Ona je naprosto zla prevarantica i zaslužuje istrunuti u zatvoru.” Ne, nije ovdje riječ o osobi koja je nekoga ubila ili vodila neki opasan kriminalni posao, riječ je o Amerikanki koja je čak uspjela ostvariti “Pepeljugin san”, a onda sve to uništiti i pretvoriti u pepeo - i sada čami u zatvoru u Teksasu.
Amanda Movius rođena je na Aljasci, pa neki već ističu kako je život ondje dovoljno težak da joj se dio malverzacija i prevara koje je počinila i može oprostiti. Ako se pak tome doda da i nije živjela baš u oglednoj obitelji - otac je bio električar, a majka okorjela pijanica, i to one vrste koja se, kako se to i kod nas kolokvijalno zna reći, ubijala alkoholom. Sve dok joj to konačno i nije uspjelo: Amanda ju je pronašla utopljenu u kadi u kupaonici obiteljske kuće.
Iz tog se jada izvukla kad je s 18 godina napustila svoj rodni Fairbanks i zaputila se na sveučilište u saveznu državu Washington. Ondje je navodno slušala poslovne studije da bi se njezin cijeli svijet izokrenuo kad je 1989. godine, tijekom ljeta - tada je imala 22 godine - otišla na putovanje Škotskom. Kako je pak sama ispričala, našla se u društvu koje ju je pozvalo na prijem na kojem je bio i Lord Charles Bruce, jedan od tada najpoželjnijih ženika u Škotskoj, pa i šire. Naime, Lord Bruce dolazi iz stare škotske plemićke loze koja vuče korijene iz 14. stoljeća, od kralja Roberta Brucea. Charles Bruce nasljednik je titule grofa Elgina - njegov je otac 11. u tom nizu.
Sedmi pak grof Elgin onaj je poznati putnik koji je otišao u današnju Grčku još u doba dok je bila pod Otomanskim Carstvom i ondje pokupio što je više mogao tada nezbrinutih i na milost i nemilost vremenskim nepogodama ostavljenih umjetničkih blaga koja su se nalazila na atenskoj Akropoli, prije svega s hrama Partenona, ali i na nekim drugim lokacijama. Tu je svoju zbirku poslije predao British Museumu i poznata je kao “Elginov mramor”, a sve tamo od obnove moderne grčke države izaziva sporove između Atene i Londona: naime, Grčka, posebno otkad je postala članicom Europske unije, sve ultimativnije zahtijeva od Ujedinjenog Kraljevstva povratak svih tih umjetničkih ljepota, ali London nikako da pristane na to. Dakle, o takvoj je plemićkoj lozi riječ. Amanda je pak za novine izjavila da uopće nije znala tko je taj Charles Bruce - jasno, učenik elitnog Etona s bogatim imanjima i položajem u samom vrhu britanske i europske društvene kreme. Ona pak taj fatalni susret opisuje kao “običan spoj momka i djevojke”. Jasno, s pozicije spoznaje svega što je poslije (zlo)činila dosta je teško povjerovati u takvo tumačenje. No, kako bilo da bilo, između Amande, mlade, atraktivne, plavokose, onako američki pristupačne, i sasvim razumljivo malo uštogljenog plemića planula je iskra koja se pretvorila u “bajku na Highlandu” i za samo godinu dana uplovili su u bračnu luku. I tako je, kako navode britanske novine, ta “Pepeljuga s Aljaske” pronašla svog “princa” ne možda na bijelom konju, ali svakako u opakoj crnoj limuzini i s dvorcem veličine 30.000 četvornih metara.
Mlada se Amanda našla okružena kuharicama i služavkama, umjesto da izlazi u lokalne barove po Fairbanksu, počela se pojavljivati na brojnim dobrotvornim priredbama, nosila je skupu dizajnersku odjeću i živjela doslovce kao u snu mnogih djevojaka. Ubrzo su dobili i troje djece, kćer i dva sina, ali onda je nešto naprosto puklo. Plamen “bajke s Highlanda” polako se gasio i njih su dvoje od strastvenih ljubavnika postali samo dvoje ljudi koji žive zajedno da bi se potom i rastali. Tako to tumači Amanda. Drugi pak izvori tvrde da se Amanda počela ponašati kao prava raskalašena grofica, trošiti na sve strane i ulaziti u niz veza izvan bračne pa je Lordu u jednom trentuku prekipjelo.
