Odnosi između Rusije i Azerbajdžana doživjeli su svojevrsni kolaps, a sve u nizu brzih i snažnih udaraca. Počelo je kad je ruska protuzračna obrana prošlog prosinca greškom oborila putnički zrakoplov Azerbaijan Airlinesa koji je letio iz Bakua prema Groznom u Čečeniji. Avion je na kraju pao u zapadnom Kazahstanu, pri čemu je poginulo 38 osoba. Letjelica je preusmjeravana s neba nad južnom Rusijom i nije dobila dozvolu za slijetanje u zemlji.
Ruski predsjednik Vladimir Putin ispričao se azerbajdžanskom kolegi Ilhamu Alijevu zbog incidenta, ali nije izričito preuzeo rusku odgovornost, navodeći da su zračni obrambeni sustavi u Čečeniji reagirali na ukrajinski napad dronovima na dan nesreće. Alijev je ljutito poručio da je isprika svakako jedan od njihovih zahtjeva, ali da to nije dovoljno i da, između ostalog, očekuje i odštetu. Iz Bakua je potom u nekoliko navrata stiglo još teških riječi.
A onda je prošlog mjeseca došlo do eskalacije zbog uhićenja sedam državljana Azerbajdžana u ruskom gradu Ekaterinburgu. Uhićeni su u sklopu ruske istrage o mafijaškim ubojstvima koja datiraju unatrag 25 godina. U roku od nekoliko dana, dvoje osumnjičenih - etnički Azerbajdžanci - umrlo je u pritvoru, a ostali su se pojavili na sudu očito pretučeni i puni modrica.
Azerbajdžan je bijesno reagirao - svi ruski kulturni događaji su otkazani, ured kremaljske propagandne novinske agencije Sputnik u Bakuu je pretresen, a skupina ruskih IT stručnjaka uhićena i optužena za trgovinu drogom i kibernetički kriminal. Potom je na ruskoj državnoj televiziji izrečena prijetnja da bi Baku mogao biti "osvojen za tri dana", što je odjek retorike iz vremena neposredno prije ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.
No, iako je rat malo vjerojatan, kako piše britanski konzervativni The Telegraph, razdor između Moskve i Bakua je stvaran, ali i vrlo opasan za Moskvu jer se njezina donedavna štićenica Armenija - koju Kremlj nije zaštitio kada je Azerbajdžan u munjevitoj akciji zauzeo cijelu spornu regiju Nagorno Karabah, na koju je Erevan polagao pravo, ali je od međunarodne zajednice bila priznata kao azerbajdžanski teritorij - nakon više ratova s Azerbajdžanom u proteklih 30 godina, sada usklađuje i sklapa pakt sa svojim zakletim neprijateljem kako bi zajedno istisnuli Putina s Južnog Kavkaza.
Koridor Zangezur
Dana 10. srpnja, Ilham Alijev sastao se s armenskim premijerom Nikolom Pašinjanom, koji se prošlog mjeseca susreo i s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, što je golemi korak u odnosima i značajan susret s obzirom na to da Armenija i Turska nemaju formalne diplomatske odnose.
Baku se već dulje vrijeme oslanja na Tursku i funkcionira kao "mala Ankara", kako je u svojoj analizi nedavno pisao novinar vanjske politike Jutarnjeg lista Vlado Vurušić. Vrlo važna stavka jest to što je Turska prije nekoliko godina definitivno zasjela u Bakuu kao vodeća snaga - ne samo zato što su Azerbajdžanci turkofoni muslimanski narod, doduše šijiti, nego je logistički, politički i vojno, kako je pisao Vurušić, uletjela u zrakoprazni prostor koji je ostavila Rusija te pomogla Azerbajdžanu u ratu s Armenijom oko Nagornog Karabaha koji su još 90-ih godina 20. stoljeća zauzeli Armenci i proglasili svoju "državu".
Da bi se naposljetku sastali armenski premijer i azerbajdžanski predsjednik, a njihovi izravni razgovori fokusirali su se na koridor Zangezur, predloženu rutu koja bi povezivala Azerbajdžan s njegovom eksklavom Nahčivanom preko južne Armenije. Taj bi koridor, kako navodi Telegraph, ispunio panturski san o fizičkom povezivanju Azerbajdžana s Turskom te bi postao dijelom "Srednjeg koridora", trgovačkog puta koji vodi iz Kine i srednje Azije prema Europi.
Prema sporazumu o prekidu vatre iz 2020. između Armenije i Azerbajdžana, tu je rutu trebala nadzirati ruska Savezna sigurnosna služba (FSB). No, taj je dogovor sada pod znakom pitanja jer Alijev želi izbaciti Moskvu iz tog aranžmana i preuzeti potpunu kontrolu nad koridorom. "To je posljednji veliki ruski adut u regiji", objašnjava Neil Melvin, direktor za međunarodnu sigurnost pri londonskom sigurnosno-obrambenom think-tanku Royal United Services Institute (RUSI). "Omogućava im kontrolu trgovačkih ruta i utjecaj na odnose s Armenijom i Azerbajdžanom. Gubitak [koridora] bio bi velik udarac", dodao je.
Iako razgovori 10. srpnja nisu iznjedrili konkretne rezultate, dinamika se mijenja. Nakon susreta s Pašinjanom, Erdoğan je rekao da Armenija pokazuje "fleksibilniji pristup" koridoru Zangezur, iako mu se ranije snažno protivila.
