Željko Komšić, žestoki protivnik HDZ-a BiH, ali i kritičar politike koju vode vlasti Republike Hrvatske, etablirao se u glavnog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na nedjeljnim izborima u susjednoj državi. A mogućnost da će Komšić pobijediti HDZ-ova kandidata Dragana Čovića sve više brine ovdašnji državni vrh, potvrdila su dvojica visokopozicioniranih državnih dužnosnika, s kojima smo razgovarali i koji su inzistirali na anonimnosti, kako se ne bi dodatno narušili odnosi sa Sarajevom.
Tko je Željko Komšić kojega u vrhovima ovdašnje politike opisuju kao najveću prepreku normalizaciji u susjednoj državi?
Komšić je osnivač i predsjednik političke stranke Demokratska fronta (DF). Kao kandidat Socijalističke partije Bosne i Hercegovine dva puta je biran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a u dva mandata je obavljao funkciju načelnika Općine Novo Sarajevo te je bio veleposlanik BiH u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Rodio se 1964. godine u Sarajevu, otac Marko po nacionalnosti je Hrvat, a majka Danica, rođena Stanić, bila je Srpkinja i tijekom rata je poginula u rodnom Sarajevu. Željko Komšić se izjašnjava kao Hrvat, kršten je u katoličkoj crkvi, ali se kasnije deklarirao kao agnostik. Zbog ratnih zasluga primio je orden Zlatni ljiljan, što je jedno od najviših priznanja za nekadašnje pripadnike Armije BiH.
Prošlo je čitavo desetljeće otkad je objasnio koliko mu je nevažan podatak da je etnički Hrvat, što je obrazložio izjavom kako ga “zanima gdje se dijele ti certifikati za hrvatstvo da se prijavi jer članovi Predsjedništva su Srbin, Bošnjak i Hrvat, a ne ekskluzivni predstavnici bilo kojeg kolektiviteta”. Otad do danas ništa se nije promijenilo u razmišljanjima i zato ne iznenađuje nepodijeljeno razmišljanje hrvatskog državnog vrha odakle stiže dramatično upozorenje koje glasi - Komšićeva pobjeda uz pomoć bošnjačkih glasova neumitno će radikalizirati situaciju.
“Svi znamo da će golema većina Hrvata glasati za Dragana Čovića, ali to neće biti dovoljno, prema informacijama kojima raspolažemo. Naime, broj Hrvata u BiH se dramatično smanjio i u Federaciji ih ima barem četiri puta manje nego Bošnjaka. Taj podatak pokušava iskoristiti Komšić, čija se kampanja svodi na pridobivanje bošnjačkih glasača, tako što stalno napada Hrvatsku i Hrvate u BiH, i čini se da može uspjeti jer će mnogi glasati za njega. Ako se to dogodi, Hrvati neće imati predstavnika u Predsjedništvu BiH i očekuje nas radikalizacija”, ispričao je visoki državni dužnosnik koji je pritom izbjegao pobliže objasniti što podrazumijeva pod pojmom radikalizacija. Umjesto toga, opisao je kakav se scenarij predviđa:
Preglasavanje Hrvata
“Sada postoji neformalna koalicija Dragana Čovića i Milorada Dodika, koja nas ne veseli, ali bar onemogućava preglasavanje Hrvata. Sve će se promijeniti ako uz Dodika i Šefika Džaferovića Komšić uđe u Predsjedništvo. To neće prihvatiti u većinski hrvatskim krajevima i moglo bi doći do zahtjeva za obnovom neke forme Herceg Bosne, dok će se istodobno i Srbi osjećati ugroženi i obnoviti zahtjeve za odcjepljenje. Na to će reagirati Bošnjaci i nitko ne može predvidjeti kako će se razvijati situacija, ali sigurno će biti lošije nego sada. Zbog toga podržavamo Čovića, koliko god on nije idealno rješenje”, pojasnio je sugovornik Jutarnjeg lista.
