Viktor Trumbetaš diplomirao je vojnu povijest i međunarodne odnose te magistrirao sigurnosne studije na Sveučilištu Lancaster u Velikoj Britaniji. Uz međunarodno iskustvo i znanje nekoliko stranih jezika, bavi se analizama geopolitičke i vojne tematike.
Poslije kapitalnih ulaganja u Hrvatsku kopnenu vojsku i ratno zrakoplovstvo, na red je došla i ratna mornarica. U siječnju ove godine, prilikom primopredaje novih obalno-ophodnih brodova u sastav Hrvatske ratne mornarice (HRM), potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić najavio je veliku modernizaciju Hrvatske ratne mornarice prvenstveno višenamjenskim brodovima tipa korveta.
Ministar Anušić je rekao "da je u tijeku procedura nabave višenamjenskog ratnog broda klase korveta, čime ulazimo u novu fazu transformacije mornaričkih snaga. Projekt će uskoro biti javno predstavljen, a cilj je da Hrvatska ratna mornarica u dogledno vrijeme raspolaže suvremenim višenamjenskim plovilom sposobnim za širok spektar operacija u sklopu nacionalne sigurnosne i obrambene strategije." Moglo bi se reći da je Hrvatska ratna mornarica proteklih godina bila nepravedno zapostavljena, međutim nove geopolitičke okolnosti u Europi i svijetu ipak su donijele pomak unaprijed u domaćim razmišljanjima i potaknule strateški usmjerena ulaganja u njezino jačanje.
Glavnu osnovu Hrvatske ratne mornarice trenutačno čini pet raketnih topovnjača klasa "Kralj" i "Helsinki" te ophodni brodovi jugoslavenske - klasa "Mirna" - i domaće proizvodnje - klasa "Omiš" iz domaćeg Brodosplita. Tu treba nadodati i niz manjih pomoćnih brodova koji služe za ophodnju, minsko-polaganje i obuku mornara.
Od 1990-ih pa do danas HRM nije u svojem sastavu imao brodove snažnije klase od raketnih topovnjača. Jedino je tijekom perioda Jugoslavije u sastavu tadašnje Jugoslavenske ratne mornarice imao jače brodove, a to su bili razarač klase "Split", fregate klase "Koni" i "Kotor" i flotu podmornica, granu mornarice koja je za vrijeme Hrvatske, nažalost, ugašena.
Što je korveta
Korvete kao viša kategorija brodovlja od raketnih topovnjača i patrolnih prema definiciji pripadaju višenamjenskim brzim ratnim brodovima čija je namjena uglavnom obalna obrana, izviđanje, zaštita konvoja ili protupodmorničko djelovanje. Imaju deplasman između 500 i 3000 tona, a mogu djelovati i u obalnim vodama, ali i na otvorenom moru. Dužina korveta kreće se od 50 do 120 metara, a posada broji između 50 i 100 članova, ovisno o klasi i opremljenosti.
Njihovo tipično naoružanje uključuje protubrodske rakete (npr. RBS-15, Exocet ili Harpoon), protuzračne raketne sustave kratkog ili srednjeg dometa (kao što su CAMM, RAM ili VL-MICA), topničko oružje srednjeg kalibra (najčešće 76 mm ili 57 mm), automatske topove i teške strojnice za blisku obranu, kao i torpedne cijevi za borbu protiv podmornica. Neke klase korveta imaju mogućnost smještaja i operacija s helikopterom, čime se dodatno povećava njihova operativna fleksibilnost, te mogu posjedovati i stealth dizajn radi smanjenja radarskog odraza. Zahvaljujući svojoj pokretljivosti, modularnom dizajnu i nižim troškovima gradnje i održavanja, korvete su postale popularan izbor manjih i srednje velikih mornarica, poput Hrvatske ratne mornarice.
Neki od primjera suvremenih korveta u svijetu uključuju njemačke korvete klase K130 Braunschweig, francuske Gowind 2500, izraelske Sa‘ar 6, ruske Gremyashchiy, švedske Visby ili turske korvete klase Ada. Korveta predstavlja najveći tip ratnog broda prilagođen operiranju u uskim morima poput hrvatskog i u teoriji bi trebala biti odgovarajući kandidat za budući kapitalni brod Hrvatske ratne mornarice.
