Oko ceste šuma je zaklonila ruševine napuštenih kuća. Zimi se, kaže vodič Miša, puno bolje vidi, ali sada, kada priroda buja, a ukrajinsko se zelenilo stapa s visokim plavim nebom, teško se pogled probija kroz šikaru. Trudimo se gledati kroz prozore kombija, ali svi se zapravo pravimo da smo kao u daljini nešto vidjeli, no... zeleno i samo zeleno, i tako unedogled. Ni traga kućicama. Makar razrušenima. Tu više nema nikoga, odavno, prošla su već desetljeća. Nikad se nitko neće ni vratiti. Černobilsko područje ima tu draž ukletog mjesta. Ovdje se već toliko toga lošega dogodilo.
U kombiju nam puštaju dokumentarac o nesreći i njezinim posljedicama. Većina u vozilu se nije ni rodila kad se dogodio Černobil. Ali, zato znam tko je tamo bio prvi od stranaca - Hans Blix...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....