Dok gledam uspon Davora Šukera prema vrhu naše nogometne organizacije, ne mogu se načuditi kako je malo napora, energije, šarma i benzina proslavljeni napadač morao uložiti u realizaciju projekta “ja predsjednik”. Bez poštenog javnog nastupa, nedajbože polemike, bez pozivanja na programske odrednice, bez lažnjaka u vidu obećanja o kampovima, kamionima i avionima, Šuker je pobijedio. Na sljedećoj skupštini HNS-a, 5. srpnja, on će otpraviti u mirovinu Vlatka Markovića i postati novi predsjednik Saveza.
Kako mu je to uspjelo? Uglavnom tako što je uspješno držao jezik za zubima i disciplinirano slijedio naputke inspicijenta, uostalom kao i Damir Vrbanović koji će ubuduće biti izvršni predsjednik HNS-a i svojevrsni diplomatski mentor Šukeru.
Veliki pozadinski playmaker ovdje se, naravno, zove Zdravko Mamić.
“U njegovom je laboratoriju osmišljen je plan o pripremanju Šukera za predsjednika još tijekom zime 2010. godine, u jeku borbe za vlast u Rusanovoj 13 između Markovića i Štimca”, otkriva jedan upućeni nogometni dužnosnik.
Ćirine sumnje
Tih je dana zaista obećano Šukeru da će na polovici sljedećeg Markovićeva mandata preuzeti štafetu od posustalog predsjednika, no taj bi plan prekrila prašina da se u međuvremenu na obzoru nije pojavio iznimno neprijateljski raspoložen ministar Željko Jovanović i izazvao paniku u Kući nogometa s užurbanim pozivima na veliko provjetravanje organizacije.
Vlatko Marković je proteklih tjedana i mjeseci , kažu naši izvori iz vrha HNS-a, pokušavao izigrati velemajstore izbornog inženjeringa i produljiti vlastiti vijek trajanja u fotelji do 2014. i kraja mandata.
“75-godišnji se general pokazao lošim taktičarom, hunta iz županijskih saveza stisnula ga je u obruč i zaprijetila mu nečasnim otpustom”, kaže jedan dužnosnik koji je Markoviću nekad bio blizak. Marković se pomirio sa sudbinom i početkom ovog tjedna napokon potpisao kapitulaciju. Tako se Davor Šuker i službeno uključio u igru. Novinarima je obećao da će slijediti program Vlatka Markovića i nastaviti tamo gdje je prethodnik stao.
Što je to uopće Markovićev program i u kojem bi smjeru danas Šuker mogao krenuti? Je li to ona papazjanija od jedanaest maglovitih načela, zamiješana tijekom predsjedničke kampanje 2010. godine, kao nemušt odgovor na agresivan Štimčev nastup? Mudrosti kao što su “piramidalna struktura i supsidijarnost” ili “integritet” ili “financijski fair-play i regularnost natjecanja”...
Ne, naravno, sljedeći predsjednik HNS-a nema sluha ni talenta za ovakve proizvode iz škole apstraktnog mišljenja, tu bi bolje plivao Zvone Boban.
“Kada kaže da će nastaviti Vlatkovim putem, Šuker zapravo želi reći da će prvenstveno voditi računa o blagostanju nacionalne momčadi”, tvrdi jedan prijatelj. Zlobnik u meni dodaje - i da će vjerojatno o sebi govoriti u trećem licu, upravo poput prethodnika koji je vladao gotovo četrnaest godina.
Da Davor Šuker možda i nije kapacitiran za dužnost predsjednika HNS-a, ovih je dana otvoreno posumnjao Ćiro Blažević. “Postoji izreka - ako ti kažu da si genij, to je komedija, ali ako sam za sebe to pomisliš, onda je to tragedija.” Šuker je zaista nogometni genijalac s izrazitom instinktivnom inteligencijom na terenu, ali nesreća je upravo u tome što on za sebe misli da je genijalac. “Za uspješno upravljanje Savezom trebat će mu puno više od snalažljivosti na terenu”, rekao je Ćiro.
Ćiro Blažević poznaje u dušu najboljeg igrača vatrenih, jasno mu je kako diše i koliko toga (ne) može, a bogme zna i kakvim se strastvenim kampanjcem pokazao Šuker u ovih desetak godina koliko ga nije bilo na ozbiljnim nogometnim mapama.
“Davor je potpuno nezainteresirano sjedio u svlačionici dok se objašnjavala taktika’, otkriva jedan bivši suigrač iz tog razdoblja. “To ga uopće nije zanimalo. Gledao bi u pod, a zatim izašao na teren i zabio gol”. Slično kao i u kampanji za predsjednika, Davor Šuker strategiju i taktiku ostavio je drugima.
Od 2002. godine, kada je odigrao svoje posljednje utakmice u rasprodanim arenama i oprostio se od reprezentacije, pa sve do 2010. Šuker se mučio u potrazi za profesijom koja bi ga okupirala i ispunila. Sa navršenih 35 i novim zračnim jastukom oko struka on se još uvijek najbolje snalazio u suparničkom šesnaestercu.
Kozmopolitski život
Sjećam se dobro prijateljske utakmice novinarskih reprezentacija Hrvatske i Belgije 2003. godine na Hitrec-Kacijanu kad je Šuker kao “special guest star” spašavao čast nas nogometnih panjeva. Postigao je svih šest golova za našu momčad u 6-6 remiju.
U poznim godinama briljantne napadačke karijere Šuker je najavljivao da će svoju sreću tražiti u biznisu. Zvučno prezime, biografija zatrpana blistavim dometima u dresu reprezentacije, Seville, Reala ili Arsenala, poznanstva u svijetu celebova, znanje tri jezika. Kozmopolitski život na relaciji Madrid - London - München prerastao je već nakon nekog vremena u život u oblacima. Šuker se vrlo brzo vratio nogometu, nije bilo ničega pretjerano čudnog u tome što se okrenuo menadžerstvu s obzirom na to da je još tijekom igračkih dana zaslužio stigmu čovjeka posebno osjetljivog na novac. U tom poslu zastupnika/mecene mladih nogometaša pojavljivao se kao partner Dine Pokrovca, u jednom trenutku zajedno su brinuli o karijeri Nike Kranjčara.
Problemi s Akademijom
Iz te brutalne arene Šuker je izašao kada mu je unutarnji glas rekao da bi nogometno znanje i iskustvo trebao prenositi mlađim naraštajima putem Nogometne akademije Davora Šukera. Umirovljeni centarfor bavio se tim filantropsko-obrazovnim radom na različitim stranama svijeta, od Tučepa do Viteza, od Novog Vinodolskog do New Yorka i Mississauge, naravno uz odgovarajuću tarifu.
Dva tjedna života u Davorovu društvu nisu bila dostupna novčaniku svakog tate, pa su oni ljubomorni počeli širiti glasine da akademija nikada nije izbacila poštenog nogometaša i da se u suštini radi o tečaju pod radnim naslovom “kako elegantno izlevatiti bogate roditelje netalentirane djece”.