Prošlo je gotovo mjesec dana od kada je na jednom od otoka Francuske Polinezije počela potraga za nestalim Stefanom Raminom. Četrdesetogodišnji Nijemac iz Hamburga nestao je na udaljenom tropskom otoku Nuku Hiva. Nakon tjedan dana intenzivne potrage pronađeni su ostaci ljudskog tijela i odjeća u blizini logorske vatre u udaljenoj dolini na otoku.
Među pronađenim ostacima su kosti, zubi i rastopljene plombe, što je prouzročilo sumnju da je Stefan Ramin nastradao kao žrtva kanibala.
Naime, istraživači vjeruju da je “ljudsko tijelo izrezano na dijelove i spaljeno” i prijavljuju da se na mjestu pronalaska osjećao miris spaljenog mesa.
U potrazi i vojska
Istovremeno, skupina od 22 policijskih službenika traga za Henrijem Haitijem, lokalnim vodičem za kojeg se vjeruje da je posljednji vidio Stefana Ramina. Naime, on ga je vodio u ritualni lov na koze u tropskom šumom prekrivene planine Nuku Hive. Nakon nekoliko sati vratio se samo Henri, koji je djevojci Stefana Ramina javio da se dogodila nesreća u kojoj je Ramin ozlijeđen.
Kada je Raminova djevojka Heike Dorsch željela potražiti pomoć, Haiti ju je, prema njezinu svjedočenju, napao i privezao uz drvo. Zavezanu ju je, tvrdi ona, seksualno zlostavljao, a potom je pobjegao i otad mu se gubi svaki trag. Uspjela se osloboditi nekoliko sati nakon toga. Vojska se pridružila policiji u potrazi za odbjeglim Haitijem. Za Stefana Ramina, poslovnog savjetnika i pustolova, ovo je trebalo biti “putovanje života” na koje se s djevojkom zaputio 2008. godine da bi oplovili svijet i o tome pisali na blogu.
Desetkovani otočani
U Francuskoj Polineziji planirali su provesti nekoliko mjeseci. Na otok Nuku Hiva pristigli su svojim katamaranom 16. rujna. Otok, opisan u pričama Hermana Melvillea , autora velikog romana “ Moby Dick”, nekad je imao i gotovo stotinu tisuća stanovnika, ali je početkom 20. stoljeća, nakon velike epidemije gripe, broj stanovnika naglo opao.
DNK analiza
Danas ih ima samo 2000 stanovnika. Iako je tijekom prošlih stoljeća bio poznat po kanibalima, lokalno stanovništvo uvjerava da je ta praksa iščezla. Ostaci pronađenog tijela trenutačno su u Parizu, gdje će DNK analiza utvrdili je li riječ o Stefanu Raminu.
Ako se sumnje pokažu istinitima, ovo je jedna od posljednjih lokacija kanibalizma na svijetu, uz Papuu Novu Gvineju gdje živi pleme Korowai, jedno od posljednjih koje jede ljude kao dio kulture i tradicije.
Pred poglavicu su nosili drvo za vlastito pečenje
George Brown, engleski misionar koji je živio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, zapisao je sljedeće o kanibalističkim običajima na polinezijskom otoku Samoi, u svojoj knjizi o običajima i kulturi naroda Melanezije i Polinezije. “Kad skupina muškaraca sa Samoe traži oprost za neko djelo, dođu pred kuću uvrijeđenog poglavice i naklone se. Svaki od njih u rukama drži drvo za potpalu, nešto lišća i zemlje i kamenje. To simbolizira najveće poniženje i znači: Evo nas, ljudi koji su teško griješili. I evo kamenja, drva, lišća i zemlje za pećnicu u kojoj nas možeš skuhati i pojesti, ako tako želiš. U većini slučajeva poglavica bi izišao pred svoj dom s tepihom u ruci koji bi dao pokajnicima, a simbolizirao je pokrivanje njihove sramote. Jedan od najpoznatijih slučajeva u kojem je tijelo žrtve raskomadano i skuhano je onaj britanskog moreplovca, kapetana Jamesa Cooka. On je skončao na Havajima, otočju u sjevernom Pacifiku, no danas se vjeruje da nije pojeden, bar ne posve. No o ovom je izvijestio kapetan King 1779. “Domoroci su došli do našeg broda kanuom i plačući izvijestili o gubitku Orona, kako su ga nazivali, smatrajući ga božanstvom. Vidjeli smo komad mesa”, zapisao je. Domoroci su ostatak tijela skuhali kako bi lakše odvojili kosti koje su postavili po čitavom otoku u sklopu rituala. Vjeruje se da su poglavice pojele srce kao dio rituala.