Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u četvrtak i petak posjetio je Bosnu i Hercegovinu te Kosovo. Posjet je bio planiran prije nego što su još jednom uzavrele strasti zbog raznih incidenata i izjava političara. No, on je i ovaj posjet iskoristio kako bi liderima poslao poruke da spriječe ponavljanje pogrešaka iz prošlosti i smire strasti.
Dopisnik Jutarnjeg lista bio je pozvan pratiti ovo putovanje tijekom kojega smo i vodili intervju s glavnim tajnikom NATO-a. On je tijekom boravka u BiH i na Kosovu slao poruke da će NATO nastaviti pružati pomoć u reformama. Jens Stoltenberg u raznim je razgovorima, nastupima pred novinarima ili pred studentima u Sarajevu spominjao kako dobro poznaje regiju u kojoj je bio čak i kao dijete dok je njegov otac bio norveški diplomat. Kada je govorio o potrebi suradnje u regiji, spominjao je ratove koje su Norvežani vodili protiv Šveđana, ali su danas najbolji prijatelji. Iako postoje izazovi i problemi, šef NATO-a je često tijekom ovog posjeta naglašavao da je BiH po pitanju oružanih snaga napravila “golem napredak”. “Ovdje je poslije rata bilo oko 400 tisuća vojnika iz tri razne vojske, koji su i ratovali jedni protiv drugih. Danas imamo jedinstvenu vojsku s deset tisuća pripadnika koja pomaže NATO-u u misijama. To je golem napredak”, naglašavao je Stoltenberg.
Često su ga u nastupima pitali o ulozi Rusije, o tome hoće li se NATO promijeniti nakon dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću, o onome što neki vide kao “utrku u naoružanju” između Srbije i Hrvatske, o sve češćim upozorenjima o mogućoj obnovi sukoba na Balkanu. Glavni tajnik nije oklijevao govoriti o nedopustivom ruskom uplitanju. Poručio je da NATO ne tjera nikoga da mu se pridruži, nego svaka država mora za to sama izraziti želju. Rekao je kako je u razgovorima s američkim predsjednikom Trumpom dobio uvjerenja da će i nova američka administracija ostati privržena NATO-u.
O svemu tome, kao i o modernizaciji hrvatskih Oružanih snaga, Stoltenberg govori u razgovoru koji smo vodili s njim tijekom puta u BiH i na Kosovo.
Ovaj put ste planirali ranije pa nije povezan s posljednjim tenzijama koje su stvorene u regiji, uključujući Bosnu i Hercegovinu te Kosovo koje posjećujete. Kako NATO ocjenjuje situaciju u regiji u ovom trenutku?
- Ako usporedimo sa situacijom otprije 20 godina kada je NATO prvi put rasporedio snage izvan svojih granica, najprije u Bosni i Hercegovini te zatim na Kosovu, situacija je puno bolja. Pomogli smo okončati etničke sukobe. Pomogli smo izgradnji mira i demokratskih institucija, modernizaciji oružanih snaga i promoviranju reformi. U Bosni i Hercegovini su te reforme omogućile i slobodu kretanja za ljude u schengenskoj zoni. Sve je to dalo doprinos i gospodarskom razvoju i prosperitetu koji je vidljiv. Ako usporedimo s onim što smo vidjeli prije više od dva desetljeća, rekao bih da je napredak sjajan. Ali, istodobno smo svjedočili nekim događajima koji nas zabrinjavaju.
Primijetili smo retoriku koja nam nameće izazove i svjesni smo tih rizika s kojima se moramo suočiti kako bismo smirili strasti i izbjegli opasnost od ponavljanja pogrešaka iz prošlosti. No, ja sam apsolutno siguran da će lideri Bosne i Hercegovine, Kosova, Srbije i svi drugi biti zainteresirani da izbjegnu pogreške iz prošlosti i osiguraju da se, umjesto povratka u prošlost regije, nastavi put prema napretku i boljoj budućnosti.
