Caitlan Coleman, 31-godišnja Amerikanka koja je rodila troje djece u talibanskom zatočeništvu u Pakistanu, odlučila je progovoriti kako bi demantirala neke informacije o njezinoj obitelji i danu kada su spašeni, piše The Toronto Star s čijim je novinarima Coleman sama razgovarala u dječjoj bolnici u kanadskoj Ottawi, dok je njezin suprug pazio na njihove sinove, 4-godišnjaka i 2-godišnjaka.
- Sada svi svaljuju krivnju na druge. Islamabad tvrdi da nismo nikad bili u Pakistanu prije nego su nas oslobodili, a SAD tvrdi da smo cijelo vrijeme bili u Pakistanu i da je odgovornost na njima. No, ništa od toga nije istina - tvrdi Coleman u svom prvom intervjuu nakon što su ona i njezin suprug te troje djece izbavljeni iz zatočeništva prije 12 dana.
Kazala je da ne želi pričati o svim stvarima koje su joj se dogodile u zatočeništvu, no da je sigurno da su bili zatočeni i u Afganistanu i u Pakistanu, kao i da nije istina što tvrde Islamabad i Washington, da su spašeni 11. listopada nakon što su prešli granicu.
- Nismo tog dana prešli u Pakistan - kazala je.
Coleman je bila trudna kada je u listopadu 2012. godine oteta u Afganistanu sa svojim suprugom, Kanađaninom Joshuom Boyleom (34). Pet godina proveli su u zatočeništvu prije nego su ih spasile pakistanske snage.
Boyle je nakon slijetanja u Toronto kazao novinarima da je njegova supruga silovana i da im je jedna kći ubijena.
Coleman je potvrdila njegove riječi kazavši kako su je otmičari silovali pred suprugom i djecom te kako su je prisilili na pobačaj jer je njezin suprug uporno pokušavao nagovoriti otmičare, pripadnike Haqqanijeve mreže, da ga regrutiraju.
- Bili su jako ljuti jer ih je Joshua uporno odbijao kad god bi od njega tražili da im se pridruži. Ubili su moju kćer stavljajući mi u hranu velike količine estrogena - kazala je, iako su talibani prošlog tjedna demantirali njezine tvrdnje i kazali kako je 'prirodno pobacila'.
Coleman je kazala i da je druge dvije trudnoće tajila i da je Boyle porodio njezinog sina i kći uz pomoć male svjetiljke, dok je ona šutke trpjela bol.
Kaže kako je svjesna svih kritika dijela javnosti koji je optužuje što je trudna sa suprugom uopće krenula na put u Afganistan i još djece rodila u zatočeništvu.
- To je bila odluka koju smo donijeli. Razmislili smo o tome i razgovarali, no teško je objasniti razloge. Za mene je uvijek bilo važno imati veliku obitelj, a činilo mi se da nikad nećemo izaći iz zatočeništva, pa mi je roditi izgledalo kao najbolja opcija.
Nakon povratka u Kanadu nastavila je nositi hidžab, no nije htjela govoriti je li se preobratila na islam.
Inače, Boyle je prije braka s njom bio oženjen za sestru Omara Kadhra, koji je pak 10 godina bio u zatvoru Guantanamo zbog veza s al-Qa'idom.
Coleman je u intervjuu istaknula da su brzo prebačeni iz Afganistana u Pakistan i kako je prvih šest ili sedam mjeseci bilo najteže.
- Odveli su nas iz Afganistana; vožnja je trajala nekoliko dana. Došli smo u Miran Shah, u Pakistan, gdje su nas držali više od godine dana. Bilo je jako teško. Moj suprug i ja tada smo bili razdvojeni. Nije mogao vidjeti Najaeshija (najstarijeg sina) niti provoditi vrijeme s nama - kazala je.
- Potom su nas preselili na sjever Miran Shaha, u kuću muškarca Mahmuda. Bio je dobar prema našem sinu i opskrbljivao nas stvarima koje inače ne bismo imali. Ponekad je Najaeshija odvodio da vidi sunce.
U 2014. i 2015. obitelj su često selili. U to vrijeme bila je prisiljena pobaciti te su je silovali.
- Imali smo olovku za koju oni nisu znali i pokušavali smo uručiti poruku svima koji nisu bili čuvari ili zapovjednici. No tada su vidjeli što pokušavamo, uzeli nam olovku, odvojili nas, pretukli i mene silovali.
Od tamo su ih premjestili u Spin Ghar, na granici s Afganistanom. Često su ih, kaže, drogirali prilikom seljenja, a obično bi ih prevozili utrpavajući ih u prtljažnik nekog auta.
- Stalno su nam govorili da će nas pustiti za dan, dva, tjedan, dva... no ostali smo mjesecima. Sagradili su za nas kućicu, no tamo smo bili kratko. Očito su bježali od nekoga.
Odvedeni su natrag u pakistanski Kohat i Bannu, kaže Coleman i dodaje da je njezin suprug mogao malo razumjeti što pričaju, pa su znali kuda ih vode.
Posljednje mjesece, od studenog 2016. do dva dana prije spašavanja, proveli su u 'Dar el Musa' (Musinoj kući), a potom su odvedeni u kuću čiji su prozori bili prekriveni prašinom.
Coleman kaže kako su ih 11. listopada stavili u prikolicu, te su se počeli naganjati automobilima i pucati, nakon čega su oni oslobođeni.
- Nismo htjeli dizati glave i vikati upomoć jer smo strahovali da će nas druga banda oteti. Mislila sam da se jedni pripadnici Haqqani mreže bore s drugima. Kad si tako dugo zatočen, u sve sumnjaš. Nisam poznavala te ljude niti sam znala gdje nas namjeravaju odvesti - kazala je.
Napokon su shvatili da se radi o pakistanskim snagama i da su slobodni, a Coleman kaže kako se ne sjeća kako je reagirala.
- Mislim da sam samo bila u šoku - zaključila je.