kraj njihove vile kako bi Elena pokupila nakit. Nakon što su drugi put uzletjeli, Malutan je slagao da ih je uhvatio radar, a navodno je i nekoliko puta naglo spustio i podigao helikopter kako bi putnici pomislili da su se našli pod paljbom. Ceausescu se uspaničio i tražio da slete.
Prosvjednici su u međuvremenu u Bukureštu krenuli u osvajanje vladinih zgrada. Glavnim su gradom vladali kaos i pucnjava. Protivnici režima zaposjeli su i državnu televiziju, iz koje će svijet gledati revoluciju uživo.
- Bog se okrenuo Rumunjskoj! Pobijedili smo! - uskliknuo je pjesnik Mircea Dinescu kada su se našli u eteru. Upravo je on objavio naciji da su Ceausescuovi sada u bijegu.
Iliescu je pak proglasio da je stvoren Front nacionalnog spasa, o čijem se postojanju spekuliralo još od travnja, te da su formirali privremenu vladu. Front je zasjedao u studiju na sjednicama koje praktički nisu prekidane.
Snimatelj je bio prespor
Ono što je iz studija izvještavano često je bilo rezultat panike. Tvrdili su da je ubijeno 60.000 ljudi, a zapravo ih je ubijeno oko tisuću. Ljudi su vrištali u kamere da je voda otrovana, da Sovjeti napadaju, da su teroristi iz Libije, Rusije, Iraka, Izraela ili CIA-e došli braniti Ceausescua.
Nevjerojatno loša koordinacija odnijela je još života pa je tako u zauzimanju aerodroma u Bukureštu, koji je već bio u rukama vojske, poginulo je 48 kadeta.
Na Badnjak je Front raspravljao o Ceausescuovoj sudbini, u kupaonici uz otvorene slavine kako bi se doskočilo Securitateu. Zbog vijesti da je već dvaput pokušano oslobađanje diktatora, odlučeno je da se održi prijeki sud. Sa sucima je u Tergovište u istom helikopteru putovao i streljački vod.
Snimke iz tog dana pokazuju kako vojska Nicolaea u šubari izvlači iz tenka, a potom ga zajedno s Elenom posjeda za klupu pred tročlani prijeki sud. Optužnica: ubojstvo tisuća ljudi i “genocid izgladnjivanjem, nedostatkom grijanja i struje”. Nakon 90 minuta osuđeni su na smrt.
Stvari su se odvijale toliko brzo da je pogubljenje snimljeno samo izdaleka - snimatelj je navodno bio prespor. Nicolae i Elena Ceausescu pokošeni su iz automata.
- Antikrist je pogubljen na Božić - objavio je radio.
Genij s Karpata i kraljica znanosti
Ceausescu u početku nije bio nepopularan, a baš kao i Tita, voljeli su ga i na Zapadu. Iako je Rumunjska ostala članica Varšavskog pakta, Ceausescu je 60-ih prekinuo njezino aktivno sudjelovanje u tom savezu, odbio je sudjelovati i u invaziji na Čehoslovačku 1968., a 1984. nije poštovao bojkot istočnog bloka Olimpijskih igara u Los Angelesu.
No, njegova se bezobzirnost prema ljudima pokazala već 1966., kada je zaključio da Rumunjskoj treba više stanovnika da bi zemlja imala više radne snage u tvornicama. Zabranio je i kontracepciju i pobačaj. Broj rođene djece u godinu je dana udvostručen, ali je drastično povećan broj siročadi. Nakon revolucije je otkriveno da su u sirotištima djecu držali u neljudskim uvjetima, da ih je golem broj zaražen HIV-om jer se postojanje AIDS-a nije priznavalo, a transfuzije krvi smatrane su odličnim načinom za jačanje imuniteta.
Posjet Sjevernoj Koreji 1971. Ceausescua je inspirirao da počne graditi kult ličnosti po uzoru na Kim Il-sunga. Sebe je proglasio “genijem Karpata”, njegova žena, koja je prestala ići u školu sa 14 godina jer je bila loša učenica, proglasila se “kraljicom rumunjske znanosti”. Ceausescu je 70-ih počeo sa “sistematizacijom”, a prvo je na redu bilo selo. Sistemski su buldožerima rušili seoska imanja kako bi dobili više mjesta za kolektivne farme.
