ZAGREB - Hrvatsko je zdravstvo prošle godine prema Euro Health Consumer Indexu (EHCI) svrstano na 23. mjesto među 33 zemlje koje su sudjelovale u europskoj anketi kojom se istraživala kvaliteta, dostupnost i učinkovitost zdravstvenih sustava u Europi.
Tijekom rangiranja bodovano je 38 pokazatelja u šest kategor ija, i to prava pacijenata, vrijeme čekanja na liječenje, rezultati, opseg i doseg pružanja usluga te dostupnost informacija o lijekovima.
Pokazalo se da je Hrvatska napredovala u smanjenju lista čekanja na dijagnostiku i liječenje u odnosu na godinu prije, a smrtnost od srčanih udara također je u padu jer podaci govore da je u posljednje dvije godine smrtnost pala za 20 posto. Razlog je veća dostupnost jedinica za hitnu skrb bolesnika sa srčanim udarima.
Čak 20 bodova više nego godinu ranije dobili smo za bolji rad udruga koje se bave pravima pacijenta.
Dobri smo i u spriječavanju MRSA-e odnosno bolničkih infekcija, smrtnosti dojenčadi i stopi suicida.
Hrvatski pacijenti najlakše dolaze do obiteljskih liječnika, a u sredini ljestvice smo po dostupnosti onkološke terapije na koju se čeka manje od tri tjedna. Kompjutoriziranu tomografiju (CT) uglavnom se ne može obaviti za manje od tjedan dana.
Zdravstveni turizam
I u ovom se izvješću uočava višegodišnji hrvatski problem s brojem liječnika na 100.000 stanovnika. U tome smo pri samom dnu europske ljestvice jer imamo samo 260 liječnika na 100.000 stanovnika za razliku od Grčke koja ima oko 520 ili Belgije sa 420.
Od Hrvatske su još gori Makedonija, Cipar, Slovenija, Britanija, Poljska, Rumunjska i Albanija. No, broj liječnika nije jamac kvalitete zdravstvenog sus tava o čemu svjedoči činjenica da je primjerice Grčka 24 na listi.
Ulaganja
Slovenija troši i dvostruko više na zdravstvo po glavi stanovnika od nas
Ni izdvajanje za zdravstvo nije uvijek mjerilo učinkovitosti sustava. Po glavi stanovnika godišnje na zdravstvo Norveška troši najviše, oko 4700 dolara, a na listi je 10., slijedi Švicarska s 4400 na 5. mjestu, Luksemburg s 4300, dok prva Nizozemska troši 3800 dolara. U Hrvatskoj se po glavi stanovnika godišnje izdvaja oko 1200 dolara, dok Slovenci troše gotovo dvostruko više odnosno 2100, ali nisu dvostruko bolje plasirani od Hrvatske . Najmanje izdvaja Albanija - jedva 200 dolara po glavi stanovnika, ali oni su i na začelju ljestvice.
No, Hrvatska drži visoko peto mjesto među 33 zemlje po statusu dijela liječnika i kliničkih dometa u liječenju po pojedinim specijalnostima. Ističe se da Hrvatska ima “otoke izvrsnosti” u svom zdravstvenom sustavu koji bi mogli postati meka za privlačenje pacijenata iz cijele Europe, odnosno za razvoj zdravstvenog turizma.
Prva je drugi put zaredom Nizozemska, s 875 od mogućih 1000 bodova. Hrvatska ima 627 bodova, a od država u okruženju od naše su zemlje bolje Austrija (795 bodova), koja zauzima visoko četvrto mjesto, Slovenija (668 bodova) koja je na 16. mjestu i Mađarska (633 bodova) na 20. mjestu. Iza nas su Poljska, Slovačka, Albanija, Makedonija i Grčka.
U hrvatskom zdravstvu najlošije je ocijenjena informatizacija. Ne samo da je loša informatička komunikacija između pacijenata i liječnika nego je ona loša i među samim liječnicima. Umjesto mailova od ordinacije do ordinacije uglavnom putuju papiri. Također, kod nas još nema propisivanja preko e-recepata jer to ne podržavaju sadašnje zdravstvene kartice.
Nedostupni podaci
- Hrvatska bi bila bolje rangirana kada bi o svemu što se radi u našem zdravstvu postojali pisani tragovi ili u stručnim časopisima ili na web stranicama službenih institucija - rekla je prof. dr. Ana Stavljenić-Rukavina, hrvatska predstavnica u tome istraživanju.
Mane zdravstvenog sustava
Informatička nepismenost državnih institucija i premala želja da se objavljuje u stručnim časopisima razlog je što se hrvatski zdravstveni sustav u Europi percipira kao osrednji čak i u segmentima u kojima objektivno pripada u gornji dio ljestvice zdravstvenog indeksa EU. Istina, u ovogodišnjem izvješću Hrvatska je napredovala za sedam mjesta. No, to je još uvijek nedovoljno u odnosu na objektivno stanje koje se, na žalost, teško može dokumentirati.
Već i pogled na stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo govori da se ažuriraju vrlo sporo, a nekih podataka uopće nema, primjerice o ukupnom broju mamografija u jednoj godini. Nije bolje ni s web stranicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na kojima nema podataka koliko se pacijenata liječi lijekovima za rak i kolika je njihova mjesečna potrošnja. Zato i ne čudi što europski istraživači uz rubriku “novi lijekovi za rak” samo stave napomenu - nedostupno! Istina je, pak, da baš lijekovi za rak na listu stižu vrlo brzo, čak i prilično neselektivno te su u velikoj mjeri vrlo dostupni.
Na žalost, umjesto da slijedi praksu otvorenosti za javnost naprednih europskih zemalja, hrvatsko zdravstvo nastoji biti “samozatajno”. Tim nepotrebnim skrivanjem informacija zakidaju ne samo hrvatske građane, nego i Hrvatsku kao državu jer mrtvo slovo na zakonskom papiru nije dovoljno za pozitivnu europsku percepciju, ali ni onu pacijenata, što nerijetko nije jasno ni državnoj administraciji, ni liječnicima. (Goranka Jureško)