Ustupam vikendicu za izbjeglice, “Mogu dvojicu Sirijaca primiti u stan”, “Imam malu mirovinu, ali hoću nešto izdvojiti za nesretne ljude”, to su samo neke od poruka koje ovih dana stižu na adresu hrvatskog UNHCR-a.
“Vjerujte, stalno nam građani šalju poruke kako žele pomoći, nude sve, mnogi krov nad glavom za rijeke izbjeglica koje se ovih dana slijevaju u Europu”, kaže Jan Kapić iz UNHCR-a, specijalizirane agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice s razgranatom mrežom širom svijeta. Prihvatni centri u Hrvatskoj, prema procjenama te međunarodne organizacije, među najboljim su u Europi. “Hrvatska je postigla zaista jako visoke standarde kad je riječ o zaštiti izbjeglica.”
Na slici: Jan Kapić
Foto: Goran Mehkek/CROPIX
Sve se može promijeniti
I dok izbjeglički val trese svijet i do sada se u najveću seobu naroda poslije Drugog svjetskog rata uključilo 60 milijuna ljudi, na hrvatskim je granicama posve mirno. To međutim ne znači da se već dulje vrijeme ne razmatraju svi scenariji ako izbjeglički val krene prema Hrvatskoj, a Kapić kaže da je nemoguće predvidjeti hoće li se to dogoditi. “Može se sve promijeniti u jednom danu”, tvrdi, uz napomenu da ni UNHCR ne zna kakvi su planovi hrvatske Vlade. “Rečeno nam je da je to tajna, a nadamo se da ćemo ipak nešto više saznati sljedeći tjedan kada su zakazani zajednički sastanci.”
Procjena je UNHCR-a da se Hrvatska dobro pripremila i za prijem 550 izbjeglica koje će već na jesen početi stizati u zemlji, nakon što je EU dala kvote svakoj članici koliko ih treba primiti. No, krajem tjedna Europska je unija odredila nove kvote prema kojima će Hrvatska morati smjestiti 3200 ljudi, za koje će se morati raditi dodatne pripreme.
“Uvjereni smo da je dolazak 550 osoba pripremljen i da neće biti nikakvih problema. Kroz projekt preseljenja dolazi 150 osoba iz država izvan EU, a to će biti Sirijci koji su u Turskoj, Libanonu, te 400 osoba koji su već na teritoriju EU.”
A svi oni koji su sreću i novi život potražili u Hrvatskoj mogu biti zadovoljni. Smještaj izbjeglica je u zagrebačkim Dugavama i u Kutini, na nivou je hotela B kategorije, izbjeglicama se osigurava odjeća, dobivaju tri obroka dnevno, a djeca četiri. Uče hrvatski jezik, a mnogi nakon što im je odobren azil traže posao. “Ima primjera onih koji su uspjeli, kupili stan, vode privatna poduzeća, žive sretno s obiteljima. Ima nažalost i suprotnih primjera da se ljudi nisu snašli i završili su u domovima za beskućnike”, objašnjava Jan Kapić.
Humani model
“Hrvatski model” zbrinjavanja izbjeglica dobiva sve moguće komplimente. Ocjenjuje se da je među najboljima u svijetu, izuzetno je human, a ostvarena je i dobra suradnja s policijom i državnim tijelima. Ipak, brojke ukazuju da Hrvatska nije posebno zanimljiva ljudima koji se žele dočepati bogate Europe.
Razgovarali smo s nekoliko ljudi koji su dobili azil i svesrdno su nas molili da im ne spominjemo imena. “Ne zato što se bojimo reakcija hrvatskih građana, naprotiv. Oni su nam uvijek pomagali. Ali jednostavno ne želimo da se u ovoj krizi, kada i mnogi naši rođaci pokušavaju doći do Europe, spominju obitelji”, objašnjavaju i kažu da su se dobro snašli u Hrvatskoj. “Vi ste dobri ljudi, pa iako zemlja nije bogata i sama se suočava s problemima, kod vas se svi osjećamo sigurno. A to je najvažnije.”