Gotovo iste riječi izgovorio je nedavno Dragan Čović koji je upozorio kako “oni koji kalkuliraju da ima smisla i ovaj put izabrati dva člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima moraju biti svjesni da će time zaustaviti sve projekte u BiH i izazvati krizu koja nikome neće donijeti ništa dobro”.
Potpora iz Hrvatske je potpuno otvorena i za Čovića i HDZ agitiraju Hrvatski generalski zbor, Udruga Prsten u kojoj su okupljeni financijski utjecajni Hrvati podrijetlom s bosanskohercegovačkih prostora, ministar državne imovine Marić, a premijer Andrej Plenković izjavljuje kako “želimo da izbori budu i odraz stvarno izražene volje hrvatskog naroda u BiH, kojeg u tijelima vlasti trebaju zastupati njegovi legitimni predstavnici”. I u Saboru će predsjednik Kluba HDZ-a Branko Bačić dramatično upozoriti da su hrvatskom narodu predstavnike u nekoliko navrata birali većinski Bošnjaci te pozvati sve predstavnike političkog života da hrvatskom narodu omoguće izbor legitimnih predstavnika utemeljen na glasovima hrvatskih birača.
Samo što ni u BiH nisu sretni zbog politike u Hrvatskoj. U Sarajevu nije dobro primljena vijest da su Kolinda Grabar-Kitarović i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov razgovarali u New Yorku o parlamentarnim izborima u BiH, složivši se da predstavnici triju naroda moraju biti izabrani prema Daytonskom sporazumu i odgovarajućim presudama Ustavnog suda BiH. Za bosanske vlasti to je dokaz da se Hrvatska permanentno miješa u odnose u susjednoj državi. Uostalom, najžešći napad uputio je baš Komšić izjavom: “Postalo je besmisleno pozivati Hrvatsku da se prestanu miješati u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine. Bolje bi im bilo da vrate novac koji su pokrali od bosanskohercegovačkih građana”. Nedavno je optužio Hrvatsku i da pomoću HDZ-a provodi “direktan udar na suverenitet Bosne i Hercegovine i njen teritorijalni integritet utvrđen članom I/1 Ustava BiH”.
Komšićeva kampanja zvuči kao da želi odbiti hrvatske birače, i tako je u srpnju žestoko optužio Kolindu Grabar-Kitarović za - ustaštvo: “Predsjednica Republike Hrvatske ponovno se na drzak način miješa u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine i podupire HDZ-ovu lažnu i izmišljenu borbu za tzv. konstitutivnu jednakopravnost. To što Grabar-Kitarović pokušava oživjeti poražene vrijednosti kao što su rasna i etnička diskriminacija jedino je dokaz u kakvom se posebnom stanju danas nalazi Hrvatska. Europa mora pomoći Hrvatsku, možda i više nego Bosnu i Hercegovinu. Imaju na čelu jedne države predsjednicu koja promovira rasnu i etničku diskriminaciju dok pjevuši ustaške pjesme”.
Ovih dana optužio je Dragana Čovića da s Miloradom Dodikom pokušava sklopiti pakt kako bi njih dvojica zavladali cijelim političkim prostorom s ciljem uništenja i podjele Bosne i Hercegovine.
“Oni tad mogu raditi što hoće. Njihov osnovni plan bio bi ucjena političkog Sarajeva, odnosno probosanskih stranaka. Kada ne bi pristali, a ja se nadam da na ucjene takve vrste nitko od stranaka sa sjedištem u Sarajevu ne bi pristao, oni bi išli na maksimalno zatezanje situacije, pa čak i na varijantu tih planova B, C, D ili koliko ih već imaju, da se u jednom trenutku i jedan i drugi povuku iz Predsjedništva i ostave Predsjedništvo BiH bez dva člana, samo s jednom članom, bez legaliteta i legitimiteta, i tako izvrše udar na vrh države, po scenariju kako je to počelo u bivšoj Jugoslaviji; odsječete šefa države i koja onda vlast postoji i što funkcionira?” smatra Komšić.