Što Hrvatska želi?
Službeno još uvijek ne postoji definirani model broda koji će se graditi niti je odabran brodograditelj, ali se iz istupa dužnosnika mogu iščitati obrisi nabave brodova. Planira se nabava dvije do tri korvete, a prva od njih trebala bi biti sagrađena i isporučena 2029. ili 2030. godine. Prema zapovjedniku HRM-a, komodoru Damiru Dojkiću, radilo bi se o višenamjenskoj korveti, brodu s punim spektrom sposobnosti za provedbu jedne operacije na moru s težištem na protubrodska, protuzračna i protupodmornička djelovanja.
Ovo je bitna stavka jer konačna definiranost klase i modela broda, u ovom slučaju kapitalnog broda, definira i poziciju ratne mornarice i Hrvatske kao pomorske sile. Dakle, određuje hoćemo li napokon ići prema pravoj ratnoj mornarici i ratnoj floti ili ostati na razini ojačane obalne straže. Ako je na razini GS OSRH donesen strateški plan za višenamjensku korvetu s naglaskom na više borbenih namjena, onda se ide u pravom smjeru dugoročnog razvoja brodovlja i mornarice. Ona višenamjenost koju treba izbjeći je kombinacija ili kompromis između obalnih ophodnih brodova i korveta. Drugim riječima, HRM kao konačan proizvod ne bi dobio prave korvete, već bolje naoružane ophodne brodove, čime je opet na početku priče.
Bitna komponenta budućih korveta jest njihovo naoružanje. Stvar je u tome da danas nije dovoljno imati samo protubrodske rakete i topove za vođenje modernih pomorskih bitaka. Grčka je, na primjer, nakon gotovo tri godine traženja novih korveta na kraju odustala od cijelog programa jer je zaključila da ponuđeni brodovi koji su došli do finala (Naval Group i Fincantieri) nisu dovoljno dobro opremljeni za današnje prijetnje. Francuskom je brodu zamjeren premali broj vertikalnih lansera za protuzračne sustave, a talijanskom nedostatak trupnog sonara za otkrivanje podmornica.
Za što ćemo ih koristiti
Brodovi u rangu korvete spadaju u srednje manju klasu i u prošlosti njihova veličina nije dozvoljavala da budu pravi višenamjenski brodovi pa su bili strogo namjenski - protupodmornički, protuzračni ili protubrodski. Danas se, međutim, i od njih traži da imaju istovremeno ne samo sustave za borbu protiv brodova, podmornica i zrakoplova nego i sustave za borbu protiv masovnog napada dronova, besposadnih brodica i ronilica, protubrodskih, krstarećih i balističkih raketa te kojekakvih improviziranih sustava koji izlaze iz radionica raznih terorističkih ili pobunjeničkih pokreta (npr. Huti).
Naši budući višenamjenski brodovi, osim zaštite suvereniteta Republike Hrvatske, svakako će se koristiti i u međunarodnim misijama ili međunarodnim vježbama pod vodstvom UN-a, EU ili NATO-a. U tim ulogama HRM je i dosad slao svoje brodove - raketne topovnjače koje se svojim sustavima iz prošlog vremena sigurno nisu mogle lako uklopiti s ostalim, moderno opremljenim brodovima.
Mala je šansa da da će se naši brodovi upotrebljavati u pravim ratnim sukobima (izuzmimo ovdje susjedne mornarice), osim eventualno s piratima. Više će sudjelovati u misijama nadzora (npr. plovnih puteva) ili pomoći prilikom prirodnih ili ekoloških katastrofa ili spašavanja izbjeglica na moru. Teško je očekivati da će imati direktno borbeno djelovanje u ratnim uvjetima protiv npr. ruske ratne flote u Mediteranu (o šansama koje bi imali da i ne govorimo) ili ako se veći susjedi, npr. Italija, okrenu protiv nas. No, uvijekt treba biti spreman na svaki scenarij.
