Polančeca sam upoznala prije desetak dana. Djelovao mi je baš onako kako sam ga doživjela gledajući ga iz fotelje. Jednostavan kontinentalac, običan, nenapadan, uredan i pristojan, tako daleko od Sanaderova samodopadnoga garda da sam se i tada zapitala zašto je baš njega odabrao. Upućeni su mi tada odgovarali kako je to samo naizgled, te da je Polančec itekakav igrač, da je jako inteligentan, da misli sto na sat, rješava istovremeno pet problema i razgovara na deset telefonskih linija.
Njemu su rodno mjesto, kraj i ljudi iznad svega. Ne srami se svoga seljačkog podrijetla, priča o roditeljima koji su mukotrpno radili da bi njega i sestru školovali, druži se s ljudima koje zna od djetinjstva. Otvoren je, pričljiv, voli društvo, nogomet i putopisne knjige. I doista prilično brzo razmišlja i sjajno radi više stvari odjednom.
Polančec s obitelji živi u Koprivnici. Tamo je situacija drugačija. Hodamo po tom malom, simpatičnom podravskom gradiću. I prije nego što uđemo u kafić ili restoran, svi već znaju da stiže Damir Polančec. Jedni se brže bolje sklanjaju da ga ne bi morali pozdraviti, dok mu dugi, pak, prilaze i rukuju se. Polančec kimne glavom prema raznim ljudima, mrmlja koliko je napravio za većinu njih, a oni okreću glavu. Zanimljivo je, komentira, kako se identično kao i prije ponašaju ljudi koji nisu tražili usluge, niti im je on nešto napravio. Sada ga odbacuju samo oni kojima je pomogao.
Ljudi u Koprivnici definitivno su prestrašeni. Ne znaju što da kažu. Njihov lokalni list nakon cjelodnevne ankete uspio je pronaći samo šest ljudi koji su htjeli odgovoriti na pitanje o Polančecu.
Vrlo je rano ispunio svoj san. Već s 33 godine postao je član Uprave Podravke. U trenutku kada ga je Sanader pozvao u Vladu imao je 36.000 kuna neto plaće, plus sve beneficije - od kartice bez limita, životnog i menadžerskog osiguranja, bonusa do Audija A6. Sve skupa vrijedno oko 10.000 eura mjesečno. Živio je u Koprivnici s obitelji, suprugom i dvoje djece, odlazio u svoje selo, igrao nogomet, sve što je oduvijek htio.
Polančec je sve ostavio i otišao u Zagreb na 16.000 kuna plaće i život bez obitelji i svojih ljudi. "Takva prilika se ne propušta. Bio sam počašćen”, kaže mi. Kaže da ga je Sanader zvao jer je htio nekog tko se dokazao u konkretnom poslu, ne prodavanju magle, tko zna donositi odluke.
Polančec priznaje s kakvim je strahopoštovanjem došao u Vladu i Sabor. Koljena su mu klecala kad je prvi put ulazio. Ubrzo je, kaže, shvatio koliko malo ljudi tamo išta zna i nakon godinu dana bio je bolji od većine suradnika. Kaže da je to zato što brzo uči.
No najviše ga je razočarao vrh Vlade. “Što mislim o Sanaderu?”, ponavlja Polančec moje pitanje. “A što mogu misliti. Da me nasamario, prevario, iskoristio. Naravno da mislim loše. Ali, puno su od njega gori Jadranka Kosor i Vlado Šeks. Gdje je Sanader od njih, on je doktor znanosti za njih, a oni... Gdje su bili, virili su iza njega. Kosor se po cijenu života ne bi odrekla svoga mjesta s njegove desne strane. Kakvi ljudi. I ja sam mogao aktivirati mandat u Saboru, ali sam se odrekao i nisam zažalio”. Danas Polančec lupa glavom o zid zbog odluke da ode u Vladu.
Ekipa iz osnovne i srednje škole - Štefica Valent, Zlatko Levak i Ivica Cmrk, godište 1967. - Polančeca poznaje od prvog osnovne, pa i ranije. Ivica Cmrk, jedan od Polančecovih najboljih prijatelja i njegov vjenčani kum, kaže: - U ničemu se Damir nije isticao, osim kod cura. Za njih je bio otrov. Ne znam čime ih je privlačio i mene je to zanimalo. Mislim na spiku.
Jasminku je Polančec upoznao pred kraj fakulteta u Zagrebu. Nakon što su se oženili, preselili su se u Koprivnicu gdje je Polančec već bio zaposlen. Ona je, uz djecu, 16-godišnju Ivanu i 10-godišnjeg Bruna, najvažniji dio Polančecova života.
Nakon svega, što je želja Damira Polančeca koji je s 33 godine bio član Uprave Podravke a s 38 godina potpredsjednik Vlade. Da bude na čelu neke druge uprave u nekoj drugoj tvrtki? Da se jednom vrati i pokaže kolegama koji su ga “napustili kao braća Josipa”? Ne. Ni tvrtka, ni politika. Seoski turizam. Zemlja, životinje i što manje ljudi...