Supruga bivšeg premijera, danas zatvorenika u Remetincu Ive Sanadera, uspješno gradi znanstvenu karijeru: imenovana je predstojnicom Arheološkog zavoda pri Odsjeku za arheologiju, na natječaju Hrvatske zaklade za znanost izabran je njezin projekt, te organizira i međunarodnu konferenciju doktorskih studenata arheologije
Ova žena zavjetovala se sve njegove tajne ponijeti u grob. Uvijek je u sjeni, ali njezini obrisi zrcale se u mnogim vladarevim odlukama. Držao ju je uza se kao spomenar na skromnu prošlost, privid obiteljske idile, kojoj nijedno više nije pripadalo. Vladali su gotovo šest godina: bilo je to doba blagostanja, prosperiteta. Ali ispratili su zemlju u krizu: bivši vladar završio je iza rešetaka, a vjerna mu suputnica kao dezerter u vlastitom domu. U obiteljskoj je kući pod sudskom zabranom raspolaganja, ogoljelih zidova, jer oduzeta im je i umjetnička zbirka, posljednji spomen na nekadašnju moćnu prošlost. Ali ona u prašnjavim arheološkim eksponatima pronalazi novi stari život.
“Arheologija je gušt, u njoj nalazim spas”, govori Mirjana Sanader u utorak dok stojimo ispred zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Nekadašnji vladar Ivo Sanader možda upravo u tom trenutku obilazi dvorište remetinečkog pritvora.
‘Laska mi vaš interes’
Mirjanu Sanader u nekoliko sam navrata proteklih godina tražila razgovor, ali godinama nije odgovarala, sve do proteklog tjedna kad je u odgovoru napisala da joj “laska interes za njezin istraživački rad” te da je voljna o njemu javno govoriti. Sama je predložila vrijeme i mjesto susreta. I taj dan sunce je okupalo dvorište fakulteta, studenti su ga preplavili: sjede na stepenicama, podu, pričaju, smiju se. Ona prilazi glavnom ulazu u točno dogovoreno vrijeme. Korak joj je težak, usporen. Da ne znate tko je, lako biste je zamijenili za neku manje poznatu profesoricu. Ne ističe se. Bez frizure, posebnog makeupa, izgleda svakodnevno. Nema tjelohranitelja, blindiranih automobila, vidno skupocjenih stvari, s torbom prebačenom preko ramena, izgleda kao svaka druga žena. Kaže da je umorna, cijeli dan je na sastancima, predavanjima.
“I sad se moram vratiti na sastanak, recite, brzo, nemam vremena za kavu, kafiće, pretrpana sam obvezama, razgovarat ćemo u hodu”, napominje, traži izlaz iz ove situacije, pristala je na razgovor, i to prvi put nakon godina šutnje, ali prilikom samog susreta se povlači.
Je li moguće da supruga bivšeg premijera nema dovoljno samopouzdanja, povjerenja u novinara za razgovor o vlastitom arheološkom projektu?
“Sve piše na internetu”, govori. “Sve smo stavili na internet, morali smo napraviti te stranice, naganjala sam profesore da svi stavimo što smo radili posljednjih godina i sad toga zaista ima mnogo, vidi se da smo bili izuzetno zaposleni. Moj novi projekt je u potpunosti opisan, napisan je na engleskom jeziku jer su ga recenzirali inozemni stručnjaci, dali su mu izuzetno visoke ocjene”, usmjerava me Mirjana Sanader.
U svakom slučaju, ovaj susret trajao je kraće nego što sam se nadala, pa i na mnoga pitanja nisam dobila odgovore, ali ipak ispričala je podosta o vlastitom akademskom i znanstvenom angažmanu, pa i životu poslije pada s trona. Pričala je o najnovijem arheološkom projektu za koji je dobila sredstva od Hrvatske zaklade za znanost, o novoj funkciji predstojice Zavoda za arheologiju pri fakultetu te konferencijama, koje također organizira, pa i strasti koju gaji za arheologiju.
Primjećujem na glas da je izuzetno zaposlena, a ona odrješito uzvraća: “Uvijek sam bila angažirana i zaposlena u struci”.
Mirjana Sanader na trenutke je voljna govoriti pa na trenutke izuzetno nepovjerljiva, onda opet otvorena. Vidno se grozi kamera, diktafona. Ponekad djeluje uznemirena pa stroga, potom opet omekša, smiri se, opusti se čim krene razgovor o arheologiji. No, onda se opet zagleda u pod i sumnje prevladaju.
“Rekli su mi da bolje da ne pričam, da vas sigurno ne zanima moja struka, istraživanja, da se bavite drugim temama”, kaže, kao da nije pročitala novine otkako je Sanader uhićen, kao da se nikad ranije nije susretala s novinarima, pratila supruga na diplomatskim putovanjima, susretima s državnicima, prijateljevala s ministrima i saborskim zastupnicima.
Zove li Barba Luka?