Tko bi ih gradio
Gradnja brodova kretala bi se dvostrukim kolosijekom. S jedne strane postoji ideja povjeravanja posla domaćim brodogradilištima, i tu se spominju "3. maj" i Brodosplit sa svojim Brodogradilištem specijalnih objekata. Brodosplit već ima izrađen vlastiti projekt hrvatske višenamjenske korvete, BIS 91, osposobljene za protuzračne, protubrodske i protupodmorničke operacije.
No, poučeni iskustvom prijašnjom suradnjom s Brodosplitom, svakako svi žele izbjeći da se ponovi "saga" s obalnim ophodnim brodovima klase "Omiš". Sam komodor je ranije u izjavi za HRT rekao da postoje određene sumnje da su naša gradilišta sposobna sagraditi tako visokosofisticirani brod te da uvijek postoje mogućnosti u pregovorima i ugovaranju s domaćim ponuditeljem da se dio radova napravi u nekom od brodogradilišta RH.
Prema tome, druga je varijanta da se ide u u suradnju sa stranim brodogradilištima, prema kojoj bi dio broda ili brodova bio sagrađen u inozemstvu, a dio u Hrvatskoj kroz transfer tehnologije. U posljednje se vrijeme po medijima spekulira o suradnji sa Švedskom ili možda Turskom, no to zasad ostaje na glasinama. Hrvatska bi brodogradnja svakako bila uključena, a u kojem obujmu, ovisi i o originalnom brodograditelju i o odlukama naše Vlade u pregovorima. Neka brodogradilišta (npr. SAAB) nude opciju da se svi trupovi brodova grade od čelika u Hrvatskoj, a nadgrađe od kompozitnih materijala u Švedskoj, da bi se brodovi onda kompletirali u Hrvatskoj.
Koliko bi sve koštalo
Cijena jedne korvete na tržištu EU kreće se između 400 i 500 milijuna eura te je stoga, uz klasičan natječaj, dodatna opcija i zajednička nabava unutar EU, koja nosi dodatne prednosti. Prvo, smanjuje se nabavna cijena brodova po komadu zbog veće količine naručenih brodova. Drugo, ako se zajednička nabava odrađuje preko europskih okvira Europske obrambene agencije (EDA), poput PESCO-a, moguće je tražiti (i dobiti) sufinanciranje od Europskog obrambenog fonda (EDF).
U ovom trenutku, osim Hrvatske, nove korvete trebaju i Grčka (4 broda) i Rumunjska (1 do 2 broda) i ako bi se ušlo u program nabave s njima, to bi značilo dobivanje minimalno 8 do 9 brodova baziranih na istom trupu, što bi značajno smanjilo nabavnu cijenu brodova, a istovremeno omogućilo svim državama u igri da dobiju udio u gradnji brodova. To bi bio jedan od većih zajedničkih programa nabave EU pa bi uključene države mogle računati na razne pogodnosti.
Isto važi i za cijenu elektronske opreme, naoružanja i drugih sustava ako bi se tri zemlje EU uspjele dogovoriti da koriste iste sustave (za zajedničku nabavu potrebno je objediniti minimalno tri države, članice EU ili zemalja s posebnim ugovorima, npr. Norveška). Ako se još uz to osigura i neko dodatno financiranje iz privatnih izvora (npr. investicijske banke ili fondovi), države koje sudjeluju u zajedničkoj nabavi dolaze u situaciju da nisu ovisne o svom baznom budžetu i ne moraju raditi kompromis, već se mogu odlučiti za brodove koje stvarno žele, a ne za one koje su prisiljene nabaviti zbog nedostatka financija. Ovakva je nabava višestruko isplativa jer je rok korištenja ovakvih brodova barem 30 godina, što je prilično dovoljno vremena da se ovakva investicija isplati.
Što korvete znače za HRM?
