Ministar financija savezne pokrajine Brandenburg Christian Görke postavio je ultimatum njemačkoj carskoj obitelji da povuku tužbu kojom traže povratak imovine oduzete u Drugom svjetskom ratu. Do srijede, odnosno do danas, Georg Friedrich Prinz von Preussen (43), nasljednik kraljevske loze Hohenzollerna i praunuk posljednjeg njemačkog cara Wilhelma, mora odgovoriti na ultimatum. Međutim, ako to učini, priznat će optužbu pod kojom im je imovina oduzeta, da je bivši car Wilhelm, do 1941. glava njemačke carske obitelji, bio nacistički pomagač.
Car Wilhelm II. abdicirao je 1918. nakon poraza Njemačke u Prvom svjetskom ratu, kad je formirana Weimarska Republika. Car je pobjegao u Nizozemsku, Njemačka je dobila parlamentarnu demokraciju. Nacisti su došli na vlast 1933., dijelom i uz pomoć izvlaštene aristokracije.
Sovjeti su nakon Drugog svjetskog rata proveli konfiskaciju imovine. Hohenzollerni tužbama traže od saveznih pokrajina bivšeg DDR-a oduzetu imovinu. Od Brandenburga tako godinama sudskim putem traže odštetu u vrijednosti od oko 1,2 milijuna eura. To je samo jedan od zahtjeva, traže stanarsko pravo na jednom od dva dvorca (Cecilienhof i Lindstedt) te nad vilom Liegnitz u Potsdamu, kao i tisuće umjetnina koje su bile u njihovom vlasništvu do 1918. U veljači su na stotine stranica formulirali popis zahtjeva. Ne traže da im se sve doslovno vrati, nego da imaju pravo odlučivati u kojem će muzeju koja umjetnina biti izložena, pa i to kako će taj muzej izgledati, prenosi Tagesspiegel.
dvorac Cecilienhof na koji princ polaže pravo
Bestseller
Obje strane na sudu zastupaju poznati povjesničari, prenosi njemački Spiegel online: Hohenzollerne predstavlja australski autor bestsellera Christopher Clark, a državu njemački povjesničari Stephan Malinowski i Peter Brandt, sin bivšeg kancelara Willyja Brandta. Dvorac Cecilienhof u Potsdamu pored Berlina na popisu je svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Dvorac ima 176 soba i posebnu povijesnu težinu. Tu su u ljeto 1945. Winston Churchill, Josif Staljin i Harry Truman vijećali o podjeli poslijeratne Njemačke.
Georgov predak, nekadašnji njemački car Wilhelm II. sa svojim unukom, princom Wilhelmom 1907. godine
Dvorac je nedavno obnovljen za 10 milijuna proračunskih eura: svaki od 360.000 engleskih crjepova radnici su ručno presložili i popravili. I sad Georg Friedrich Prinz von Preussen, konzultant i nasljednik posljednjeg njemačkog cara, traži trajno stanarsko pravo u tom dvorcu. Ili u dvorcu Lindstedtu, ili Vili Liegnitz, nedavno obnovljenima za osam milijuna eura.
Od 2013. Hohenzollerni traže od Berlina i Brandenburga desetke tisuća umjetničkih djela: slika, skulptura, knjiga, fotografija, komada porculana ili namještaja, koji su nekad pripadali carskoj kući. Ako bi se ispunile njihove želje, bez eksponata ostali bi najpoznatiji berlinski muzeji, poput Povijesnog muzeja ili Stare nacionalne galerije. “Radi se o puno novca, puno namještaja i puno umjetničkih djela. I radi se o ulozi dinastije u njemačkoj povijesti”, piše Spiegel.
Staljin je u dvorcu Cecilienhof 1945. bio na konferenciji s Churchillom i Trumanom
Loza Hohenzollerna spominje se prvi put prije tisuću godina, a pet stotina godina vladali su Pruskom, odnosno Brandenburgom kao centrom Pruske. Na sudu je riječ o onoj posljednjoj fazi, iz vremena Weimarske Republike i Trećeg Reicha: je li carska obitelj doista spadala među važne pomagače nacionalsocijalističkog režima, kako su to ustvrdili Sovjeti oduzimajući im imovinu? Jer takvima ne treba vratiti imovinu, smatraju i u današnjoj Njemačkoj. Povjesničari se slažu da se Wilhelm u egzilu u Nizozemskoj nadao da bi pobjeda nacista mogla voditi restauraciji monarhije, ali nije mu puno vremena trebalo da se otrijezni i distancira od okrutnog Hitlerova režima.
princeza Cecilie von Deutschland s djecom: prinčevi Hubertus, Louis Ferdinand, Frederick i Wilhelm 1912. godine
Prihodi
Francuski i ruski revolucionari svojim su carevima oduzeli imovinu, weimarska Njemačka bila je blaža. Caru Wilhelmu II. u egzil su 1919. poslali 59 vagona punih namještaja i umjetničkih djela. Na inicijativu komunista i socijaldemokrata, 1926. raspisan je referendum o tome treba li se carskoj obitelji oduzeti imovina: za to je glasalo 14,5 milijuna Nijemaca, a protiv ih je bilo samo 600.000.
No predsjednik Paul von Hindenburg, monarhist u srcu, ustvrdio je kako bi to zahtijevalo promjenu ustava, a to traži više od polovine glasova biračkog tijela, oko 20 milijuna. Nekoliko mjeseci kasnije carska obitelj i weimarska vlada potpisale su sporazum, po kojima Hohenzollernima ostaju u vlasništvu deseci dvoraca i vila, većinom u Berlinu i Brandenburgu, kao i dvije farme u Namibiji i posjed na Kreti. I prihod od 15 milijuna maraka.
Ured kancelara tradicionalno simpatizira Hohenzollerne, piše Spiegel. No protiv zahtjeva za povrat imovine su predstavnici države, također često iz redova konzervativnog CDU-a. Pregovori se vode u tajnosti, rijetko kada što izbije u javnost. No stvar je sad u završnoj fazi, piše ugledni njemački list.