Vatikan će se, kako sada stvari stoje, kroz iglene uši provući u “sivu zonu” financijskog povjerenja i tako za sljedeće dvije godine izbjeći kako imidž zemlje u čijoj se državnoj banci mogu “prati” novci, tako i skupe takse na vatikanske bankarske transakcije u inozemstvu. Ne zahvaljujući sebi, nego zahvaljujući talijanskoj vladi premijera i ministra ekonomije Marija Montija, koja je svojoj delegaciji zabranila iznijeti negativne podatke koji bi Državu Vatikanskog Grada otpravili u “crnu zonu”.
Protagonist skandala je još jednom IOR, vatikanski Zavod za religijska djela, koji jest novčarska ustanova, koji funkcionira kao banka, ali se ne zove bankom, kako ne bi morao udovoljiti svim obavezama kojima banke u Evropi i svijetu moraju udovoljavati da bi poslovale s poštenim državama (eto relativizma).
Da li neka evropska država udovoljava setu od 16 zahtjeva utvrđuje Moneyval, povjerenstvo za suzbijanje recikliranja novca u kriminalne i terorističke svrhe, organ Vijeća Evrope. Tih 16 zahtjeva je formulirala Radna skupina za financijsku akciju protiv pranja novca (FATF ili GAFI), međunarodna vladina organizacija koju je inicirala G7.
Italija nije članica trenutnoga izvršnog sastava Moneyvala, nego promatrač. Nema pravo glasa, ali ima pravo (i moralnu dužnost) iznijeti što zna.
A zna ono što zna već talijanska javnost: da IOR ne poštuje procedure, da drži na svojim računima u talijanskim bankama novac za koji ne želi otkriti čiji je i kako je stečen (stoga je Italija zaplijenila 28 milijuna eura s takvih računa, ali ih Vatikan radije gubi nego da otvori dušu, kao da je provenijencija “prljavog novca” ispovjedna tajna); da je kardinal državni tajnik Tarcisio Bertone ukinuo postroženu proceduru koju je uveo donedavni IOR-ov predsjednik Ettore Gotti Tedeschi kako bi bila osigurana transparentnost novčarskog poslovanja, te da je Gottija Tedeschija na grub način izbacio s posla.
Prijedlog ocjene podastrt zasjedanju Moneyvala (koje je počelo u ponedjeljak i završava danas) dao je Vatikanu 8 pozitivnih i 8 negativnih ocjena, a to je u ukupnom zbiru negativna ocjena (nije to hrvatska državna matura, da se može proći s 25 posto pozitivnih odgovora). Za jednu od negativnih ocjena bila je presudna izvijest koju je podnijela talijanska emisijska Banka Italije, ali je Monti zabranio da se ona potvrdi i obrazloži, pa je Banka Italije povukla svoje predstavnike iz talijanskog izaslanstva da ne bi ispalo da šute jer se slažu, što je prosvjedna gesta bez presedana, ali i bez posljedica).
A kardinal Bertone (koji bi po pravilima pape Pavla VI morao biti umirovljen još 2009, kada je navršio 75 godina) dobio je u taj isti ponedjeljak pismo kojim mu papa Benedikt XVI zahvaljuje na diskretnoj privrženosti i potvrđuje svoje povjerenje u njega. Bertone je bio izložen oštrim kritikama u Vatikanu i rafalu dokumenata koji su, iako tajni, “gurnuti” u talijansku javnost. Formulacija iz Papina pisma mogla bi biti na svakodnevni jezik prevedena i ovako: “Hvala ti što šutiš dok te napadaju za ono što sam ti ja rekao da učiniš”.
Bertoneu je pomoglo i to što je bio oštro kritiziran: Vatikan je uvijek znao “zbiti redove” kada bi netko od njegovih bio pod kritikom. Nije dao ni Marcinkusa, kamo li bi dao Bertonea.