Istraživanje razotkrilo problem medicinskih sestara u Njemačkoj o kojem se šuti: ‘Ovo nije izolirani incident‘

Više od 300.000 ljudi napustilo je svoje matične zemlje posljednjih godina i sada radi u Njemačkoj brinući se za starije i bolesne. Za Njemačku je to dobro, ali je li i za same njegovatelje? Mnoge zemlje se bore za radnu snagu.

Znanstvenici govore o međunarodnoj "industriji migracija". Migracija radne snage u sektoru njege je visoko profesionalizirana, naglašava geograf Stefan Kordel sa Sveučilišta Erlangen-Nürnberg u intervjuu za Deutsche Welle. Javni i privatni subjekti, čak i pojedinačne bolnice i starački domovi, natječu se za kvalificirane medicinske sestre i pripravnike. Riječ je, kaže Kordel, o ekonomskim interesima.

U ekstremnim slučajevima, to zvuči ovako, dodaje njegov kolega Tobias Weidinger: „Agencija za zapošljavanje traži od nas da pošaljemo pet migrantskih pripravnika za sljedeću godinu obuke. Ako se jedan vrati u svoju zemlju podrijetla, onda bi jednostavno trebali isporučiti sljedećeg. Naručili smo pet, pa želimo pet.“

Bolnice su na društvenim mrežama pokazale koliko su važni ljudi s migrantskom pozadinom kao dio njihovih timova. Bez migracija, sektor medicinske njege u Njemačkoj bi se urušio, utvrdila je Savezna agencija za zapošljavanje: „Gotovo svaki četvrti zaposlenik u domovima za starije i nemoćne ima drugu nacionalnost", navodi agencija.

Promatrajući sva zanimanja medicinskih sestara, svaka peta dolazi iz inozemstva. I taj se trend povećava: nedostaje kvalificiranih radnika, mnoge medicinske sestre odlaze u mirovinu, a druge napuštaju profesiju zbog preopterećenosti.

Kako se u Njemačkoj snalaze medicinske sestre migrantskog podrijetla?

Osim novih medicinskih sestara iz inozemstva, u bolnicama i ustanovama za njegu starijih osoba rade kvalificirani radnici koji imaju njemačke putovnice i migrantsku pozadinu. A tu su i izbjeglice, na primjer iz Sirije ili Ukrajine. Svi oni osiguravaju da bolesni i stariji ljudi u Njemačkoj dobiju njegu – za sada – jer potreba naglo raste u društvu koje stari. Kako se snalaze u Njemačkoj? Je li im ovdje dovoljno dobro da i ostanu?

Interdisciplinarni tim istraživača na Sveučilištu Friedrich-Alexander (FAU) Erlangen-Nürnberg istraživao je kako održivo uspostaviti zapošljavanje medicinskih sestara s migrantskom pozadinom. Anketirali su medicinske sestre, menadžere u bolnicama i ustanovama za njegu, administratore, škole za učenje jezika, savjetodavne centre i agencije.

U svojoj studiji "Sudjelovanje medicinskih sestara s migrantskom pozadinom" istraživači slikovito ilustriraju što je važno za dobrobit: i na radnom mjestu medicinskih sestara i u svakodnevnom životu izvan posla.

U mnogim zemljama podrijetla, izučavanje za medicinske tehničare se ne uči prvenstveno kroz strukovno obrazovanje kao u Njemačkoj. Oni koji nisu bili pravilno informirani tek u Njemačkoj shvaćaju da umjesto obavljanja medicinskih zadataka, značajnu količinu vremena troše na osnovnu njegu, poput pranja ljudi ili pomaganja s obrocima. U njihovim matičnim zemljama to često rade članovi obitelji ili njegovatelji.

Razočaranje je ogromno kada obrazovane medicinske sestre s Filipina ne smiju davati intravenozne injekcije ili umetati katetere u Njemačkoj, rekla je za Deutsche Welle Myan Deveza-Grau iz filipinske dijasporske organizacije PhilNetz e.V.: "Oni to ne mogu razumjeti: zašto ja to ne mogu raditi, pitaju se."

