Kada su se europski saveznici sastali u Parizu kako bi učvrstili sigurnosna jamstva za Ukrajinu, ondje su bili i Trumpovi izaslanici. To je nakratko pružilo nadu da bi se glas Europske unije mogao čuti u Washingtonu unatoč žestokoj kontroverzi oko Grenlanda, piše Deutsche Welle.
„U velikoj mjeri smo završili sigurnosne protokole", rekao je Steve Witkoff, jedan od dvojice izaslanika, dok je stajao uz čelnike Francuske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Ukrajine u predsjedničkoj palači u Parizu. „Ovo je važno kako bi, kada se ovaj rat završi, bio završen zauvijek", dodao je Witkoff.
Ipak, čak i dok su Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo potpisom na dokument potvrđivali odlučnost da u poslijeratnom scenariju rasporede trupe u Ukrajinu, Sjedinjene Američke Države nisu ponudile da priteknu u pomoć tim trupama u slučaju da Rusija ugrozi njihovu sigurnost.
Kako bi raspoređivanje moglo izgledati?
Prošli tjedan su Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ukrajina potpisali deklaraciju o namjerama da se rasporede „multinacionalne snage" kao podršku obrani i obnovi Ukrajine – nakon rata. Stručnjaci kažu da deklaracija, kao potpisani dokument, predstavlja čvršću i formalniju garanciju Ukrajini.
U utorak (6.1.) je njemački kancelar Friedrich Merz najavio da bi i Njemačka mogla odigrati vojnu ulogu i rasporediti „snage na teritoriju NATO-a koji graniči s Ukrajinom“, nakon što se postigne prekid vatre. Po prvi put je i španjolski premijer Pedro Sanchez izrazio spremnost za slanje trupa u okviru mirovne misije u Ukrajini, ali nije iznosio detalje.
Jacob Funk Kirkegaard, suradnik briselskog trusta mozgova Bruegel, vjeruje da se snage namjerno zovu „multinacionalnima" kako bi se otvorio prostor za pridruživanje drugih država iz ili izvan Europe. „Tko bi to mogao biti? Mislim možda Australija, ili svakako Turska, koja je veliki igrač na Crnom moru“, rekao je on za DW.
Sastanak u Parizu održan je u okviru takozvane koalicije voljnih – koju čini oko 30 zemalja privrženih Ukrajini. Sjedinjene Države nisu među njima. U svom priopćenju je ta skupina navela da će pomoći u izgradnji „obrambenih utvrda" unutar Ukrajine.
Kirkegaard je rekao da nije jasno kakve bi točno te fortifikacije bile. Možda, nagađa, slične onima koje se podižu u članicama NATO-a u blizini Rusije. „Kao u Finskoj“, rekao je, to bi bar moglo uključiti „postavljanje mina i bodljikave žice".
U priopćenju čelnika koalicije voljnih također se navodi da će sudjelovati u predloženom mehanizmu nadzora prekida vatre koji bi trebao predvoditi SAD. To bi zahtijevalo opremu i ljude koji bi pratili senzore, snimke dronova i satelita.
Dodaje se da će Ukrajinci „ostati prva crta obrane i odvraćanja“, dok su stručnjaci za DW rekli da bi europske trupe uglavnom bile prisutne kao instruktori, a ne u borbenoj ulozi.
Mnoga pitanja
Neki u Europi sada daju gas kako bi se uspostavila dugoročna sigurnosna arhitektura za Ukrajinu. Ali još uvijek ima više pitanja nego odgovora. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je rekao da bi Francuska mogla rasporediti „nekoliko tisuća" vojnika na ukrajinskom teritoriju.
Analitičar Kirkegaard upozorava da bi njemu moglo biti teško dobiti odobrenje francuskog parlamenta za financiranje trupa u inozemstvu, posebno usred političke i gospodarske krize u zemlji. Potpis britanskog premijera Keira Starmera na deklaraciji izazvao je negodovanje među domaćim oporbenim čelnicima i stručnjaka koji tvrde da Velika Britanija nema dovoljno vojnika za slanje izvan zemlje.
Strateški pregled obrane Ujedinjenog Kraljevstva – službeni dokument iz prošle godine – bilježi da su se veličina i spremnost vojske smanjili poslije kraja Hladnog rata. U izvještaju piše da je „samo mali dio trupa“ spreman za raspoređivanje u bilo kom trenutku. Pad broja vojnika poklapa se sa smanjenim izdacima za obranu.
Obraćajući se parlamentu, Starmer je rekao da će broj vojnika koji će biti poslani u Ukrajinu „biti određen u skladu s našim vojnim planovima, koje izrađujemo i u kojima očekujemo podršku drugih članica“. U Njemačkoj će prijedlog kancelara Merza o slanju vojnika u članice NATO-a koje graniče s Ukrajinom također prvo morati odobriti parlament. Nekoliko drugih članica koalicije voljnih ostalo je neodređeno. Moguće, smatra se, da i neće iznositi konkretnije planove dok se jednom ne uspostavi mir u Ukrajini.
„Bi li svi partneri iz koalicije voljnih snažno reagirali ako Rusija ponovo napadne? To je teško pitanje. Pitam ih sve i još uvijek nisam dobio jasan odgovor", rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski novinarima u srijedu (7.1.).
Dok sigurnosna jamstva ne budu odobrena u parlamentima i američkom Kongresu „ne možemo odgovoriti na pitanje jesu li partneri spremni zaštititi nas", dodao je.
Izostanak američkog oslonca najveća prepreka
Najveća prepreka europskoj nazočnosti u poslijeratnoj Ukrajini dolazi od nekad najbližeg saveznika preko Atlantika. Trumpovi izaslanici koji su prisustvovali sastanku u Parizu nisu raspršili europske dileme oko toga bi li SAD pritekao u pomoć njihovim trupama ukoliko bi Rusija prekršila uvjete mira.
Markus Reisner, austrijski vojni povjesničar i predavač na Terezijanskoj vojnoj akademiji u Beču, rekao je za DW da je suštinska poruka deklaracije iz Pariza bila da se SAD pozove na podršku tom europskom vojnom pothvatu.
„Trenutno je nezamislivo da europske snage uspostave veliku nazočnost u Ukrajini bez podrške SAD-a i njegovih specijaliziranih vojnih kapaciteta, i bez jamstva da će Amerika vojno intervenirati u slučaju ruskog napada.“
„Ovo je naročito točno sve dok Rusija zapadne vojnike u Ukrajini smatra vojnim metama", upozorava Reisner, piše Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....