NATO je tijekom godina promijenio svoju ulogu u regiji. U Bosnu i Hercegovinu ušli ste sa 60 tisuća vojnika, a danas imate samo NATO-ov stožer u Sarajevu koji savjetuje i pomaže Oružane snage BiH. Na Kosovu je broj spušten na manje od pet tisuća. Kako vidite vašu nazočnost u regiji, pogotovo na Kosovu gdje postoji strah da bi moguće smanjenje ugrozilo situaciju?
- Jasno smo rekli da je naša nazočnost na Kosovu uvjetovana situacijom na terenu i potrebom. Ostat ćemo toliko dugo koliko bude potrebno. Jedna od svrha mog posjeta Kosovu jest da još jednom pošaljemo poruku da NATO ostaje privržen Kosovu, da ostaje privržen nastavljanju pružanja pomoći u osiguranju mira i stabilnosti te da ćemo ostati onoliko koliko je nužno. Takvu su poruku prije ne tako puno mjeseci ponovili jednoglasno svi saveznici u NATO-u, svih 28 članica zajedno, kada su odlučili nastaviti sa sadašnjim brojem snaga koje danas imamo u misiji KFOR-a na Kosovu. Koliko to dugo bude trebalo, ovisit će o situaciji na Kosovu. Istodobno podupiremo dijalog između Prištine i Beograda te napore za jačanje tog dijaloga jer smo vidjeli neke korake unatrag, neke incidente poput onoga s vlakom i druge. To je nametnulo potrebu da se reaktivira i ubrza dijalog Prištine i Beograda i jačanje uloge EU kao posrednika u tom dijalogu.
Ovih dana često vas pitaju o mogućoj promjeni ponašanja nove američke administracije pod predsjednikom Donaldom Trumpom prema NATO-u. Dali ste odgovore i rekli da će oni ostati privrženi NATO-u. Hoće li ponašanje Trumpove administracije imati utjecaj na ulogu NATO-a u regiji Zapadnog Balkana?
- Uvjeren sam da će Sjedinjene Američke Države i s ovom administracijom nastaviti s pružanjem potpore NATO-u u ovoj regiji. Nastavit će jer je stabilnost u ovoj regiji važna za stabilnost u cijeloj Europi, a to je važno i za Sjedinjene Američke Države. Stabilnost Europe je uvijek bila vezana uz američke interese jer su dva svjetska rata, hladni rat i ratovi na Balkanu dokazali da nestabilnost u Europi utječe i na sigurnost Sjedinjenih Američkih Država. Dakle, apsolutno sam siguran da će ostati angažirani u Transatlantskom partnerstvu, a važan je dio tog partnerstva da budu fokusirani na ovaj dio Europe. Morate znati da je SAD uključen u KFOR na Kosovu, da vodi NATO-ov stožer u Sarajevu, da su u tom stožeru američki časnici, da je SAD nazočan i na bilateralnoj osnovi. Dakle, sve to čini me sigurnim da će oni ostati angažirani na Zapadnom Balkanu.
Jedan od razloga zabrinutosti u regiji i šire jest činjenica da je relativno velik broj osoba iz Bosne i Hercegovine te s Kosova otišao u Siriju i Irak gdje su se pridružili teroristima. Sada se postavlja pitanje straha jer se mnogi od njih vraćaju. Koliko je strah od povratka takozvanih stranih ratnika opravdan?
- Mi smo pažljivo pratili izazov koji strani ratnici predstavljaju za mnoge naše saveznike. Relativno velik broj ljudi iz raznih europskih država je otišao u Irak i Siriju. Neki od njih se vraćaju. S ovim izazovom i ovom prijetnjom bavili smo se na nekoliko načina. Prvo, rješavamo izvore ovog problema kroz naše misije potpore Afganistanu, pomažemo koaliciji pod američkim vodstvom u borbi protiv IS-a u Iraku i Siriji, a radimo i s NATO-ovim saveznicima u razmjeni obavještajnih podataka. Uspostavili smo i jednu diviziju koja koordinira borbu protiv terorizma, što uključuje i suočavanje s izazovom stranih ratnika. Želio bih naglasiti da radimo na tome kako ojačati obrambene i sigurnosne institucije na Zapadnom Balkanu. Time također dajemo doprinos kojim tim državama omogućavamo da se pripreme kako bi se same borile s tim problemima. Dakle, bolje i jače obrambene institucije, stabilnost, snažne demokratske institucije te borba protiv korupcije u raznim državama Zapadnog Balkana također je način za jačanje otpora i smanjenje opasnosti od terorizma i povratka stranih ratnika.
