NATO savez u sadašnjem je trenutku aktualniji nego ikad prije, no prijetnje s kojima se ta zapadna vojna koalicija suočava posve su drugačije prirode nego su to bile u vrijeme njezina osnivanja. No, najjača i najuspješnija savezništva su ona koja se uspijevaju prilagoditi promjenama, a nakon 14 mjeseci potpore Ukrajini u njezinom ratu protiv brutalne ruske invazije, jasno je da je u savezu u tijeku veliko prestrojavanje, navodi u svojoj analizi za Foreign Policy Mike Rogers, američki republikanski dužnosnik iz Alabame i predsjednik Odbora za oružane snage Predstavničkog doma Kongresa.
Naime, kako navodi, okosnica NATO-a, nekada sa središtem u Parizu i Berlinu, pomiče se prema istoku i sada se proteže linijom od Helsinkija do Crnog mora. Kako se ističe, istočnoeuropske nacije - Poljska, Rumunjska, Finska i baltičke države - jasnije od svojih zapadnih susjeda shvaćaju prijetnju koju predstavlja Rusija i imperativ kolektivne odlučnosti u suočavanju s njom.
Možda se nijedna europska država, kako se navodi, nije više posvetila i žrtvovala kako bi se suočila s izazovom koji je nametnula Rusija od Poljske, zemlje od 37 milijuna stanovnika, što je tek oko polovica stanovništva njezine saveznice Njemačke. Unatoč relativnoj veličini Poljske, zemlja provodi planove za više nego udvostručenje veličine svojih vojnih snaga - plan je podići broj vojnika na 300.000, što će poljsku vojsku učiniti daleko najvećom u Europi.
Iako nije sve u brojkama, važno je istaknuti da su Poljska i baltičke zemlje među tek nekolicinom država članica NATO-a koje su dosljedno ispunjavale obvezu koju su 2006. preuzele sve članice vojnog saveza, a to je da će izdvajati najmanje 2 posto svog BDP-a na obranu i uložiti 20 posto svojih proračunskih sredstava za obranu u nabavku ključne vojne opreme kako bi osigurale NATO-ovu vojnu spremnost.
Poljaci idu prema 4 posto
No, idući i dalje od ovih obveza, u ožujku prošle godine poljska vlada donijela je zakon kojim se određuje izdvajanje 3 posto BDP-a na obranu počevši od ove godine, nakon čega su nedavno uslijedili planovi da se izdvaja čak više od 4 posto BDP-a u te svrhe, što bi daleko premašilo relativni doprinos svih ostalih država NATO-a, uključujući zemlje poput Kanade i Njemačke.
"Zločinački napad koji je izvršila Ruska Federacija na Ukrajinu kao metu i nepredvidljiva priroda (ruskog predsjednika, Vladimira) Putina, znači da moramo još više ubrzati modernizaciju opreme", objasnio je poljski ministar obrane Mariusz Blaszczak ovu strategiju, koja predstavlja udvostručenje postotnog iznosa koji bi se izdvajao za obranu od preuzete obveze.
Rogers navodi da je u Odboru za oružane snage Zastupničkog doma radio na ubrzanju napora da se ojača istočni bok NATO-a, što je uključivalo pritisak na administraciju predsjednika Joea Bidena da ubrza isporuku glavnih borbenih tenkova M1A2 Abrams, koje je Poljska tražila kao pomoć u odvraćanju i - ako je potrebno - odbijanju ruskih snaga u slučaju invazije. Američko-poljsku zajedničku industrijsku proizvodnju protutenkovskih projektila i drugih sustava, kao što je HIMARS, također treba potaknuti i ubrzati gdje je to moguće, smatra autor analize.
Ta i takva proizvodnja naoružanja pomogla bi, navodi Rogers, ublažavanju trenutačnih problema u opskrbnom lancu i kada je manjak radnika u pitanju te bi pomogla u bržem obnavljanju europskih zaliha streljiva. Trenutačno postoji i - po mišljenju autora opravdan - pritisak da se nadograde i dodatno opreme lokacije na kojima je instaliran američki raketni balistički borbeni sustav Aegis Ashore u Poljskoj i Rumunjskoj, kako bi se omogućilo praćenje ruskih krstarećih, balističkih i hipersoničnih projektila koji prijete NATO-u.