Zapad je u međuvremenu predložio da ruta bude pod neutralnom međunarodnom kontrolom - primjerice švicarske ili američke tvrtke - čime bi Rusija bila potpuno isključena. Poput Azerbajdžana, i Armenija je, podsjeća Telegraph, zahladila odnose s Moskvom, osobito nakon 2023. i povlačenja ruskih mirovnjaka tijekom spomenute akcije azerbajdžanskih snaga za ponovno preuzimanje regije Nagorno Karabah.
Isključivanje Rusije
Gotovo cijelo armensko stanovništvo tada je izbjeglo, a Azerbajdžan je optužen za etničko čišćenje. Od tada se Pašinjan približava Zapadu i traži pomirenje s Bakuom, vjerujući da je budućnost Armenije ugrožena ako ostane u neprijateljskim odnosima s Azerbajdžanom i Turskom.
No, taj stav nije popularan u Armeniji. Pašinjan ima jednu od najnižih razina potpore među svjetskim liderima, a nedavni sukob s Armenskom apostolskom crkvom rezultirao je uhićenjem dvojice nadbiskupa pod optužbom za zavjeru protiv vlade.
Ipak, Nurlan Alijev, viši istraživač s College of Europe, tumači da je geopolitički zaokret Nikola Pašinjana približio Baku i Erevan po pitanju odnosa s Rusijom. "Obje zemlje shvaćaju da trebaju stvoriti sigurnosnu arhitekturu Južnog Kavkaza bez sudjelovanja Rusije - strukturu koju će podupirati same regionalne države", kaže Alijev. "Još nema konačnog mirovnog sporazuma između Azerbajdžana i Armenije, ali postoje pozitivni znakovi. Takav sporazum bio bi težak udarac za ruski utjecaj na Kavkazu", dodao je.
Za predsjednika Azerbajdžana, čini se da su dani poslušnosti Moskvi stvar prošlosti. Analitičari tvrde da on koristi incident u Ekaterinburgu ne samo kao povod da zahtijeva pravdu, već i kao način da pokaže neovisnost. "Problem u odnosima s Bakuom je ozbiljan", ocjenjuje jedan bivši visoki ruski diplomat za The Telegraph. "Predsjednik Alijev je pokazao zube, kao što bi to učinio svaki autoritarni vođa. Sada sebe vidi kao pobjednika. Moskva više ne diktira uvjete".
Bašir Kitačajev iz Centra Carnegie u Berlinu kaže da Baku koristi incident kako bi uzvratio Moskvi. "Smrt dvojice Azerbajdžanaca u Ekaterinburgu poslužila je samo kao zgodan izgovor", smatra on. "Vlasti Azerbajdžana koriste situaciju da ojačaju svoj položaj u zemlji i inozemstvu eskalirajući napetosti s Moskvom".
Zaokret je dodatno potvrđen objavljenim telefonskim razgovorom između Alijeva i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, u kojem su dvojica državnika raspravljala o zbližavanju dviju zemalja. Bio je to jasan signal iz Azerbajdžana, države koja je dugo bila percipirana kao saveznik Moskve.
Koridor Sjever-Jug
U međuvremenu, Kremlj pokušava predstaviti sukob kao zavjeru Zapada. "Scenarist i dirigent nesuglasica s Azerbajdžanom nalazi se izvan postsovjetskog prostora", izjavio je tako Grigorij Karasin, predsjednik ruskog odbora za međunarodne odnose. Ruski senator i bivši časnik KGB-a Vladimir Džabarov otišao je i korak dalje, optužujući britanski MI6 i Tursku za poticanje nereda.
Istina je, međutim, da su pukotine u odnosima nastale mnogo prije Ekaterinburga, i to upravo kada je Rusija prošlog Božića greškom srušila zrakoplov Azerbaijan Airlinesa - kako Azerbajdžan, podsjeća Telegraph, nikako nije želio prijeći preko tog incidenta, to je na kraju prisililo Putina da se ispriča i ponudi odštetu, što je rijedak diplomatski ustupak ruskog čelnika. Sada, potpuno svjestan moći javne konfrontacije, Baku nije oklijevao uzvratiti nakon uhićenja u Ekaterinburgu.
Sve to uzeto zajedno ugrožava i za Rusiju ključni koridor "Sjever-Jug", trgovačku rutu koja povezuje Moskvu s Iranom i Indijom, a prolazi kroz Azerbajdžan. Gubitak pristupa tom koridoru bio bi ozbiljan gospodarski udarac za Kremlj, osobito sada kada Rusija traži načine da zaobiđe zapadne sankcije.
Arkadij Dubnov, stručnjak za postsovjetska pitanja, napisao je na Telegramu da je Moskvi glavni prioritet očuvanje tog koridora. U Moskvi, kako je rekao, znaju da bi potpuno otuđenje Bakua moglo ugroziti te planove. Za sada, kako ocjenjuje, Rusija će nastaviti optuživati Zapad dok pokušava iza kulisa spasiti svoje odnose.
No, Azerbajdžan i Armenija - zemlje koje su nekoć smatrane i tretirane kao sovjetski sateliti - grade vlastiti put koji sve više i više ne uključuje Rusiju, zaključuje Telegraph.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....