Postoji osjećaj da se u regiji odvija svojevrsna utrka u naoružanju između Hrvatske i Srbije. Hrvatska dobiva ili naručuje vojnu opremu od saveznika u NATO-u, a Srbija od Rusije i Bjelorusije. Vidite li vi to tako ili ne?
- Moja glavna poruka o tome bila bi da smanjimo napetosti i osiguramo da ne dođe do eskalacije situacije. Hrvatska je članica NATO-a. S druge strane, Srbija je u partnerstvu s NATO-om. Osobno osjećam snažne veze sa Srbijom i poznajem premijera Aleksandra Vučića s kojim sam se nedavno susreo u Bruxellesu. U isto vrijeme i Hrvatska i Srbija imaju pravo modernizirati svoje oružane snage. To je, rekao bih, prirodan proces. Hrvatska je država koja troši znatno manje od dva posto bruto društvenog dohotka, što je NATO-ova smjernica za trošenje za obranu. Zato mislim da moramo jasno napraviti razliku između utrke u naoružanju i normalne modernizacije oružanih snaga u ovoj regiji.
U Hrvatskoj se sada pojavila inicijativa za vraćanje služenja vojnog roka, makar i na mjesec dana. Što mislite o tome?
- Nije na meni da dajem komentare o različitim elementima kojima Hrvatska želi urediti svoje Oružane snage. Neke članice NATO-a imaju obvezni vojni rok, a mnoge to nemaju. Ali, nije na meni da se uključim u takvu debatu.
Nekoliko ste puta rekli da je Crna Gora pred vratima NATO-a i da će brzo postati punopravna 29. članica. Postoje ipak neke zabrinutosti da bi se u nekim državama članicama proces ratifikacije mogao zakomplicirati sada, na kraju procesa. Jeste li uvjereni da će Crna Gora uskoro, prema planu, postati članica NATO-a?
- Uvjeren sam u to. Potpuno je normalno da proces ratifikacije u nekim državama traje neko vrijeme. Takav je proces u različitim parlamentima ponekad dug. To smo vidjeli i iz primjera ranijeg proširenja s drugim članicama koje su se priključile Savezu. Dakle, nije ništa nenormalno da taj proces traje. Mi nemamo nikakve informacije da postoje neki ozbiljni problemi u bilo kojem nacionalnom parlamentu neke NATO-ove članice u slučaju članstva Crne Gore. Dosad su 22 od 28 nacionalnih parlamenata ratificirali ugovor o članstvu Crne Gore u NATO-u i uvjeren sam da će to učiniti i preostalih šest.
Koliko ste zabrinuti ulogom i utjecajem Rusije na Zapadnom Balkanu?
- Vidimo izvještaje o jačanju uloge i utjecaja Rusije. Vjerujem da je dijalog s Rusijom dio normalnih odnosa s tom državom i NATO bi normalno htio da države s Balkana imaju dijalog i normalne odnose s Rusijom. No, bilo kakve subverzivne aktivnosti Rusije, pokušaji uplitanja u unutarnje političke procese ili izborne procese izvana, to je nešto što stvara zabrinutost. Najbolji način da se tome odupremo i da to spriječimo jest jačanje institucija. Jake demokratske institucije, transparentnost, odgovornost i stabilnost smanjuju ranjivost od uplitanja izvana. U tom smjeru važna je kibernetička zaštita. U NATO-u ubrzavamo svoje napore za jačanje naše kibernetičke sigurnosti kako bismo zaštitili našu mrežu, ali i pomogli saveznicima da se bolje brane od kibernetičkih napada.