Više od deset godina načelnica Olha Suhenko brinula se o mjestašcu u središnjoj Ukrajini kao da je riječ o njezinoj vlastitoj obitelji, kažu mještani, organizirala je koncerte i mirila zavađene susjede, piše Wall Street Journal.
Kad se prošli tjedan, nakon mjesec dana okupacije, ruska vojska povukla iz Motižina, mještani su pronašli Suhenkino beživotno tijelo u plitkom grobu, zavezanih ruku. Pokraj nje su ležali njezin sin i muž.
Ukrajinski dužnosnici i stanovnici sela kažu kako je ubojstvo 50-godišnje Olhe Suhenko i njezine obitelji simbol ruske brutalnosti na područjima koja su okupirali prije nego su se povukli nakon snažnog ukrajinskog otpora.
Načelnica je bila i prva osoba otpora u svom selu, koje je bilo odsječeno od ostatka zemlje i nalazilo se u blizini prve crte bojišnice. Ona je u Motižin donosila hranu i lijekove. Bila je i dio snaga koje su ukrajinskoj vojsci otkrivale ruske položaje i kretanja, kažu ukrajinski dužnosnici.
'Do posljednjeg je trenutka bila najbolja', kaže Mikola Kurač, vođa seoske teritorijalne obrane koji je vršio i izviđanja.
Stanovnici kažu kako se ruska agresija prema lokalnom stanovništvu povećala kad su se Rusi našli pod artiljerijskom paljbom Ukrajinaca i upali u njihove zasjede. Dok su tragali za ukrajinskim agentima, Rusi su ubili dvije žene. Tijelo još jednog čovjeka, zaštitara u obližnjem vikendaškom naselju, pronađeno je bačeno u bunar.
'U toj su jami moji rođaci', kaže Ihor Radčenko, zet Olhe Suhenko, dok kleči na tlu čekajući da počne iskopavanje obitelji načelnice.
'Zašto su ih ubili? Zato što su Ukrajinci.'
Rat je brzo stigao
Rat je brzo stigao u Motižin, selo od kojih 1000 stanovnika, oko 25 km udaljeno od Kijeva. 27. veljače, tri dana nakon početka invazije, više od stotinu ruskih oklopnih vozila protutnjalo je kroz mirno mjesto.
'Strana kopilad je u našem selu', napisala je Suhenko na svojoj Facebook stranici na dan kad su došli. 'Pazite se. Ne napuštajte domove. Ostanite mirni.'
Rusi su postavili zapovjedni logor na farmi sjeveroistočno od sela te iskopali rovove u obližnjoj šumi u kojoj lokalno stanovništvo bere gljive.
Tetiana Semenova, prijateljica ubijene Olhe i načelnica susjednog sela, nagovarala ju je da ode.
'Kako mogu ostaviti ljude?, prisjeća se da joj je Suhenko odgovorila.
U Ukrajini je načelnik sela i 'psiholog, i policija, i svećenik, i još mnogo toga', kaže Semenova, sada zamjenica načelnika kijevskog regionalnog vijeća. Sjedeći u svojem malom uredu, na kožnoj fotelji prekrivenoj heklanim tabletićem, Suhenko bi ispred sebe imala kartu mjesta i ukrajinsku zastavu i rješavala razmirice mještana oko međe vrtova i polja.
Načelnica Suhenko je učinila da Motižin bude 'poput cvijeta': lijep, čist i sređen', kaže Semenova. Renovirala je kulturni centar i vrtić. Svake je godine organizirala koncert kojim bi se slavili najstariji i najmlađi stanovnici mjesta i vojni veterani, te kako bi se dodijelile nagrade za najuređeniju kuću i ulicu.
Semenova se prisjeća kako je njezina prijateljica zdušno navijala za mjesni nogometni klub prije 15 godina kad je trčala uzduž terena, navijala za svoju ekipu i visoko podigla ruke u zrak kad je njezin sin Oleksandr zabio gol.