Ljude bi preselili u derutne zgrade u gradovima, gdje su morali plaćati stanarinu iako nisu imali od čega. Osamdesetih je srušio četvrtinu staroga grada u Bukureštu kako bi sagradio velebnu Palaču naroda, zgradu od koje je u to vrijeme veći bio samo Pentagon. Ceausescu je 80-ih odlučio da zemlja treba Zapadu vratiti dug, pa je gotovo sva hrana koja se u zemlji proizvodila išla u izvoz kako bi se dobile konvertibilne valute, dok je narod bio osuđen na čekanje u redovima i po 12 sati pred praznim dućanima. Toplane su zagrijavale stanove na 12 stupnjeva, a cenzori Ministarstva komunističkog obrazovanja u javnom su životu zabranjivali upotrebu riječi “hrana” i “dolar”. Istodobno su Ceausescuovi živjeli u izobilju i to pokazivali na televiziji. Rumunji su bili pod paskom tajne službe Securitate i oko 750.000 doušnika. Širili su glasine, zatvarali i ubijali disidente.
Tko je tko u revoluciji?
Nicolae Ceausescu - Rumunjski diktator od 1965. do 1989. Povukao je zemlju iz aktivnog djelovanja u Varšavskom paktu, a u početku je održavao i dobre veze sa Zapadom. Narod je gladovao dok je on živio u izobilju. Pogubljen je 1989.
Elena Ceausescu - Supruga rumunjskog diktatora, koja je s vremenom preuzela kontrolu nad svim imenovanjima. Od Securitatea je tražila da joj prate i sina i kćer kako bi ih bolje kontrolirala. Pogubljena je na Božić sa suprugom 1989.
Ion Iliescu - Šezdesetih se smatrao izglednim nasljednikom Ceausescua, no 1971. je marginaliziran i smijenjen. Nakon revolucije je osnovao Frontu nacionalnog spasa te postao prvi demokratski izabran predsjednik. Prema nekima, revolucija je bila vojni puč koji je organizirao Iliescu.
Mircea Dinescu - Pjesnik i disident koji je sudjelovao u zauzimanju rumunjske televizije te naciju izvijestio da je revolucija uspjela i da su Ceausescu i njegova supruga u bijegu. Nakon revolucije postao je medijski mogul - u njegovu je vlasništvu više satiričkih časopisa - a bavi se i vinogradarstvom.
Laszlo Tokes - Mađarski kalvinistički svećenik zapalio je iskru revolucije propovijedima protiv opresije mađarske manjine. Tokes nikad nije postao nacionalni heroj jer je i nakon revolucije branio prava Mađara. Danas je zastupnik u Europskom parlamentu.
Victor Stanculescu - Kada je postavljen za ministra obrane, naredio je da se vojska vrati u kasarne te je uvjerio diktatora da napusti predsjedničku palaču helikopterom. No, nakon revolucije osuđen je na 15 godina zatvora zbog ubojstava prosvjednika u Temišvaru.
Vasile Malutan - Poručnik, dobio je naredbu da Ceausescuove helikopterom odveze na sigurno, ali uz poruku da je došlo do revolucije Ceausescu mu je neredio da ih vozi u Titu. Malutan tvrdi da mu je rekao da su ih uhvatili radari, pa se diktator uspaničio i rekao mu da sleti.
Nicolae Deca - Nakon što su se Ceausescuovi spustili helikopterom, zaustavili su liječnika Decu u automobilu. On je prvi “talac” kojeg su Ceausescuovi uzeli u okolici Tergovišta. No, nakon kraće vožnje rekao im je da mu se pokvario motor.
Nicolae Petrisor - Nakon Dece, Ceausescuovi su zaustavili popravljača kišobrana Petrisora i tražili ga da ih odveze na sigurno. On ih je uvjerio da će se moći sakriti na poljoprivrednom tehnološkom institutu na rubu grada. Kada su tamo stigli, direktor ih je zaključao.
Ionel Boeru - Padobranac, bio je u osiguranju suđenja Ceausescuovima, s naredbom da ih ubije ako ih netko pokuša osloboditi. Tražio je od zapovjednika da Nicolaeu i Eleni odobri da umru zajedno. Vjeruje se da su diktatora i Elenu ubili njegovi meci.
Komentari (0)