Konzultacije o izboru nasljednika Josea Manuela Barrosa na čelu Europske komisije ulaze u odlučujući fazu, a bivši luksemburški premijer Jean-Claude Juncker, kandidat skupine Europske pučke stranke, pobjednika zadnjih europskih izbora, dobiva sve veću potporu, bez obzira na izričito i javno protivljenje britanskog premijera Davida Camerona.
Euroskeptični dio britanskih medija sve više piše o nekim Junckerovim “osobinama” zbog kojih ne bi trebao biti budući predsjednik Europske komisije, spominju i “probleme s alkoholom”, a sam se Juncker jučer u Bruxellesu požalio na ono što je nazvao “prljavom kampanjom” britanskih medija. Rekao je da ga fotoreporteri vrebaju čak i s drveća iz dvorišta njegovih susjeda.
Dokazani europejac
Na posljednjem summitu šefova država ili vlada Europske unije Juncker je dobio podršku uglavnom od lidera koji dolaze iz njemu protivničkog tabora, iz Socijalista i demokrata. I predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović podržao je njegovu kandidaturu jer smatra da je riječ o “dokazanom europejcu”. Milanović je rekao da bi Juncker trebao biti budući predsjednik jer su se prije izbora tako dogovorili. Iako je priznao da je upitan način na koji je došlo do ove situacije - da političke stranke imenuju kandidate prije europskih izbora, sada bi bila prevara ako bi izabrali nekoga tko nije bio kandidat.
Neke države članice to smatraju dodatnom komplikacijom i novim natjecanjem raznih institucija EU u podjeli moći i ovlasti. Velika Britanija, Švedska, Mađarska, ali i Nizozemska ne žele da sada Europski parlament sebi priskrbi moć koja mu, prema njihovu mišljenju, ne pripada: da nominira neposredno kandidata za predsjednika Komisije, što je u ovlasti lidera država članica.
Superiorna ideja
Iako je sada za izbor predsjednika Europske komisije dovoljna kvalificirana većina u Vijeću, ipak će se nastojati postići konsenzus država članica. Teško je zamisliti da bi budući predsjednik Europske komisije mogao bez problema obavljati svoju funkciju ako bi se znalo da su protiv njegova imenovanja bile članice poput Velike Britanije, Švedske i Nizozemske. No, i te države se više protive načelu, nego samom Junckeru kao kandidatu. Britancima zapravo ne bi bio prihvatljiv niti jedan kandidat kojega su isticale europske stranke.
U ime država članica EU, s Parlamentom o izboru budućeg predsjednika Komisije već pregovara predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy koji je to potvrdio jučer u Bruxellesu. I Angela Merkel je o tome razgovarala tijekom summita G7 s britanskim premijerom Davidom Cameronom.
Jean-Claude Juncker je uvjereni Europljanin, pa čak i federalist koji vjeruje u superiornost europske ideje, što i smeta Britancima. Bez obzira na njegova razmišljanja o budućnosti EU, tijekom kampanje Juncker je izrazio spremnost da uzme u obzir i britansku zabrinutost oko razvoja EU.
Iako su mu britanski euroskeptici kao negativnu karakteristiku pripisali to što je star, Juncker je samo dvije godine stariji od sadašnjeg predsjednika Komisije Josea Manuela Barrosa. Rođen je 9. prosinca 1954. godine i dolazi iz skromne obitelji. Otac mu je bio metalski radnik i sindikalni aktivist.
Politički dinosaur
Diplomirao je pravo, položio prisegu za odvjetnika, ali nikad se nije bavio tim zanimanjem. Sa samo 20 godina ušao je u Narodnu kršćansko-socijalnu stranku (CSV), a deset godina kasnije kao ministar rada prvi je put ušao u luksemburški parlament. Poslije je bio i ministar financija i ministar rada, a premijer je postao kad je Jacques Santer imenovan predsjednikom Europske komisije. Na položaju luksemburškog premijera ostao je neprestano skoro 20 godina.