Pitao sam jednog Afganistanca odakle dolazi najviše izbjeglica u Hrvatsku i kakvi su mu daljnji planovi. “Prije svega pokušat ću naći posao, što nije lako jer ne govorim dobro hrvatski. Ako uspijem, ostajem ovdje, ako ne budem imao sreće, pokušat ću negdje drugdje u Europi. Ali, sada je teško, vidite i sami.”
Brojke kada je riječ o izbjegličkoj krizi u Hrvatskoj do sada nisu alarmantne. Od 2004. godine, kada je na snagu stupio prvi zakon o azilu, do srpnja ove godine azil je zatražilo 4885 osoba, a 165 je dobilo neki oblik međunarodne zaštite. Prema procjenama UNHCR-a, više od 85 posto osoba koje u Hrvatskoj zatraže azil ne dočekaju odluku, već odlaze dalje.
“Naše je dosadašnje iskustvo s hrvatskom Vladom u zaštiti izbjeglica dobro i zemlja se pridržava svojih međunarodnih obveza. Nadamo se i vjerujemo da će Vlada, ako dođe do povećanog broja izbjeglica, nastaviti tim putem.” Potkrepljuje to izjavama svih najvažnijih hrvatskih političara koji su to potvrdili.
Izjave političara
“Počela je gradnja izbjegličkih centara kad smo dobili novac iz Europske unije, međutim ti su centri samo dio sustava. Mogli bi biti gotovi do kraja godine”, tvrdi potpredsjednik Vlade Ranko Ostojić i najavljuje centre u Trilju i Tovarniku. Uz dodatak da je ove godine preko srpske granice prešlo 77 posto izbjeglica manje nego prošle godine.
Kapić kaže da je nedavno UNHCR, najvažniji partner hrvatske Vlade kad je riječ o zbrinjavanju izbjeglica, pokušao saznati Vladin plan ako dođe do povećanog vala izbjeglica. Odgovor je glasio “imamo plan”. Uz dodatak “povjerljiv je”. “Mi se nadamo da ćemo kroz naše kontakte u sljedećim danima, od Ministarstva vanjskih poslova do MUP-a, ipak doznati neke nove informacije. One su nužne nama, ali i drugim međunarodnim organizacijama da bi svi znali kako pomoći.”
“Pratimo i sve što se događa u hrvatskom bližem i daljem susjedstvu, pogotovo u ovom času u Makedoniji, Srbiji i Mađarskoj”, tvrde u UNHCR-u. Vrši se i praćenje i nadzor rada i postupanja granične policije, a te su aktivnosti posljednjih dana intenzivirane. “Provjerit ćemo u sljedećem periodu na koji način postupa hrvatska policija.”
U Hrvatsku najviše izbjeglica dolazi iz Sirije, Afganistana i Iraka. Prije se govorilo i o “imigrantima”, ali zbog situacije koja vlada u tim zemljama danas se isključivo koristi izraz “izbjeglice”. “Često smo u medijima čitali o ilegalnim imigrantima, pa čak i ilegalnim izbjeglicama, ali na osnovi strukture onih koji sada dolaze prema Europi, prije svega ljudi koji bježe od rata, proganjanja, najtežih kršenja ljudskih prava, može se koristiti samo izraz da su izbjeglice.”
Do sada nije bilo nikakvih problema ni u dva prihvatilišta za tražitelje azila, u Zagrebu i Kutini. U zagrebačke Dugave, u prihvatilište koje se popularno naziva Porin jer se tu nalazio istoimeni hotel Hrvatskih željeznica, smješta se najveći broj izbjeglica, a u Kutinu najranjivije skupine, djeca koja su došla bez roditelja, bolesni i oni koji trebaju posebnu skrb i pomoć. U Porinu je kapacitet 600 osoba, a u Kutini 100. “Mi smo tamo svakodnevno prisutni, dobivamo informacije i sudjelujemo u rješavanju problema”, ističe Kapić.
