ZAGREB - Kina je nakon tridesetogodišnjeg naglog uspona prestigla Japan i postala druga najjača globalna ekonomija, iza zasad još daleko odmaklog, ali samo naoko nedostižnog SAD-a.
Jučer objavljena japanska statatistika pokazala je da je japanski BDP od 1,228 tisuća milijardi dolara u posljednjem tromjesečju bio 49 milijardi dolara lakši od kineskog. Riječ je o dugoročnom trendu za koji međunarodna zajednica vjeruje da se neće preokrenuti jer, za razliku od japanske desetljetne stagnacije, kineska stopa ekonomskog rasta ni u doba najžešće krize nije se spustila ispod dvoznamenkaste razine - prošlo je tromjesečje u Kini u odnosu na prošlu godinu bilo 10,3 posto jače, a Japan je po jednakom mjerilu narastao tek mršavih 0,4 posto.
Loša kvaliteta
- Kina će do 2027. preteći SAD i postati najveća globalna ekonomija - rekao je jučer Jim O’Neil, vodeći analitičar Goldman Sachsa agenciji Bloomberg. Da bi se shvatili razmjeri očekivanog kineskog rasta, SAD je prošlu godinu završio s BDP-om od 14.000 milijardi dolara.
Za one malo duljeg pamćenja ova je priča svojevrstan déjŕ vu. Baš kao što se danas raspravlja o strelovitom uspjehu Kine, dok je kineska roba na tržištu još uvijek pojam za jeftine proizvode loše kvalitete, tako se početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća raspravljalo o “japanskom boflu” koji je s tržišta, prvo niskom cijenom, a kasnije i svim ostalim počeo potiskivati “kvalitetnu robu” iz Njemačke i drugih snažnih europskih industrijaliziranih zemalja. Svi smo u međuvremenu vidjeli što se dogodilo pa danas više ništa ne izgleda nemoguće, pogotovo kada se uzme u obzir da je Kina brojem stanovnika 10 puta veća od Japana i da u njoj živi petina ukupne globalne populacije.
Gutačica nafte
Kineski skok, gleda li ga se izdvojeno po segmentima, već danas neke od vodećih zemalja ostavlja u pozadini. Kina je još prošle godine postala najveće globalno tržište za automobile i tako prestigla SAD. Jednako tako Kina je prošle godine preotela titulu najvećeg globalnog izvoznika Njemačkoj, a njezina je ekonomija proteklih godina neumoljivo dostizala pa prestizala britansku, francusku i njemačku. Četiri od deset tržišno najvrednijih kompanija na globalnoj ljestvici danas imaju sjedište u Kini - PetroChina Co., Industrial & Commercial Bank of China Ltd., China Mobile Ltd. i China Construction Bank Corp. Uz to, Kina je danas najveći svjetski kupac željeza i bakra i drugi najveći uvoznik sirove nafte i u velikoj mjeri diktira cijenu tih sirovina na globalnom tržištu.
Rast plaća radnika
Statistika je, međutim, čudna igra uprosječivanja pa je tako Kina, unatoč svojoj neupitnoj snazi, i dalje zemlja u razvoju i njezin prihod po stanovniku (prema podacima CIA-e, sa 6600 dolara po glavi 128. je na globanoj ljestvici) prije se može uspoređivati s albanskim i azerbajdžanskim nego s američkim ili njemačkim. Baš to, međutim, generator je optimizma za analitičare kineskog potencijala.
- Mi se tek razvijamo, to znači da pred sobom imamo ogroman prostor za rast - rekao je jučer New York Timesu Wang Tao, glavni ekonomist u pekinškom sjedištu UBS-a.
Oprezniji ekonomisti danas upozoravaju da kineska ekonomija previše ovisi o izvozu te da je zbog toga osjetljivija na krizna gibanja u ostatku svijeta. Kineski bum, potpomognut sve labavijom (poslovnom) zakonskom regulativom i državnim bankama koje su otvorile svoje prepune trezore (u Kini) nezapamćenom kreditiranju građana do danas je, međutim, stvorio zavidnu bazu domaćih potrošača željnih ne samo kineskih proizvoda nego i uvoznog, skupog i godinama nedostupnog luksuza.
Kineski ekonomski bum narastao je na jeftinom radu i neiscrpnim sposobnostima za masovnu produkciju. Prosječna plaća kineskog radnika (oko 1000 kuna) i dalje je dvadeset puta manja od američke ali, upozoravaju ekonomisti, 17 posto veća nego prošle godine. S rastom plaća rastu i aspiracije, a s njima i kinesko domaće tržište.
Ravnoteža na tržištu
Zapadna poslovna zajednica (uglavnom, to se odnosi na Europu i SAD) danas u rastu cijena rada u Kini vidi možda jednu od najvećih prilika za oporavak svojih ekonomija i ponovnu kakvu-takvu uspostavu ravnoteže na globalnom tržištu. Značajan rast plaća u Kini imat će za svjetsku ekonomiju jednak učinak onome koji je svojedobno na kinesku imao rast tečaja dolara. Kineski proizvodi postat će skuplji u izvozu, ali će uvozna roba Kinezima biti dostupnija. Očekivani, skori 20-postotni rast potrošnje na kineskom tržištu samo bi u SAD-u, prema procjenama tamošnjih analitičara, otvorio oko 200 tisuća novih radnih mjesta. Ostatak svijeta još nije objavio svoju računicu, ali nijedna zemlja neće ostati imuna na jeku s kineskog tržišta. Prema procjenama OECD-a, ove će godine Kina u strukturi globalne statistike rasta ispuniti čitavu jednu trećinu.