Turkmenistan među putnicima željnih izazova ima status "nove Sjeverne Koreje", jer zbog prilično sumnjivog stanja ljudskih prava ova zemlja koja graniči s Kazahstanom, Uzbekistanom, Iranom i Afganistanom nije baš meka konvencionalnih turista.
Neovisnim promatračima ljudskih prava ulaz nije dozvoljen, a organizacija Human Rights Watch bilježi da mučenje u zatvorima predstavlja izvjestan problem. Nije poznato koliko ljudi sjedi u turkmenistanskim zatvorima iz političkih razloga, a kad se rešetke tamo zatvore za vama jednostavno nemate pojma kada će vas pustiti.
No, budući da je Turkmenistan dobio domaćinstvo Azijskih dvoranskih igara i borilačkih vještina, zbog čega su potrošili 5 milijardi dolara za izgradnju olimpijskog sela, zapravo sasvim novog kvarta, neki bi rekli i grada, u sklopu glavnog grada Ašgabata, filmaš i 'mračni turist' David Ferrier predstavljajući se kao sportski novinar obišao je taj novosagrađeni dio turkmenistanske metropole.
Pripremajući se za službenu olimpijsku manifestaciju, koja je održana u rujnu prošle godine, vlasti su na temperaturama koje premašuju 40 stupnjeva Celzijevih uklonile klima-uređaje sa stambenih zgrada da ne bi, kako je glasilo službeno objašnjenje, nagrđivale pogled.
Glavni grad nalazi se usred pustinje, a drži rekord s najgušće izgrađenim zgradama od bijelog mramora, koje toliko blješte da odbljesak sunca zaslijepi promatrača, primjetio je Ferrier, kako piše za The Guardian. Iako se predstavio kao sportski izvjestitelj, Ferrier je ustvari došao u Turkmenistan snimiti materijal za svoju dokumentarnu seriju 'Dark Tourist' (za Netflix). Istim povodom ranije je obišao Fukushimu u Japanu, destinaciju nuklearnog turizma, kao i Medelin u Kolumbiji, gdje mu je vodič bio bivši ubojica koji je radio za Pabla Escobara.
Turkmenistan ima četvrte po veličini rezerve prirodnog plina na svijetu, ali mnogo stanovnika izvan Ašgabata živi u siromaštvu pa ne čudi da 'novinaru' Ferrieru nije bilo dozvoljeno izlaziti van grada.
Predsjednik Turkmenistana Gurbanguly Berdymukhammedov (portret izvješen u hotelu Sport)
Slike predsjednika Gurbangulija Berdimuhamedova nalaze se posvuda: na naslovnici novina koje putnici dobiju u avionu na letu za glavni grad, na ekranima olimpijskih arena, posvuda po gradu. U trgovačkim centrima prodaju se uramljeni posteri s njegovim likom. No, lokalni stanovnici ne žele govoriti o svom lideru dok su kamere upaljene, a i kad su isključene, vrlo nervozno govore samo dobre stvari. Ne čudi, u Ašgabatu neslaganje sa službenom politikom nije dozvoljeno.
Zračna luka Ashgabat
U blještavom gradu sazdanom od bijelog mramora Ferrier se, kaže, osjećao užasno osamljeno. Pored sportaša i osiguranja, grad je bio jako, jako tih. "Grad mrtvih", ispod glasa su ga nazivali lokalni stanovnici.
Uslijed bizarne ozljede ruke koju je raskrvario naslonivši se na ogledalo u hotelskoj sobi, dokumentarist Ferrier upoznao je i zdravstveni sustav Turkmenistana. Bolnica mu je izgledala kao filmska scenografija - bile su tamo police i liječnički pribor, ali sve mu je izgledalo prazno. Popunio je formulare koje uopće nije razumio, ljubazno osoblje mu je izvadilo krv, i nakon nekoliko sati čekanja s krvavim ručnikom zamotanim oko ruke odveli su ga u potpuno novu operacijsku salu, gdje su mu, bez ikakve prethodne najave, kako piše za The Guardian, dali dozu ketamina, prilično snažnog anestetika.
U ketaminskom transu razmišljao je o svim nevjerojatnim i divovskim ašgabatskim građevinama koje je vidio. Izgledale su mu kao da su izgrađene isključivo za osvajanje svjetskog rekorda. Primjerice, najveći svjetski ringišpil u zatvorenom. Nova novcata zračna luka u obliku divovske ptice. Ogromni stadioni, otvorene i zatvorene sportske arene, novi-novcati hoteli i trgovački centri.... Zvuči kao halucinacija usred pustinje, ali nije, emisija ide na Netflixu.