Tri obroka dnevno
Standard koji mogu ostvariti izbjeglice u Hrvatskoj jasno je propi san i poštuje se do kraja. “Svatko dobiva nužnu odjeću i higijanske potrepštine. Njihov dan u prihvatilištima je organiziran, pruža im se psihosocijalna pomoć, imaju mogućnost baviti se sportskim aktivnostima. S njima se radi na učenju hrvatskog jezika.” Svatko ima tri obroka dnevno, a djeca i četvrti. Izbjeglice imaju pravo i na prehranu u skladu sa svojim vjerskim potrebama.
UNHCR je u prihvatilištu u Kutini uredio dječje igralište, financiraju se djelatnici Crvenog križa da pružaju i dodatnu podršku za predviđene programe. Vlada je nakon tri i pol godine pauze ponovno za azilante pokrenula i tečajeve učenja hrvatskog jezika, povijesti i kulture. “Bez toga nema integracije, to je prvi preduvjet da se izbjeglice snađu i počnu novi život ako namjeravaju ostati u Hrvatskoj”, tvrdi Jan Kapić.
U UNHCR-u posebno ističu primjere onih koji su uspjeli naći posao i osigurati si egzistenciju. Brojke ipak u tom pogledu nisu posebno optimistične, jer velik broj onih kojima je i odobren azil ne može krenuti dalje u životu. “Imamo jednog azilanta iz Afganistana koji je čak uspio dignuti kredit u banci i kupiti stan, uz jako važan dodatak, da kredit uspješno i otplaćuje. Oženjen je, djeca se tu školuju, postao je šef u poduzeću i zadovoljan je životom u Hrvatskoj.”
Postoje nažalost i suprotni primjeri, da se ljudi ne snađu i da nakon odobrenja azila ne mogu početi s novim životom, pa završavaju u ustanovama za beskućnike. Po zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti svatko kome je odobren azil ima pravo dvije godine na osiguran smještaj. Ali neki se nažalost i nakon toga ne uspiju zaposliti i plaćati stan. “Dakle, ima sretnih priča: neke se osobe zaljube u Hrvatsku i tu nađu dom. Ali i krajnosti: neki završe među beskućnicima”, navodi Kapić.
U Kutinu često dolaze i djeca koja su se našla u Hrvatskoj bez roditelja; sve su to teške ljudske sudbine u ovoj strašnoj izbjegličkoj krizi. U UNHCR-u kažu da svi programi koje nesretni ljudi u potrazi za mirom i novim životom koriste nisu skupi, jer se u kategoriji novca ne može o tome govoriti. “Smatramo da je sve to nužno za ljude i ni za jedan projekt ne možemo govoriti da je skup. Dok god postoje financijska sredstva država koje pridonose radu UNHCR-a i dok postoji potreba za takvim programima u Hrvatskoj, mi ćemo to financirati.”
Procjene što će se dalje događati s izbjegličkom krizom u svijetu teško je dati, a UNHCR kao humanitarno-nepolitička organizacija ne želi ulaziti u politički aspekt tog vrućeg pitanja.
Dramatične slike
Kada je riječ o radu s izbjeglicama, u UNHCR-u kažu da Hrvatska ima i veliku prednost. “Mnogi koji rade kod nas imaju iskustva iz Domovinskog rata, kad je Hrvatska zbrinula velik broj ljudi. Pitam Kapića je li se “hrvatsko srce” pokazalo velikim i u sadašnjoj izbjegličkoj krizi. “Svakako, dobivamo nebrojene pozive građana s kojima nikada nismo bili u kontaktu. Nude svoje vrijeme, nude vikendice i stanove, svu vrstu pomoći, nakon dramatičnih slika iz susjedstva. Hrvati pokazuju veliku solidarnost i humanost i to nam daje vjeru da će hrvatski građani, ako se izbjeglički val prelije ovdje, širokog srca primiti te ljude”, kaže nam Kapić.