'Sve je radila iz srca', kaže Semenova.
Brinula se o svemu i za vrijeme rata
Na početku rata, mnogo je ljudi došlo u selo misleći da će ondje biti sigurniji nego u Kijevu. No tijekom ruske okupacije, sa sve manje zaliha, mnogi su se oslanjali na ono što je uspjela nabaviti gospođa Suhenko ili netko od njezine obitelji. Organizirala je dostave s neokupiranih područja i djeci donosila mlijeko u obližnje selo. Početkom ožujka organizirala je konvoj za evakuaciju civila. Preuzimala je i rizičnije uloge: pomagala je ukrajinskoj vojsci proslijediti informacije o položajima i kretanjima ruske vojske.
Mikola Kurač, 43-godišnji šef mjesnih dobrovoljnih obrambenih snaga, uselio se kod obitelji Suhenko kad je njegova kuća oštećena u raketiranju. On i suprug Olhe Suhenko, Ihor, išli su u istraživačke misije ili 'na posao', kako su to nazivali. Oni i Olha Suhenko su onda dijelili te informacije s ukrajinskom vojskom preko mobitela, kaže Kurač. Ukrajinski vojni izviđači posjećivali su njihovu kuću kako bi dobili nove informacije.
'To je za svakoga opasno, no netko to mora raditi', kaže Kurač.
Rusi su se ukopali na rubu grada u šumi premreženoj rovovima. Zapovjednici su bili smješteni u zgradi male farme u blizini, kazali su mještani, s čijeg su prozora visjele vreće kako bi blokirale svjetlo i zgrada ne bi postala meta ukrajinskog topništva. Farma je sada prekrivena staklenkama boršča, praznim bocama pića i tetrapacima soka. Tu je i jedna knjiga na ruskom o Nostradamusu.
'Planirali su ovdje biti neko vrijeme', kaže Ivan Rudjak, zapovjednik teritorijalne obrane obližnjeg sela čiji je sada zadatak ponovno uspostaviti red u Motižinu.
Napali Ruse iz zasjede
No napad na Kijev nije išao prema planu. Početni napad je odbijen. Ukrajinske snage su raznijele mostove kako Rusi ne bi mogli prijeći. Pokušaji da se grad okruži, bili su još teži. Propao je jedan pokušaj ruskih tenkova da se probiju u Motižin s juga, pri čemu je uništen najmanje jedan tenk. Ukrajinska artiljerija je napala ruske položaje u šumi na rubu mjesta.
18. ožujka, ukrajinska ekipa iz zasjede ušuljala se u selo i protutenkovskim oružjem uništila rusko oklopno vozilo i kamion. Rusi su odgovorili vrlo bijesno. Sljedećeg dana pokrenuli su, kako su rekli, operaciju čišćenja u potrazi za ukrajinskim agentima.
Alla Loboda, 67-godišnja stanovnica, stajala je ispred svoje ulazne kapije malo poslije podneva kada se u njenoj ulici pojavilo rusko oklopno vozilo kojeg su pratili vojnici koji su nasumično pucali.
Susjedi Alina Suhenko i njezin suprug, vidjeli su je kako trči prema njihovoj kapiji nakon čega su se sakrili iza svoje kuće. Rusi su ušli u njihovo dvorište i pucali na njihov automobil, ali su otišli nakon što tamo nikoga nisu našli.
Suhenkovi, dalji rođaci načelnice, vidjeli su gospođu Lobodu upucanu u prsa kako leži licem prema dolje pored ceste.
Susjedi su je pokopali u njenom dvorištu, obilježivši grob drvenim križem i tradicionalnim ukrajinskim vezom.
'Bila je tako elegantna dama', rekla je Alina Suhenko.
