Mjesto i točno vrijeme ceremonije PKK dugo je držano u tajnosti. U blizini sjevernoiračkog grada Sulejmanije prvi borci PKK žele položiti oružje. Spominje se broj od 30 do 40 boraca, ali ta brojka nije službena. Ukupno se procjenjuje da se na sjeveru Iraka nalazi više od 2.000 naoružanih boraca PKK, piše Deutsche Welle.
No oni s tim oružjem više ne mogu ozbiljno ugroziti tursku državu, kaže Thomas Schmidinger, koji predaje političke znanosti na Sveučilištu Kurdistana u Erbilu i godinama prati težnje Kurda za autonomijom u cijeloj regiji.
On pojašnjava: „S obzirom na razvoj vojne tehnologije posljednjih godina, posebno s dronovima – oružje PKK više nije predstavljalo stvarnu zaštitu." To je, uz politički razvoj, jedan od razloga za odustajanje od oružane borbe.
Više od 40.000 mrtvih tijekom desetljeća
Radnička stranka Kurdistana (PKK) vodi gerilsku borbu protiv Turske od 1984. godine – u nadi da će Kurdi u Turskoj dobiti više autonomije i prava.
Procjene govore da je u borbama tijekom desetljeća poginulo više od 40.000 ljudi. PKK se u Turskoj, kao i u Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama vodi kao teroristička organizacija.
U svibnju je PKK najavio da će odustati od oružane borbe protiv turske države i da će se umjesto toga fokusirati na politički dijalog. Vođa PKK-a Abdullah Öcalan (76), koji od 1999. godine izdržava doživotnu zatvorsku kaznu zbog veleizdaje u zatvoru u blizini Istanbula, ponovno je to potvrdio u video-poruci emitiranoj prekjučer, 9. srpnja: „Ovo je dobrovoljan prijelaz s oružane borbe na fazu demokratske politike. Ovo nije poraz, već se mora smatrati povijesnim uspjehom.“
Turska nastavlja borbu
Na ceremoniju u sjevernom Iraku planiraju doći i političari iz prokurdske turske stranke DEM. Njihova glasnogovornica Ayşegül Doğan izjavila je: „Bit ćemo svjedoci prvog koraka u ovom povijesnom procesu u Sulejmaniji.“
Kurdi govore o povijesnom trenutku – ali od strane turske države do sada nije bilo službenog odgovora na mirovnu ponudu PKK.
„To je bizarna situacija. PKK je odlučio da se raspusti i prekine oružanu borbu – ali rat se zapravo nastavio, i to od strane Turske. Na dan kada je donesena odluka na 12. kongresu PKK Turska je bombardirala borce PKK i to se, zapravo, nastavlja do danas", kaže Schmidinger.
Povlačenje u planine Kandil
Bombe o kojima govori ovaj znanstvenik nisu bačene na jugoistok Turske, već na sjever Iraka. Tamo gdje se, posebno u teško pristupačne planine Kandil, PKK sve više povlačio.
„Borbe između PKK i turske vojske posljednjih godina gotovo se isključivo odvijaju ovdje u Iraku, u planinskim područjima iračkog Kurdistana. Oružane snage PKK su se, zapravo, još tijekom posljednjeg mirovnog procesa povukle iz Turske“, dodaje Schmidinger.
Što će PKK raditi nakon predaje oružja?
Ako sada borci PKK polože ili unište oružje, postavlja se pitanje: što će nakon toga raditi? Hoće li Turska proglasiti neku vrstu opće amnestije i hoće li se oni s obiteljima vratiti u Tursku? Za sada o tome nema govora.
Alternativa bi mogla biti da se pridruže naoružanim kurdskim skupinama u Siriji ili da ostanu u sjevernom Iraku pod kurdskom upravom. Međutim, odnosi između PKK i kurdske autonomne vlade u iračkom Erbilu također su opterećeni sukobima, piše Deutsche Welle.
Komentari
2