“Sekularizam je Francuska i za to postoji temelj, to je zakon iz 1905. godine koji odvaja Crkvu od države. Zakon iz 1905. godine, cijeli zakon, ništa drugo nego zakon.”
Tim oštrim tweetom se bivši francuski premijer Manuel Valls obrušio na svoga bivšeg ministra Emmanuela Macrona. Koji je sada predsjednik Republike. Povod za to bilo je obraćanje francuskog predsjednika Biskupskoj konferenciji te zemlje u ponedjeljak navečer. Macron je govorio sat vremena te iznio teze koje su naprosto šokirale francusku politiku i dobar dio javnosti. Kako mediji taj govor nisu popratili navečer, svi su ujutro, iznenađeni, krenuli u potragu za njim.
Ubijanje zakona
A on je, što se vidi iz naslova u listu La Croix “Macron očekuje katolike u politici”, bio više nego iznenađujući. Toliko da su predsjednika napali i Valls i Marine Le Pen, predstavnica desnice, koja je također u tome vidjela pokušaj da se ubije zakon iz 1905. godine. I poručila je Crkvi da ne misli kako će oni u tom slučaju proći bolje od sadašnjeg stanja.
Ljevica je optužila predsjednika za “napad bez presedana” na sekularnost, posebno ističući njegov poziv da se poprave “oštećene veze između Crkve i države”. Ukratko, politička bura bez presedana.
Macron je u govoru, čiji je transkript objavio La Croix, rekao kako je važno popraviti odnose Crkve i države i da za to nema drugog načina osim iskrenog dijaloga. “Rekao bih da Crkva koja se pretvara da je indiferentna prema svjetovnim pitanjima ne bi ostvarila svoj poziv, a predsjednik Republike koji bi tvrdio da je nezainteresiran za Crkvu i katolike napravio bi veliki propust u svojim obvezama”.
Macron je zatim naveo primjer policajca Arnauda Beltramea koji se zamijenio za taokinju i potom pao kao žrtva terorista u posljednjem napadu u Francuskoj prošli mjesec. Razloge za njegovu spremnost na žrtvu tih su dana tumačili mnogi, govoreći o predanosti pozivu i odanosti idealu Republike, a njegova je žena rekla kako je to izraz njegove duboke katoličke vjere.
Žar prelazi u plamen
Nakon toga je Macron zaključio da je sve to povezano te da se, kad treba izvršiti svoje obveze prema Francuskoj, “građanski i katolički žar spajaju u jedinstveni plamen”. Za primjere neraskidive veze francuske nacije i katolicizma naveo je Prvi svjetski rat, pa pokret otpora nacizmu, osnivače moderne Europe (svi su bili demokršćani), da bi završio sa slučajem oca Jacquesa Hamela kojemu je terorist prerezao vrat. “Da, Francuska je ojačana predanošću katolika”, istaknuo je Macron, podsjećajući i na junačka djela pripadnika brojnih drugih religija ili ateista. Macron je zatim objasnio svoj politički plan:
“Danas, u ovom ozbiljnom trenutku kad je društvo krhko, kad je sama potka nacije u opasnosti da bude pokidana, smatram svojom odgovornošću da povjerenje katolika u politiku i političare ne nestane”. Istaknuo je da za to ima “biografske, osobne i intelektualne razloge”. Konačno je pozvao katolike da se uključe u politiku, kako domaću tako i europsku, rekavši da Republika od njih mnogo očekuje te da bi joj trebali donijeti tri dara: katoličku mudrost, angažman i slobodu. “U svijetu kakav jest ne možemo se više zadovoljiti ekonomskim ili znanstvenim napretkom koji ne dovodi u pitanje svoj utjecaj na čovječnost.
Moramo dati smisao našem djelovanju, a taj smisao je čovjek”, izjavio je Macron. A u tom traženju smisla ključna je uloga Katoličke crkve, ističe francuski predsjednik, za koju je još poznati filozof Blaise Pascal izjavio da je “divljenja vrijedna jer tako dobro poznaje čovjeka”.
Macron je na kraju svoga govora dobio buran aplauz oko četiri stotine slušatelja, među kojima su bili svi vodeći francuski katolički prelati.
I iako su ga već napali, njegov je potez više nego razumljiv. Religijske skupine su se i u Francuskoj, koja se toliko diči svojom sekularnošću, pojavile kao važan politički igrač. Nakon krvavih terorističkih napada proteklih godina bilo je ozbiljnih studija koje su tvrdile da je upravo francuski sekularizam, tako javno i glasno predstavljan, u značajnoj mjeri odgovoran za alijenaciju ljudi vezanih uz religiju koji se zbog toga prepuštaju ekstremizmu.
Opet identitet
Osim toga, u političkoj osnovici svake populističke ideologije stoji pitanje identiteta i pozivanje na judeokršćanstvo. I to privlači ljude uplašene da će im nadnacionalno europejstvo ili globalizacija odsjeći vezu s korijenima te ih učiniti neprepoznatljivima, a onda i nevidljivima. Stoga je u političkom smislu mudro privući katolike prema političkom centru, gdje bi prema nauku trebali i pripadati, te ih mobilizirati da stanu u obranu vrijednosti koje sekularizam i kršćanstvo dijele.
Macron je u govoru naveo kako u europskim ugovorima nema izrijekom spomenutog Boga, ali “bolje da nije naveden pa da se smatra da je mrtav”. I na toj liniji on poziva katolike da se politički angažiraju i stanu iza snaga koje zagovaraju pozitivan odnos prema migrantima, primjerice. Osim toga, on je bio svjedok snažne mobilizacije katolika kad je bivša vlada najavila donošenje zakona o istospolnim brakovima: na ulicama Pariza tad je prosvjedovalo više od milijun ljudi.
Europski su izbori za godinu dana, Macron želi na europskoj razini formirati pokret poput svoje stranke Republika u pokretu i za uspjeh mu trebaju glasovi svih biračkih skupina. Konačno, on je jedan od prvih koji je rekao da ga ne zanima ljevica i desnica, nego politika koja radi na korist građana.
Metafizički delirij
'Macron je u potpunom metafizičkom deliriju, strašno, čovjek očekuje predsjednika, a dobije malog svećenika', objavio je Jean-Luc Melenchon.
Prvo obraćanje predsjednika
I dalje ostaje nejasno kako to da francuski mediji nisu bili zainteresirani za ovaj susret pa je poentirao katolički list La Croix koji je donio transkript predsjednikova govora i tako privukao javnost. No, bitno je važniji podatak da je ovo prvi put da se neki predsjednik Francuske, zemlje koja je osmislila koncept odvajanja Crkve od države, odazvao pozivu Biskupske konferencije te zemlje kako bi pred njima govorio.
Takvo što nije uobičajeno ni u drugim zemljama koje drže do ustavne odredbe o odvojenosti Crkve od države, iako će u mnogima od njih, pa tako i u Hrvatskoj, Crkva naći put do vlasti i vice versa. Treba ovom prigodom navesti da talijanski predsjednik, pa i ako je katolik, nikad ne ljubi ruku papi ako je riječ o službenom susretu jer oni nastupaju kao dva državnika.