42-godišnji mještanka Jaroslava Litvinenko i njezin otac Mikola pretrčali su u njihovo dvorište dok su se Rusi približavali. Gospođa Litvinenko je zaostala, a zatim se, upucana u prsa, srušila na tlo. Rusi su se u oklopnom vozilu probili kroz ogradu.
'Zašto si trčao?', njezin se otac prisjeća da su vikali Rusi.
'Zašto si pucao?' uzvratio je on.
Uočili dronove
Rusi su je stavili u svoje vozilo i odveli u svoj kamp gdje su je pokušali spasiti. No umrla je pa su je stavili u plitki grob obilježen drvenim križem i komadom papira s njezinim imenom.
Uplašeni mještani izvjesili su bijele zastave i napisali 'djeca' na svojim ogradama.
Rusi su se također približavali obavještajnoj operaciji. Susjedi gospodina Kurača uočili su dronove kako lete iznad njegove kuće. Došli su ruski vojnici i pitali gdje je.
Ujutro 23. ožujka, Ihor Suhenko, načelničin suprug, rekao je Kuraču da postaje preopasno i da bi trebao otići sa suprugom i sinom. Ovaj je to isprva odbio, jer mu je Olha rekla da će njezina obitelj ostati. Stoga je Suhenko upalio motor obiteljskog automobila i naredio Kuraču da ukrca svoju obitelj i otiđe.
Nekoliko minuta kasnije, oko podneva, Rusi su došli u kuću načelnice tražeći Kurača. Uzeli su srebrni auto Oleksandra Suhenka i sa strane nacrtali slovo 'V', oznaku koja identificira ruske snage.
Olha Suhenko je nazvala suprugu gospodina Kurača i rekla joj da bi trebalo pobjeći jer ih Rusi traže. Do tada su Kuračevi već otišli iz sela.
Ruski vojnici vratili su se sat vremena kasnije i odveli načelnicu i njenog muža i rekli Oleksandru da će ih uskoro vratiti. Oleksandr je nazvao Kurača i upozorio ga da uništi svoju SIM karticu kako bi spriječio Ruse da ga pronađu i identificiraju. Navečer su se ruski vojnici vratili te odveli i Oleksandra.
Krajem ožujka, ukrajinska vojska je očistila put do sela i primijetila da je većina ruskih snaga već otišla. Čini se da su se Rusi brzo spakirali, jer su na onoj farmi i u rovovima ostavili raznu opremu, čizme i smeće.
Zatekli leševe
Kad su ukrajinske snage ušle u selo, zatekli su mnogo leševa na ulicama i u autima, kazao je Rudjak, zapovjednik teritorijalne obrane koji je privremeno zadužen za selo.
Neki ukrajinski vojnici pronašli su tijela Suhenkovih u plitkom grobu u šumi, vezanih ruku. Vojnici su uklonili dio zemlje i odvezali im ruke.
Četvrta osoba u grobu bila je vojni izviđač koji nije iz sela, rekli su stanovnici i policija.
U ponedjeljak su policijski forenzički timovi došli na očevid zajedno s grupm muškaraca koji će iskopati tijela.
Izvukli su i čovjeka s dna bunara te vidjeli da ima natučeno i razderano lice i gornji dio tijela.
Zatim su iskopali tijelo gospođe Litvinenko iz obližnjeg groba. Njezin je otac pogledao u rupu dok su je četvorica muškaraca izvlačila van.
'Da', rekao je. 'To je ona.'
Selo oplakuje svoj gubitak. Alina Suhenko, koja je odrasla u Motižinu, prisjetila se kako joj je baka pričala da su nacisti ubili samo jednu osobu dok su bili u selu.
Rusi su 'tražili najjače ljude', rekla je Semenova, prijateljica Olhe Suhenko. 'Olha je bila lokomotiva koja je vukla sve ostale za sobom. Ako nema lokomotive, misle da mogu od nas učiniti robove kao u Rusiji', rekla je. 'Ali mi nikada nećemo biti robovi.'