Činilo se da je riječ o još jednom od kriminalaca, stranaca, koji brzo padnu u ruke pravde i vrate se tamo gdje im je mjesto, iza rešetaka. Otad je prošlo više od mjesec dana, a “Igor Srbin”, kako ga već zovu sve lokalne novine, i dalje je neuhvatljiv snagama sigurnosti u središnjoj Italiji te pomalo počinje stjecati “ugled” poznatih razbojnika koji su privukli pozitivne emocije običnog puka i bijes policije na čiji su se račun porezni obveznici sve okrutnije zabavljali.
Imali smo i mi svoga zagorskog bjegunca, poznatog Vinka Pintarića, kojega su specijalci danima tražili po bregima, a on im je uvijek uspio umaknuti. Jer, kako zna svaka iole ozbiljnija kriminalna organizacija, ključ uspjeha je mreža jataka, ljudi spremnih da kriminalca sakriju, i to ljudi od kojih bi se to najmanje očekivalo. U Pintarićevu slučaju to su bile žene, same, udovice ili neudane, koje ga ne bi otkrile ni pod teškim mukama.
Viđen posvuda
Što se, pak, zbiva u Italiji, sve je manje jasno jer je “Igor Srbin” nedvojbeno odgovoran za tri ubojstva, dakle nije riječ o romantičnom junaku koji za nos vuče policiju. Kako smo pisali u Jutarnjem, njegov identitet još nije potpuno potvrđen, ali beogradski Blic je siguran da je riječ o Norbertu Feheru, alias Igoru Vaclaviću iz Subotice, koji je u Italiji bio u zatvoru, a zatim u gradiću u blizini Ferrare ubio čovjeka i nakon toga pobjegao u šumu. I ondje uspješno izbjegava potragu u kojoj sudjeluje nekoliko stotina policajaca.
Srpske su vlasti potvrdile talijanskima da je Norbert Feher rođen 1981. u Subotici pa ima 36, a ne 41 godinu koliko su tvrdili Talijani. Vaclavić-Feher je iza sebe i u domovini ostavio trag zločina, desetke krađa i slučaj seksualnog zlostavljanja u rodnom gradu.
Do obrata je došlo ovih dana kad su karabinijeri počeli dobivati informacije da je “Igor il Russo” - i tako ga naziva Il Gazzettino Venezia-Mestre - viđen u gradu Mestre, pa čak i u samoj Veneciji. Naime, policija najmanje dva puta dnevno dobiva informacije da su ga ljudi vidjeli na ulici, što samo dodatno zbunjuje istražitelje. Kako je priča o ubojici u bijegu stalno u medijima, tako karabinijeri otvoreno sumnjaju da je riječ o kolektivnoj sugestiji, koristeći blaži rječnik nego da upotrijebe riječ paranoja. A ona, pak, počinje utjecati na turiste u “Staroj dami”: dovoljno je da se u medijima pojavi vijest o “Igoru Srbinu” i već mnogi planiraju spakirati kofere i pokupiti se nekamo na sigurnije. To sada počinje ozbiljno zabrinjavati talijanske vlasti jer je svaka turistička zemlja izuzetno osjetljiva na svaku negativnu propagandu koja može otjerati goste - bez obzira na to što je više nego poznato da je upravo prekomjerni broj turista jedan od ozbiljnih problema Venecije.
Poliglot
Možda se nose logikom: neka dolaze dok Venecije još ima. Oni velebitski hrastovi pomalo slabe. Kad je riječ o pokrajini Veneto, ondje bi čak moglo biti realno očekivati da se Vaclavić pojavi jer je blizu trokuta između Ferrare, Bologne i Ravenne na koji se potraga primarno fokusirala. Poslije je područje potrage prošireno i na prostor Modene, Mantue i Roviga. Karabinijeri su uvjereni da se on skriva na tom širem prostoru gdje su pronađeni i krvavi zavoji, budući da je bjegunac 1. travnja ranjen lovačkom puškom, koji potvrđuju takvo stajalište. No, policiji stižu dojave građana da su ga vidjeli u Padovi, pa u Aosti i, konačno, nigdje drugdje do li u Rimu.
A da strah ljudi nije bezrazložan, potvrđuje psihoprofil koji su napravili u talijanskoj policiji. Dakle, Igor je dominantno mizantrop, hladan, a povremeno socijalan i pasioniran. Vrlo je utreniran i spretan (osoba s kojom je bio u ćeliji u zatvoru rekla je da je Igor radio tisuće trbušnjaka dnevno), savršeno pliva i roni, i može danima preživjeti u ekstremnim uvjetima. Prošao je vojnu obuku, iako nije poznato u čijim oružanim snagama, i zna šest jezika: talijanski, srpski, španjolski, ruski, mađarski i rumunjski. Naoružan je, policija barata podatkom da sigurno ima dvije puške i najmanje dva spremnika s po 30 metaka. Vatrenim oružjem barata sjajno, a jednako tako i lukom i strijelom, nožem i sjekirom. Njegov zatvorski sudrug je ispričao da je Igor redovito išao nedjeljom u crkvu te da je na televiziji gledao samo crtane filmove, jer mu to navodno otac nije dopuštao kad je bio mali, i dokumentarce. Za Corriere della Sera je otkrio da je Igor navodno bio pripadnik specijalnih snaga iz Sibira, ali nije naveo zašto je dezertirao. “Rekao je da nožem može odrati svakog čovjeka, živog”, zastrašujući je iskaz zbog kojega je notorni zatvorenik shvatio da ima posla s vrlo opasnim tipom. Marco Ravaglia, kolega šumara Valerija Verrija kojega je Igor ubio, izjavio je kako je ubojica na njega pucao “hladnokrvno, iznenada, bez riječi”. Na sreću, samo ga je ranio.
Žigolo
Prema talijanskim medijima, ipak bi postojala veza između Igora i Vinka Pintarića. Karabinijeri vjeruju da je Igor svojim “macho” razbojničkim šarmom ubojice - poznato je više slučajeva, posebno u SAD-u gdje žene pišu pisma zatvorenicima pa se ta korespondencija pretvori u emocionalnu vezu i završi brakom, iako su zatvorenici često osuđeni na doživotnu kaznu - privukao neke žene koje su mu pružile zaštitu. Ravaglia tvrdi da je Vaclavić, nakon što je ubio Verrija, nazvao nekoga mobitelom i zatim nestao. To je jedan od razloga zbog kojega se vjeruje da “Igor ubojica” ima jatake i da je zbog toga teško uhvatljiv potjeri. Igorova polusestra po majci Nikoleta Bergel rekla je talijanskim medijima da obitelj nije znala, ili njoj o tome nije govorila, o njegovoj kriminalnoj praksi. Tvrdi da su bili vrlo rijetko u kontaktu i ne vjeruje da bi on, Norbert Feher, mogao biti hladnokrvni ubojica. A zatim je poručila: “Moj brat nije takav kakvim ga opisuju. Želim mu poručiti da izdrži i da će sve biti u redu”.
Talijanska istraga otkrila je da je Feher-Vaclavić jedno vrijeme proveo i u Španjolskoj, u Valenciji, te da je ondje radio kao žigolo. I ostao na dobrom glasu među ženama.