Koronavirus i kriza koju je prouzročio i dalje su velik izazov za Europsku uniju i test hoće li iz krize EU izaći jača, kao što mnogi lideri znaju reći, ili slabija, pa i podijeljena, kako upozoravaju drugi. Šefovi država ili vlada EU su poslijepodne počeli još jednu videokonferenciju s glavnom temom kako osigurati sredstva za obnovu nakon krize. Osim šefova država ili vlada EU, na videokonferenciji sudjeluju i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, predsjednica Europske središnje banke Christine Lagard i visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell.
Razlike su i prije sastanka bile tako duboke da je sam predsjednik Europskog vijeća Charles Michel odustao unaprijed od ideje usvajanja bilo kakve zajedničke izjave. Njemačka kancelarka Angela Merkel, koja nastavlja tradiciju da stavove svoje vlade uoči ključnih sastanaka EU iznese pred Bundestag, rekla je da će za konačni dogovor oko mjera na razini EU biti potrebno malo više vremena.
- Europski plan oporavka može poduprijeti obnovu u sljedećih dvije godine. Naša rasprava danas neće biti o detaljima ili o odluci o visini - rekla je Merkel, potvrdivši da će se detalji trebati doraditi u predstojećim danima, a to je zadatak i Europske komisije i drugih tijela EU, ali i ministara financija država članica.
Glavne razlike su i dalje one između južnih i sjeverozapadnih država članica EU. Jedni žele da se na razini EU osiguraju sredstva u vidu izravnog financiranja ili zajedničkog zaduživanja. No tradicionalno "škrte" države, odnosno one koje su veći neto uplatitelji u proračun Europske unije, poput Nizozemske, Finske, Austrije, Njemačke i Danske, žele biti sigurne da će svi koji budu uzimali povoljne kredite za obnovu te kredite vratiti sami, da se ne bi dogodilo da netko mora platiti za druge. Zato se one protive "mutualizaciji" duga kroz takozvane korona obveznice.
Italija je država koja je najviše inzistirala na "korona obveznicama". Radi se o državi koja je najviše i pogođena pandemijom, ali koja je i prije ove pandemije bila prezadužena. Zahtjevi Italije da pomoć preko EU mora biti brza, velika i učinkovita naišla je na veliku potporu. Ali ne i zahtjev da to bude putem "korona obveznica", kojima se najviše javno protivila Nizozemska, a iza koje su stale i mnoge druge države, uključujući i Njemačku.
I Italija je sada otvorena za razne ideje. Fond za obnovu je nešto oko čega se svi slažu, ali ne i oko načina kako podijeliti odgovornost i rizik.
Ove države traže da fondovi koji će se stvoriti kao zajednički za obnovu budu ograničeni i po visini i vremenski, kako bi se znalo da se mogu odnositi isključivo na suočavanje s posljedicama korona krize.
Ova kriza se pojavila upravo u vrijeme kada istječe višegodišnji financijski okvir EU, a novi još nije dogovoren. Jedini konkretan novac koji je mogao biti državama članicama na raspolaganju jest onaj koji je ostao neiskorišten. Sve ostalo su još uvijek prijedlozi, mogućnosti, krediti ili jamstva za kredite.
Kako je i ova kriza bez presedana, tako će biti i mjere za oporavak. Jer niti jedna članica neće ostati bez teških posljedica, i bogatiji sjever i siromašniji jug trebat će golemu pomoć.
Za očekivati je da će lideri EU nakon ovog summita čekati prijedlog Europske komisije o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje od 2021. do 2027. godine. Taj bi prijedlog mogao biti okosnica svih mjera za oporavak. Jedna od mogućnosti jest da barem za prve dvije godine, dakle 2021. i 2022., sredstva iz europskog proračuna posluže kao jamstva za zaduživanje država članica ili kao okosnica za mobiliziranje novca potrebnog za oporavak. Ako bi se situacija normalizirala, onda bi se proračun vraćao na normalu.
Zato se s velikom znatiželjom čeka prijedlog Komisije kako bi se vidjelo na koji će način višegodišnji financijski okvir i fondovi za oporavak biti povezani. Postoji opasnost da se zbog toga dodatno smanje i sredstva iz kohezijske politike, što bi išlo na štetu novijih i siromašnijih država članica.