No, svi oni odavno su napustili njezine skute, ostalo je samo nepovjerenje. Rijetki su uz njih ostali prvih godinu dana, a pitanje je naziva li danas još i Luka Bebić, u javnosti najvjerniji Sanaderov prijatelj. Ali Mirjana Sanader, čini se, utjehu pronalazi okružena ljudima iz vlastite struke, studentima, arheološkim istraživanjima. Rijetko njezine kolege žele o njoj govoriti, a kad pristanu, onda je to pod zaštitom identiteta, no uglavnom svi imaju riječi hvale.
Jedan od njezinih suradnika rekao je da su u vrijeme uhićenja svi na fakultetu s njom prolazili težak period.
“Znate, nije ni nama bilo lako”, govori. “Mogu reći da je Mirjana oduvijek bila korektna, a posljednjih godina je, što se struke tiče, postala izuzetno produktivna, pa i konstruktivna, marljiva je i angažirana, a stekla je i iskustvo.”
Supruga bivšeg premijera ozari se čim krene priča o arheološkim nalazištima, čini se da bi pričala satima o terenu, istraživanjima...
“Vi biste možda pobjegli kad biste vidjeli u kakvim se uvjetima tamo radi, boravi, ali sve je to gušt, kad se čeka da zemlja... Ma ne, nemamo sad vremena, evo čekaju me gore suradnici, moram se vratiti”, prekida samu sebe, suzdržava se.
U arheologiju se zaljubila u srednjoj školi. Dogodilo se to u klasičnoj gimnaziji, učila je latinski i grčki, a odrastala u Splitu. Studij je upisala u Innsbrucku, isto kad i suprug, koji je studirao romanistiku i književnost. Studirala je klasičnu arheologiju te doktorirala 1983. s temom “Prikazi Kerbera u antičkoj umjetnosti”. Karijeru je počela 1993. na Katedri za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju na Filozofskom fakultetu. Napredovala je u zvanje docenta 1996., a tri godine kasnije postala je izvanredni profesor. Predstojnicom Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju imenovana je 2000., a od 2002. redoviti je profesor. Tri godine obnašala je dužnost pročelnice Odsjeka za arheologiju, a status redovitog profesora u trajnom zvanju stekla je 2008. godine.
Lani je postala predstojnica Arheološkog zavoda pri Odsjeku za arheologiju.
“Taj zavod postoji godinama, ali sad sam ga dobila u zadaću oživjeti, imenovana sam na dvije godine da ga do kraja postavim, ali nema tu nikakvog novca, nema zavod novca, nemamo vlastiti budžet”, ponavlja, zvuči na trenutak kao da se želi ograditi od samostalnog raspolaganja nekim budžetom.
Jednom na suđenju
Arheološki zavod je, inače, znanstveno-istraživačka jedinica Odsjeka za arheologiju, a postoji još od 1954. te predvodi istraživanja u kojima sudjeluju studenti, znanstvenici. “Upravo je Zavod nositelj mojeg najnovijeg projekta”, najavuje Sanader.
Posljednji intervju dala je za austrijski list Kurier u siječnju 2011., u kojem je ispričala da se u Zagrebu bori za vlastita ljudska prava. Bivši premijer tek se bio našao u pritvoru u Salzburgu. U međuvremenu se mnogo toga odigralo, uglavnom u njegovu životu: izručen je Hrvatskoj, a protiv njega su pokrenuti brojni sudski procesi, dosad je pravomoćno osuđen na osam i pol godina zatvorske kazne. U sudnici se supruga pojavila samo jednom, i to kad je pozvana kao svjedok. Nije se medijski producirala ni tijekom zatvorskih posjeta ni u njegovoj obrani. Branila se u javnosti prvih mjeseci, kad je uhićen i kad su brojni novinari obilazili njihovu kuću, a istražitelji svakodnevno pretraživali ormare, bankovne račune, kreditne kartice. Ali posljednjih godina Mirjana Sanader u javnosti kao da se distancirala od muževe sudske trakavice. Nezaustavljivo je grabila svijetom arheologije i obilazila konferencije. Po Austriji, Italiji, Njemačkoj, odlazila je na iskopine pokraj Trilja gdje već godinama vodi arheološka iskopavanja na području nekadašnjeg rimskog legijskog logora Tilurij u selu Gardun kod Trilja te planirala nove arheološke projekte, konferencije. Tako je na natječaju Hrvatske zaklade za znanost izabran upravo njezin projekt nazvan “Između Dunava i Mediterana: Istraživanje uloge rimske vojske u seobama ljudi i dobara na teritoriju Hrvatske za vrijeme Rimskog carstva” (RoMiCRO). Predstavila ga je nedavno u vukovarskom dvorcu Eltz. Istaknuto je tada da se na projektu radilo više od pola godine te da će trajati četiri godine i da će Zaklada za svaku godinu dodijeliti deset tisuća eura.
“Istraživat će se kako je rimska vojska djelovala, kako je provodila svoju vlast te važnost vojske u rimskom osvajanju provincija”, govori Mirjana Sanader.
(...)