Kriza na Poljudu eskalirala je nakon poraza od Osijeka i dosegla rijetko bizarne razmjere. Ivan Leko je smijenjen, a na njegovo mjesto je došao njegov prethodnik koji je otišao s klupe da bi došao Leko.
Mislav Karoglan je, doduše, od početka svog mandata bio nekakav hibrid privremenog i stalnog rješenja, Schrödingerov trener za kojeg se nije znalo hoće li ostati na klupi ili neće, čak neovisno o rezultatima. Na kraju je čovjek otišao s klupe bez poraza u službenim utakmicama, a na nju je stigla velika želja Lukše Jakobušića.
U cijeloj priči ulogu su odigrali i Karoglanovi zdravstveni problemi, o čemu je javno govorio i sam predsjednik Hajduka, ali naravno da stručnjak Lekinog kalibra nije doveden samo kao "zamjena" za tadašnjeg trenera Bijelih čiji je ostanak od početka bio upitan, već kao čovjek koji će na Poljud donijeti titulu.
Sada već bivši strateg Hajduka stigao je prošle zime zbog ove sezone, kako je bezbroj puta jasno iskomunicirano od svih relevantnijih figura u klubu, uključujući i samog Leku. Njegovo početno inzistiranje na 3-5-2 popraćeno katastrofalnim rezultatima i onda stabiliziranje ekipe krajem prošle sezone, koje je zaključeno obranom naslova pobjednika Kupa, bili su samo uvod u "ono pravo".
I ovoljetne pripreme bile su uvod u "ono pravo", jer je većina pojačanja stigla nakon glavnog dijela priprema, a sada se to "pravo" manifestiralo tako što je Jakobušić smijenio šestog trenera u svoje tri godine (ne računajući Boru Primorca), i to nakon samo tri mjeseca sezone zbog koje je Leko i doveden.
O Karoglanu mislim sve najbolje. Prvi sam tvrdio da ga nije trebalo mijenjati, a usto mi je bio i gost u prvoj epizodi ‘U međuprostoru‘. Njegovo znanje je neupitno, a kada govori o taktici ulazi u toliku dubinu da imate osjećaj kako u svakom trenutku apsolutno sve što se treba uzeti u obzir i uzima u obzir.
Stoga ni na koji način ne želim ostaviti dojam kao da je on problem u cijeloj priči, ili da ne zaslužuje opet biti na klupi Hajduka... Problem je nova trenerska smjena Jakobušića koji se po tko zna koji put pokazao kao čovjek čije riječi ništa ne znače.
S druge strane, njegova djela u vidu podizanja marketinškog aspekta cijele priče i mobilizacije svih Hajdukovih navijača za svaku su pohvalu. Oko splitskog kluba stvorila se atmosfera i euforija koja odavno nije viđena, ali obećanih rezultata i dalje nema. Strategija je ovog ljeta i službeno pala u vodu, a kontinuitet se po tko zna koji put pokazao kao isprazna floskula za naivce koji su vjerovali da je na čelu kluba čovjek koji se vodi nekakvim idealima.
Treneri se smjenjuju nakon prve veće krize, iako se svi dovode zbog one sljedeće sezone, koju nikad ne odrade niti do polovice. "Leko, odlazi", čulo se s tribina nakon Osijeka i Leko je otišao. Jakobušić sluša "bilo hajdučkog puka", čvrst stav nema.
Isto kao što ga nije imao ni kad je donio odluku da samo članovi mogu kupiti karte pa je onda poništio. I isto kao što ga nije imao ni kada je smijenio Valdasa Dambrauskasa u rujnu prošle godine. Iako ga je, prema svojim riječima, htio smijeniti već nakon poraza na jedanaesterce u Superkupu. Odnosno, u prvoj utakmici sezone za koju je zapravo i doveden na klupu...
Treneri su potrošna roba diljem svijeta i tu realnost možda treba prihvatiti. Ali onda se ne treba razbacivati pričama o kontinuitetu, ne treba bacati novac na mrtva slova na papiru koja nazoveš Strategijom, kao što ne treba bacati novac ni na Leku i prilagođavati mu momčad. Preskup je za deset mjeseci na klupi i jedan Kup.
Onda na klupu posjedneš, primjerice, Marijana Budimira pa nakon prve krize njega zamijeniš nekim drugim trenerom iz svoje Akademije. Svi su oni puno jeftinija potrošna roba.
I pritom nipošto ne želim podcijeniti ni Budimira ni ijednog drugog trenera iz Hajdukove Akademije, jer o velikoj većini njih imam odlično mišljenje. Samo se spuštam na Jakobušićevu razinu razmišljanja o trenerima kao potrošnoj robi koja traje do prve krize.
Naslov prvaka ove sezone je cilj, jer plasman u skupine europskog natjecanja opet nije ostvaren, a Jakobušić je ovim potezom jasno dao do znanja da je toga svjestan. Samo što je titula nakon još jedne trenerske smjene postala stvar koja spašava sezonu, a ne više "samo" cilj.
Leko je u ovih deset mjeseci odustao od svoje ideje i trudio se prilagoditi kadru, zbog čega je zaslužio respekt. Trenera takvog kalibra, koji je još spreman prilagoditi se i koji daje maksimum od sebe, smjenjuješ usred te sezone za koju je i doveden samo ako si svjestan da moraš osvojiti titulu pod svaku cijenu. Bez obzira na to je li mu dio svlačionice "okrenuo leđa" ili ne...
Tu je i pitanje Mindaugasa Nikoličiusa, koji je sam rekao da je prije otkaza Dambrauskasu ponudio Jakobušiću svoj mandat na raspolaganje. Ako ga je sada opet "ponudio na raspolaganje", pitanje je zašto ovaj put nije otišao on umjesto trenera. A ako nije, to zapravo potvrđuje da je Jakobušić sam doveo Leku, a da je sportski direktor prvenstveno influencer koji na Instagramu diže hype oko kluba i pregovara s igračima koji se u najboljem slučaju mogu percipirati kao rotacijski.
Karoglana sada čeka rad pod maksimalnim pritiskom i sasvim drugačija očekivanja nego kada je prvi put bio privremeni/stalni trener, a usto i svlačionica prepuna novih stranaca kojima će on biti nova pojava. Stoga će mu i tom kontekstu biti puno drugačije nego u rujnu prošle godine, kada je preuzeo momčad nakon što je prethodno bio asistent dvojici trenera (Gustafssonu i Dambrauskasu).
Jakobušić se dosad pokazao kao izuzetno dobar predsjednik kada su nenogometni segmenti u pitanju, a Karoglanova kvaliteta i znanje su neupitni. Ali ovakav razvoj događaja već djeluje tragikomično, a ako Hajduk na kraju sezone ne osvoji naslov, sve će izgledati kao jedna velika parodija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....