Kina i Sjedinjene Američke Države, dva najveća globalna zagađivača, biraju dijametralno suprotne puteve prema energetskoj tranziciji. Dok Peking agresivno ulaže u čistu energiju i nastoji globalno dominirati zelenim tehnologijama, Washington se i dalje oslanja na fosilna goriva, braneći ih kao ključ nacionalne sigurnosti i gospodarskog rasta.
Obje zemlje teže istom cilju - očuvanju ekonomske moći. No, postavlja se pitanje koliko će dugo te strategije, koje se oslanjaju na suprotstavljene izvore energije, moći donositi željene rezultate. Znanstvena zajednica jasno poručuje da su fosilna goriva, poput ugljena, nafte i plina, uzrok više od 75 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, a bez ozbiljne promjene pristupa posljedice za Zemlju mogle bi biti ne samo razorne, nego i egzistencijalne.
Kina se i dalje oslanja na ugljen kao glavni izvor energije, dok SAD koristi raznolik energetski portfelj: trećina nafte, trećina prirodnog plina, a trećina dolazi iz ugljena, nuklearne energije i obnovljivih izvora. Ove razlike energetskih sustava proizlaze iz dostupnosti resursima. Kina je siromašna fosilnim gorivima i ovisna o uvozu, a SAD raspolaže golemim prirodnim zalihama.
Upravo je ta dostupnost resursa omogućila SAD-u gospodarski napredak tijekom posljednjeg stoljeća, temeljen na eksploataciji nafte i plina. Stoga nije iznenađenje da Trumpova administracija voli ponavljati onu frazu "drill, baby, drill". Eksploatacija domaćih fosilnih goriva je najbrži i najsigurniji put za Ameriku.
Europa ima novi industrijsko zeleni plan: Pričali smo s čovjekom odgovornim za njegovo provođenje
Valja podsjetiti da SAD nije uvijek ignorirao čistu energiju. Još 1950-ih razvijene su prve praktične silicijske solarne ćelije, a 1970-ih prve litij-metalne baterije, podsjeća New York Times. Barack Obama je poticao zelene investicije, uključujući zajmove Tesli, a Bidenova administracija najavila je investicije vrijedne gotovo 400 milijardi dolara za obnovljive izvore.
Ipak, dolaskom Donalda Trumpa zanimanje za zelene projekte je potpuno splasnulo. Projekti poput američkog proizvođača solarnih panela Solyndre, koja je bankrotirala unatoč državnim ulaganjima većim od 500 milijuna dolara, korišteni su kao argumenti protiv čistih tehnologija. Istodobno SAD nastavlja gurati izvoz fosilnih goriva, potičući saveznike poput Japana i Južne Koreje na velika ulaganja u projekte prirodnog plina, čije sagorijevanje proizvodi nešto manje CO2 u usporedbi s ugljenom i naftom, ali njegovo iskapanje i transport također mogu uzrokovati curenje emisija opasnih za okoliš.
Kina, s druge strane, vodi ofenzivu na tržištu čiste energije. Danas iz obnovljivih izvora crpi 31 posto električne energije, a SAD doseže 22 posto. Predviđa se da će do 2026. solarna energija nadmašiti fosilna goriva kao glavni izvor električne energije u Kini.
Kineski izvoz zelenih tehnologija porastao je 35 posto između 2019. i 2023., a domaće kompanije poput BYD-a i CATL-a osvojile su globalna tržišta. Kineske tvrtke ulažu u tvornice električnih vozila i baterija diljem svijeta, od Brazila i Maroka do Mađarske i Tajlanda. Strategija je jednostavna - koristiti tehnologiju čiste energije ne kao klimatsku nužnost, nego kao alat za globalni gospodarski i geopolitički utjecaj.
Prvi put nakon 500 godina, Europa će bukvalno klečati
Prema navodima Međunarodne agencije za energiju, Sunce i vjetar trebali bi do 2035. godine postati dominantni izvori električne energije u svijetu. Tehnološki napredak i pad cijena već ih čine sve konkurentnijima. Solarni i vjetroenergetski sustavi, osim što su čišći, termodinamički su učinkovitiji, lokalno dostupni i smanjuju ovisnost.
U tom bi kontekstu američka strategija, usprkos golemom potencijalu i inovacijama iz prošlosti, mogla dovesti tu zemlju u podređeni položaj u novoj energetskoj eri. Kina već prednjači ne samo u proizvodnji, nego i u kontroli lanaca opskrbe, od sirovina poput kobalta do gotovih solarnih panela i baterija.
Kineski zaokret prema obnovljivim izvorima nije bio slučajan. Još 2003. tadašnji premijer Wen Jiabao, geolog po struci, prepoznao je energetiku kao temelj nacionalne sigurnosti i gospodarskog razvoja. Umjesto da proizvodi jeftinu robu, Kina se okrenula razvoju visokih tehnologija, subvencionirajući ključne sektore i štiteći ih od konkurencije.
Danas Kina gradi najveće solarne elektrane na svijetu i ulaže u masovnu automatizaciju, instalirajući više robota godišnje nego ostatak svijeta zajedno. Od 2021. do 2023. instalirali su sedam puta više robota nego SAD. Istodobno je Peking ulagao u istraživanje i kvalificiranu radnu snagu. Danas Kina ima gotovo 700.000 patenata za čistu energiju, više od polovice ukupnog broja patenata u svijetu, a razvila je i potpuno novu tehnologiju punjenja električnog automobila u samo pet minuta.
Hrvatska otvara vrata kazahstanskim ulaganjima u energetiku i logistiku
Dok Kina gradi solarne farme koje nadmašuju energetske potrebe cijelih zemalja, investira u istraživačke centre u Europi i širi tržišta za svoje zelene proizvode na globalnom jugu, SAD sve češće zauzima obrambeni stav, nastojeći zaštititi domaću proizvodnju fosilnih goriva i industrije koje o njima izravno ovise.
S vremenom bi takva strategija mogla dovesti do strateškog zaostajanja. Kako cijene solarne energije i baterija nastavljaju padati, zemlje u razvoju, koje čine većinu buduće potrošnje, sve će češće birati jeftinije, čišće tehnologije. Time se oblikuje novi energetski svjetski poredak u kojemu dominacija više neće ovisiti o spremnicima nafte, nego o gigavatima proizvedene čiste energije i patentima za njezinu pohranu i distribuciju.
Trumpov povratak fosilnim gorivima, uz gašenje zelenih inicijativa poput elektromotora General Motorsa, sugeriraju kratkoročni pragmatizam. Njegov je cilj zadržati američku energetsku neovisnost i radna mjesta u tradicionalnim industrijama. No, dugoročno gledano, taj smjer riskira propuštanje povijesne prilike.
Ako će energetska budućnost odlučivati o svjetskim liderima, pitanje više nije samo tko ima najviše resursa, nego tko ima viziju i volju da ih upotrijebi u pravom smjeru.
Komentari
2