Učenje njemačkog: dijalekti i dvostruko opterećenje

„Moram puno učiti njemački navečer. Zato nemam vremena. Vikendom se moramo pripremati za ispit i tečaj njemačkog. A nedjeljom moramo ići na tečaj njemačkog", kaže jedna pripravnica iz Vijetnama opisujući svoju svakodnevicu. Tako gotovo da i ne ostaje vremena za izgradnju društvenih kontakata. Uz to, ima puno birokracije. Stoga su mentorski programi i razumijevanje među kolegama još važniji.

Pripravnici i njegovatelji pohađaju tečajeve njemačkog jezika u svojim matičnim zemljama i sa sobom donose jezične certifikate. No često postoji dugo razdoblje čekanja prije nego što mogu ući u Njemačku. A u nekim regijama Njemačke ljudi govore dijalektima koje je teško razumjeti. Istraživači na FAU-u preporučuju da se uz posao ponude ciljani jezični tečajevi; institucije bi se mogle regionalno umrežiti u tu svrhu.

Neke promjene u medicinskoj njezi mogle bi olakšati život svima, kažu istraživači. Na primjer, postoje timovi za ranu smjenu u kojima se inzistira da svi pacijenti budu okupani do 8:30 ujutro kako bi tim mogao napraviti pauzu. Ako njegovateljica mora odvesti svoje dijete u vrtić i ne može se osloniti na svoju obitelj jer žive u inozemstvu, ona može početi raditi tek u 8:30 ujutro.

Pa zašto ne uvesti kasnije započinjanje smjene za mama ili tate? To bi također pomoglo roditeljima bez migrantske pozadine i zadovoljilo bi pacijente koji vole spavati duže.

„Koji biste savjet dali nekome iz inozemstva tko želi raditi u sektoru njege u Njemačkoj?“ pitali su istraživači osoblje zaposleno u ovoj branši. Žena iz Gvineje, koja živi u Njemačkoj više od deset godina i ima njemačku putovnicu, je odgovorila: „Da ćete sigurno doživjeti rasizam.“

Studija pokazuje da ovo nije izolirani incident. Bolnice i domovi za starije i nemoćne, kako se navodi u studiji, ulažu napore u podizanje svijesti među svojim osobljem. Međutim, kako se dalje navodi, to teško da je slučaj s pacijentima i njihovim obiteljima. Weidinger kaže: „Ako osoba kojoj je potrebna njega kaže: ‘Neću dopustiti da se crnac brine za mene‘, onda stvari postaju teške."

Diskriminacija manjina postoji u svim područjima života, kao što pokazuju i druge studije: u vladinim uredima, u javnom prijevozu, na ulici i na tržištu nekretnina.

Ovisi o društvu u cjelini hoće li se njegovatelji osjećati ugodno, kaže Stefan Kordel. „Iskustva diskriminacije i rasizma utječu na odluku o ostanku - ili napuštanju ustanove - ili mjesta stanovanja - ili čak ponovnom napuštanju Njemačke", kaže on. Filipinski njegovatelji također su zabrinuti zbog desničarskog populizma i stranke AfD, kaže Deveza-Grau. Neki kažu: „Pokušat ću. Ako ne uspijem, otići ću negdje drugdje.“ Kanada ih, na primjer, kaže, aktivno regrutira.

Ljudi žele biti prihvaćeni i osjećati se kao kod kuće, navodi se u studiji: "Ostat ću tamo gdje je mojoj obitelji dobro. Gdje me ne maltretiraju, gdje imam prijatelje."

Istraživači s FAU Erlangen-Nürnberg preporučuju više umrežavanja između donositelja političkih odluka, posrednika i ustanova za skrb, posebno s ljudima koji su sami imigrirali. Filipinske organizacije također to žele, kaže Myan Deveza-Grau: "Puno se priča o regrutiranim kvalificiranim radnicima, ali nitko ne razgovara s njima."

Potreba za kulturom dobrodošlice danas je mnogima jasna, primjećuje istraživač Weidinger. „Ono što još uvijek nedostaje jest kultura koja potiče ljude da ostanu“, naglašava on. „Postići uključenost, integraciju i zadržavanje migranata je maraton", kaže on. Cilj je, kaže, „stvoriti atraktivne dugoročne radne i životne uvjete, uzimajući u obzir specifične potrebe migranata. Tek tada mogu stvoriti atraktivne radne i životne uvjete za sve", kaže on, piše Deutsche Welle.