Upravo zbog dugog mandata nazivaju ga “političkim dinosaurom”. Međutim, u tih 20 godina Luksemburg je ostao jedna od najbogatijih država svijeta, s najvišim životnim standardom u Europi, pa zašto i ne bi toliko dugo birali istu osobu na čelu vlade.
Juncker je karizmatičan političar s visokim statusom i na međunarodnoj sceni. Sudjelovao je u pregovorima koji su 1992. godine rezultirali Ugovorom iz Maastrichta, što je postavilo temelje današnje Europske unije. Još 2004. bio je u kalkulacijama za predsjednika Europske komisije, ali je odbio. Njegovu kandidaturu za prvog predsjednika Europskog vijeća 2009. svojim je protivljenjem pokopao tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy koji ga nije baš previše volio.
Potpora većine
Juncker ima i smisla za humor, ali je taj smisao nekima čudan. Ipak, suradnici ga smatraju osobom koja ima veliki talent posredovanja u postizanju kompromisa, što je jedna od najcjenjenijih osobina potrebnih za funkcioniranje u Europskoj uniji. Na razini materinskog, luksemburškog, jezika govori njemački i francuski. Novinarima često u šali kaže: “Odgovorit ću vam na engleskom s obzirom na to da ne znate luksemburški”. Kada je Malta ušla u EU, izjavio je da je sretan jer time njegova država prestaje biti najmanja članica Europske unije.
Zna se našaliti i na vlastiti račun. “Kad hoću govoriti na francuskom, mislim na njemačkom, kad hoću govoriti na njemačkom, mislim na francuskom, a na kraju sam nerazumljiv na svim jezicima”, rekao je jednom prilikom.
Pamtimo ga kao izuzetno otvorenog i transparentnog političara. Jednom nam je, nakon završetka razgovora s tadašnjom glavnom haaškom tužiteljicom Carlom Del Ponte, ustupio svoj ured da tamo pišemo i šaljemo svoje tekstove, a sam je izašao iz ureda. Tada za ulazak u njegov ured predsjednika vlade nije bilo ni sigurnosne kontrole.
“Probleme s alkoholom” prvi je javno spomenuo šef Eurogrupe Jeroen Dijsselbloem koji je Junckera nazvao “okorjelim pušačem i pijancem”. U jednom je TV intervjuu rekao da su pušenje i alkohol zabranjeni na sastancima Vijeća, ali se “bivši predsjedavajući” - misleći pritom na Junckera - nije toga pridržavao.
Iza Junckera su snažno stali EPP i novi šef te skupine u Europskom parlamentu Manfred Weber. Juncker je rekao da je on spreman razgovarati sa svim političkim strankama u Europskom parlamentu, kao i s Britancima, ali ga citiraju da je na sastanku izjavio da “neće moliti Britance za potporu”. Tu potporu mogli bi mu pružiti i zastupnici iz drugih stranaka jer bi time branili poziciju Europskog parlamenta.
Parlamentarci upozoravaju države članice da će odbijanje imenovanja Jean-Claudea Junckera ili nekog drugog kandidata koji bi osigurao potporu većine u Europskom parlamentu biti tumačeno kao nedemokratski akt, a Parlament bi u tom slučaju mogao blokirati taj izbor, što bi EU dovelo do institucionalne krize.
Službeni rok
Ako sve bude išlo prema planu, već će se na summitu Europske unije 26. i 27. lipnja znati tko je nominiran za šefa Europske komisije na mandat od pet godina. Zatim bi taj kandidat trebao sredinom srpnja ići na saslušanje u Europski parlament. Države članice bi tijekom ljeta imenovale svoje kandidate za povjerenike, oni bi u rujnu i studenome išli pred europarlamentarce na saslušanje, glasalo bi se o njima, a 1. studenoga bi nova Komisija trebala početi s radom. Međtim, kako su jučer ponovili u sjedištu Europske komisije, službenih rokova nema.