Razveli su se nakon osam godina braka, a on je dobio skrb nad sve troje djece - neki u tome vide pristrani britanski sud, a neki posljedicu Amandina života. Ona je još neko vrijeme ostala u Britaniji, čak je započela i biznis s dječjom odjećom u Edinburghu koji je skrahirao i ostavio iza sebe najmanje 130.000 funti duga. I tada počinje Amandin konačni krah koji ju je na kraju doveo iza rešetaka. Kamo god je krenula, iza nje su ostajali dugi repovi prevara - koristila je tuđe kreditne kartice, bježala iz hotela ne plativši račune, lagala o sebi. Po povratku u SAD 2003. godine u Seattleu se udala za Davida Grimesa koji je ondje imao biznis s nekretninama, ali taj je brak opstao samo godinu dana. Kako je nakon toga počela koristi njegovo prezime - dakle, više nije bila Amanda Bruce koju prate dugovi iz Škotske, već Amanda Grimes - mnogi smatraju da se samo zbog toga i udala. Njezin je drugi suprug pak te sumnje samo potvrdio svojom izjavom da je sve vezano uz Amandu njemu “ostalo misterij. Znala bi nestati na nekoliko dana, katkad i tjedan pa i više, u pravilu bez ikakva razloga i tumačenja.” I onda joj se opet neko vrijeme gubi trag, da bi odjednom 2006. godine izronila ni manje, ni više nego u Hollywoodu, gdje se predstavljala kao scenaristica, a svoje je veze potvrđivala slikom na kojoj je u društvu stvarnih zvijezda: Keanua Reevesa, Roberta Downeyja Jr. i Woodyja Harrelsona. Jasno, nije uspjela napraviti ništa više od te slike te je napravila prvu pogrešku: vratila se u Seattle, gdje je prvi put pritvorena zbog prijevare. Kako joj se ideja boravka u zatvoru, niti deset godina nakon što je napustila dvorac, nije sviđala, uspjela je platiti jamčevinu i opet nestati. Put ju je potom odveo u Austin u Teksasu, gdje je nastavila s prijevarama, a jedna od uspješnijih bilo je nuđenje kuće za odmor na Havajima.
Bila je to vrlo prihvatljiva kuća, s razumnom cijenom, i javilo se više kandidata koji su joj uredno uplatili po 5 i više tisuća dolara da bi zatim shvatili da se kuća - ne iznajmljuje. Najvišese prevarenom osjećala Catherine Hamm, inače urednica putovanja u uglednom Los Angeles Timesu. Ona je u toj kući kanila boraviti tijekom medenog mjeseca, a da od posla nema ništa doznala je koji dan prije vjenčanja. I ona se sama pita - “kako sam mogla biti tako lakovjerna”. Kad je prijevara postala javnom, Amanda bježi u Kaliforniju, ali ondje pada u ruke policiji koja je konačno krajem proljeća šalje u Austin, gdje su je osudili za prijevare i strpali u zatvor na 15 mjeseci.
Detektivi su zaključili: “Čini se da je ona neprestano odlazila iz mjesta u mjesto živeći od novca drugih ljudi i kradući od njih svaki dan”. Dobar dio njezinih prijevara još nije poznat jer je stalno koristila lažna imena. Kad ju je policija u Austinu pitala otkud joj tuđa vozačka dozvola, Amanda im je mirno rekla da ju je morala dati gostioničaru u jednom baru, a da joj je on zatim vratio tuđu.
Njezin uistinu zaprepašćujući pad iz dvorca na škotskom Highlandu u zatvor u Teksasu možda je najbolje opisao njezin otac: “Kad god se nađe u teškoj situaciji, ona zna samo pobjeći”. No, u svom posljednjem, sada zatvorskom intervjuu tvrdi da je okrenula list, da puno piše u zatvoru, da je napravila i prodala već jedan scenarij te da će se, čim izađe, posvetiti karijeri i djeci. No, nitko ne može znati što je od toga istina.