Ako se finalizira gradnja i opremanje HRM s korvetama kako je planirano, naša mornarica biti će jača za dva ili tri moderno opremljena broda. U idealnim uvjetima, kada bi postojao dovoljno širok budžet za nabavu i održavanje, nabavilo bi između pet i šest korveta. Tada bi se mogle formirati dvije borbene flotile koje bi činile snažnu osnovu za iduća desetljeća i dominaciju Hrvatske na istoku Jadranskog mora.
No, u sadašnjim financijskim okvirima možemo realno očekivati dva broda uz nadu za treći, čime bi se kompletirala jedna flotila. Iako će cjenovno biti blizu, ova nabava ne može se usporediti s kupovinom Rafalea jer 12 borbenih aviona ipak čine kakvu takvu kompletiranu flotu, dok dva broda to nisu.
Ova dva višenamjenska broda imala bi puno veći smisao kad bi predstavljali stožerne brodove iz kojih bi se nadzirala cijela HRM flota te upravljalo iz njih besposadnim ili opcionalno posadnim brodovima i brodicama. Za tako nešto, brodovi bi trebali biti poprilično bolje opremljeni, što znatno više košta i što bi dodatno opteretilo budžet.
Bitno je da ova nabava brodova ne ostane na samo dva osnovno opremljena broda i da oni ne postanu izgovorio kako se, eto, sad nešto uložilo i u Hrvatsku ratnu mornaricu. Neki će sad reći da se ne očekuje ugroza Hrvatske s morske strane i da nam (pravi) ratni brodovi nisu prijeko potrebni, ali povijest nas uči da problemi dolaze i u situacijama kad se stvari shvaćaju olako. Ove korvete će svakako olakšati djelovanje HRM u mirnodopskim uvjetima, ali za prava ratna iskušenja, mornarica se mora dodatno opremiti drugim tipovima brodova, uvelike nadograđujući sadašnju flotu, a to su besposadne brodice i dronovi. Konfiguracija hrvatskog Jadrana je takva da nama više odgovaraju manji, brži, pokretljiviji, ali vrhunski opremljeni i naoružani brodovi nego „veliki“, teže pokretni brodovi koji su primjereniji otvorenom moru.
Važnost dronova
Danas praktički nema ozbiljne ratne mornarice koja bar ne planira, ako već i ne razvija, besposadne brodove i brodice kao i dronove za mornaričku namjenu (eng. Unmanned surface vehicle – USV). Švedska, recimo, već sad ima sposobnost pretvoriti svoje Visby korvete u potpuno autonomne brodove.
Južna Koreja je, pak, otkazala svoj jedini program nosača zrakoplova u korist razvoja i stvaranja bespilotnih sustava i stvaranju moćne flote teško naoružanih borbenih USV-ova na čelu s vodećim besposadnim brodom veličine bojnog broda. Iskustva iz sukoba u Ukrajini, Gazi i Crvenom moru uče nas da ako brodovlje nema sposobnosti obrane od dronova i besposadnih brodica kamikaza, nema puno šansi za preživljavanje.
S druge strane, konfiguracija hrvatske obale jednostavno zove na upotrebu dronova i besposadnih sustava - za napad i za obranu. Hipotetski govoreći, bilo koji agresorski brod, bez obzira na to kako dobro opremljen i naoružan bio, ne bi imao gotovo nikakve šanse da uđe među naše otoke i suoči se s koordiniranim napadom u roju dronova i besposadnih brodica (kombinacija USV kamikaza brodica i većih naoružanih brodica). Razvoj i (masovna) proizvodnja ovakvih besposadnih sustava košta puno manje nego velike korvete ili drugi slični brodovi, a efikasnost im je veća, pogotovo u našim uvjetima.
Nabavu novih brodova za ratnu mornaricu stoga treba shvatiti kao investiciju i potencijalni zamašnjak za hrvatsku brodogradnju i industriju u cjelini, ali i kao poticaj za razvoj u drugim sferama poput besposadnih sustava. Ukratko, ovom nabavom otvara se niz prilika za hrvatsku brodogradnju i mogućnost da se realiziraju i neki domaći projekti, samo se valja nadati da ćemo tu šansu i iskoristiti.
Komentari (0)