Problem je taj što zahvaljujući izbornom zakonodavstvu on ima priliku postati hrvatski član Predsjedništva, i to bez podrške birača hrvatske nacionalnosti. Članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji se biraju s teritorija Federacije BiH - jednog Bošnjaka i jednog Hrvata - biraju birači tako što mogu glasati ili za Bošnjaka ili za Hrvata, ali ne za oba, i izabran je bošnjački i hrvatski kandidat koji dobije najveći broj glasova.
Zahvaljujući ovom pravilu, 2006. u utrci za člana Predsjedništva BiH pobijedio je Željko Komšić s osvojenih 116.602 glasa, dok je kandidat HDZ-a BiH Ivo Miro Jović dobio tek 76.681 glasova. Na idućim izborima 2010. godine Komšić je doslovno pomeo svoje protukandidate s 337.065 glasova, a HDZ-ova Borjana Krišto tada je osvojila 109.758 glasova, dok je ostalih pet kandidata osvojilo blizu 110.000 glasova.
Probosanski stavovi
Unatoč čvrsto probosanskim stavovima i izjavama kako “ne namjerava zastupati samo Hrvate, nego sve građane BiH”, dio glasova osvojio je i u Zapadnoj Hercegovini - u osam općina Zapadne Hercegovine kao tadašnji kandidat SDP-a BiH za člana Predsjedništva dobio je gotovo četiri tisuće glasova.
Komšić je dobio glasove i u najčišćim hrvatskim mjestima poput Gruda, gdje su prema popisu iz 1991. živjela četiri Muslimana, i Širokom Brijegu, gdje ih je bilo dvostruko više, devet, a opet je u Grudama dobio 124 glasa, a u Širokom 105. Ipak, u većini hercegovačkih općina Komšić je na izborima tek četvrti, iza Borjane Krišto (HDZ BiH), Martina Raguža (HDZ 1990 - HSP) i Jerka Ivankovića Lijanovića. Ukratko, očito je da su Bošnjaci glavnina Komšićevih birača, budući da u BiH ima samo 200-250 tisuća hrvatskih birača, a on je osvojio 337.000 glasova.
Tako je na općim izborima 2014. godine predsjednik HDZ-a Dragan Čović pobijedio sa 128.053 glasa, dok su njegova tri protukandidata imala blizu 120.000 glasova.
Dakle, za pobjedu je potrebno barem 130 tisuća glasova i Željko Komšić računa da će ih prikupiti među Bošnjacima i kod dijela Hrvata. S obzirom na njegovu najavu da će kao član Predsjedništva tražiti da zbog neriješenih graničnih i vlasničkih pitanja BiH tuži Hrvatsku, ne iznenađuje što se hrvatske vlasti nadaju pobjedi Dragana Čovića.
Prema istraživanju Centra za politološka istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, među Hrvatima u Federaciji uvjerljivo vodi Dragan Čović, aktualni član Predsjedništva BiH, koji ima povjerenje čak 75,1 posto birača hrvatske nacionalnosti. No, Hrvata ima puno manje nego Bošnjaka.
Zanimljivo je kako o Komšićevoj politici ne misle dobro ni neki hrvatski intelektualci iz BiH, koji definitivno nisu bliski HDZ-u, kao što je književnik Ivan Lovrenović iz Sarajeva. Lovrenović je često pisao o “fenomenu Komšić”, kao o “cijeloj prtljazi koja kao sjena manipulacije i etnokombinatorike na štetu Hrvata prati njegovu kandidaturu i izbor”.
Između ostalog, optužio je Komšića kako “jezik fakata govori, dakle, da je (i) njegov učinak nikakav, dapače, da je i sam aktivno sudjelovao u sramotnome srozavanju ugleda i funkcije državnoga Predsjedništva, po kojoj logici i po kakvome kriteriju su glasali njegovi glasači? I po kojoj ‘probosanskoj’ i prodržavnoj logici, po kakvoj analizi i prosudbi njegovoga minulog rada ga je njegova partija ponovo kandidirala za to visoko i važno mjesto u državnoj hijerarhiji”.
Komšića pretjerano ne pogađaju ovakve kritike, a za 24 sata - u slučaju njegove pobjede - mogla bi uslijediti nova dinamika u odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.