Nekada u svibnju 1945., u posvemašnjem kaosu Berlina tek oslobođenog od nacista, Heinrich Müller, poznatiji pod nadimkom Gestapo Müller, nestao je bez traga.
Monstrum koji je od prvih dana rata bio vodeći čovjek te Hitlerove zloglasne tajne policije, jedan od najvažnijih kotačića u provedbi holokausta i sudionik sramotne konferencije na jezeru Wann, kada su utanačeni detalji za “konačno rješenje židovskog pitanja”, sve do danas ostao je najviše rangirani nacistički dužnosnik čija je sudbina ostala misterij.
Nagađalo se da je pobjegao s teritorija Njemačke, tragali su za njime mnogi - Mossad, CIA i Centar Simon Wiesenthal među prvima - ali bez uspjeha. Prema najnovijem otkriću čelnika Memorijalnog centra njemačkog pokreta otpora Johannesa Tuchela, koje je prenio list Bild, čini se da je sve to bilo uzalud.
Ispovijest grobara
Gestapo Müller, tvrdi Tuchel, nije odmakao ni nekoliko stotina metara dalje od Hitlerova bunkera niti je doživio njemačku kapitulaciju te je, u jednom od većih ironičnih obrata u povijesti, pokopan u masovnoj grobnici na židovskom groblju Berlin-Mitte. Točnije, riječ je o starom židovskom groblju koje je SS uništio 1943. godine kada su na tom području prokopavali rovove, a potom su tu lokaciju koristili za pokapanje sve brojnijih žrtava savezničkih zračnih bombardiranja Berlina.
Svoje tvrdnje Tuchel navodno može potkrijepiti dokumentima koje je pronašao u nekoliko različitih arhiva, a iz kojih bi čak moglo proizaći da su tri mjeseca nakon završetka rata radnici koji su bili zaduženi za skupljanje leševa pronašli Müllerovo tijelo u plitkom grobu pokraj nekadašnjeg Ministarstva zrakoplovstva Trećeg Reicha te da su ga savezničke snage (pod tim se vjerojatno misli na ruske) točno identificirale.
Zajedno sa 3000 drugih leševa i njegov je, čini se, potom interniran u masovnu grobnicu na lokaciji nekadašnjega groblja u Grosse Hamburger Strasse.
“Bio je odjeven u generalsku uniformu i u unutarnjem je lijevom džepu imao iskaznicu s fotografijom”, tvrdi Tuchel.
Saveznici su, zapravo, vrlo lako mogli previdjeti o kako krupnoj zvijerki je bila riječ. Naime, Heinrich Müller iznimno je često ime, toliko da su, recimo, u SS-u postojala još dva generala koja su se zvala upravo tako.
Ovo otkriće Tuchel je pronašao dok je istraživao Müllerovu naredbu o smaknuću 18 pripadnika otpora prije samog kraja rata. Uz njegovu smrtovnicu datiranu na prosinac 1945., Tuchel kaže da ima dokaze o tome da su Müllerovi papiri i odlikovanja predani vojnim vlastima da bi se mogli vratiti njegovoj obitelji.
Godine 1963., k tome, kad su nadležne vlasti istraživale je li istinita dojava da je Müller pokopan u zapadnoberlinskoj četvrti Neukölln, jedan je grobar kazao policiji - a Tuchel je otkrio njegovo svjedočenje - da je upravo on pokopao Müllera na bivšem židovskom groblju i da je tom prigodom usporedio fotografiju s dokumenata s licem pokojnika. O uzroku smrti grobar nije policiji rekao ništa.
Njegova priča bila je navodno dobro poznata, ali nikada nije mogla biti provjerena jer se grobnica nalazila s pogrešne strane berlinskog zida. Premda su u poratnim godinama bile učestale dojave o tome da je Müller viđen ovdje ili ondje - uključujući Čehoslovačku, Argentinu i Kubu - stručnjaci su uglavnom odlučno tvrdili da je vrlo vjerojatno poginuo u Berlinu krajem rata.
Sada kad je moguće da za to postoje i dokazi, šef Centra Simon Wiesenthal Efraim Zuroff kaže da bi to bila “utješna pomisao”.
“On je najkrupnija riba koja je pobjegla”, rekao je Zuroff.
Režiser holokausta
Heinrich Müller, jedan od režisera holokausta, rođen je u Münchenu 28. travnja 1900. godine u katoličkoj obitelji radničke klase, a u Prvome svjetskom ratu služio je kao pilot izvidnik za artiljerijsku jedinicu. Više je puta odlikovan za hrabrost, i Željeznim križem prve klase i druge klase.
Nakon rata priključio se minhenskoj policiji, gdje je vrlo brzo stekao reputaciju vrlo vještog protukomunističkog operativca, koji se, k tome, nije dao smesti tričarijama kao što su zakoni i pravne norme istražiteljskog posla. Logično, time je privukao pozornost vodećih pripadnika tada rastuće nacističke stranke, poglavito Heinricha Himmlera i Reinharda Heydricha.
U doba Weimarske republike Müller je dotjerao do pozicije šefa političkog odjela minhenske policije, zbog čega je dolazio svakodnevno u kontakt s političarima, pa tako i s nacistima. Premda je zagovarao da se na poznati nacistički pivski puč odgovori silom oružja, takvo stajalište nije ga dovelo u Himmlerovu i Heydrichovu nemilost - naprotiv.
(...)