Također, kako se navodi, treba napomenuti da Sjedinjene Države imaju koristi od ulaganja svojih saveznika u obranu. Novac koji Poljska, Estonija, Latvija, Litva, Velika Britanija i Rumunjska izdvajaju za Ukrajinu pomaže popraviti američke sustave širenjem proizvodnje, zapošljavanjem novih radnika i standardizacijom NATO-ovog naoružanja daleko iznad naslijeđenih sustava iz sovjetske ere, što čini američku vojsku i cijeli vojni savez spremnijim za svaku buduću borbu.
Preusmjeravanje partnerstva
Također, možda i najvažnije, Kongres SAD-a dao je Ministarstvu obrane ovlasti za provođenje višegodišnje nabavke ključnog streljiva, što će definirati kupovine na višegodišnjoj razini, a ne na godišnjoj bazi. To će povećati predvidljivost proizvodnje, potreba i nabavki, smanjiti troškove i pomoći da se osigura da američka vojska bude u stanju održati svoju vlastitu razinu spremnosti, što znači i nastaviti podržavati Ukrajinu, Tajvan i druge saveznike i partnere. Također, u tijeku su razgovori između Varšave i Londona o izgradnji velike tvornice oružja u Poljskoj, što bi važan korak u smjeru povećanja samodostatnosti europske obrane.
Kada se određene zemlje odluče suočiti s prijetnjom, kao što je to učinila Poljska, SAD trebaju to uzeti u obzir i preusmjeriti svoje partnerstvo unutar saveza prema onima čije je ponašanje najviše usklađeno s američkim strateškim ciljevima. U tome je smislu, kako navodi, bio zadovoljan kada je objavljeno da će se u Poljskoj uspostaviti stalni stožer V. korpusa kopnene vojske SAD-a. To je, zajedno s raketnim obrambenim sustavom Aegis Ashore u Poljskoj i Rumunjskoj, primjer trajne predanosti Sjedinjenih Država zaštiti svojih istočnoeuropskih saveznika. Ovi će potezi kratkoročno učiniti NATO sigurnijim, a dugoročno odvratiti Rusiju od daljnje agresije, smatra autor.
Ipak, kako se navodi, mora se učiniti još više kako bi se ojačao obrambeni položaj NATO-a i odvratile zajedničke prijetnje s kojima se članice suočavaju. U prvom redu, došlo je vrijeme da se sadašnje američke snage u Europi prebace u zemlje koje najviše ulažu u vlastitu sigurnost. Upravo na istoku, sa zemljama koje doista razumiju rusku prijetnju, američke će snage, navodi Rogers, biti najkorisnije i imati najveći utjecaj na odvraćanje.
Također, čelnici u Washingtonu, upozorava autor, moraju priznati da je partnerski sporazum Temeljni akt NATO-a i Rusije poništen ruskim ratom u Ukrajini. Taj sporazum, potpisan 1997. godine, nastojao je izgraditi povjerenje i suradnju između dviju strana, ali s obzirom da je Putin pokrenuo najveći kopneni rat u Europi od Drugog svjetskog rata, politička obveza ovog sporazuma više ne bi trebala ograničavati kretanje američkih snaga i njihovo stacioniranje u Istočnoj Europi, kao što je to bilo proteklih četvrt stoljeća. Savez bi, ističe, trebao djelovati jedinstveno i službeno proglasiti taj sporazum mrtvim na nadolazećem summitu NATO-a u Vilniusu, glavnom gradu Litve, američki Kongres trebao bi to slijediti u znak podrške.
Središnja os pomaknula se na istok
Kako bi održali solventnost saveza, čelnici također moraju biti okrenuti budućnosti i pripremiti se na suprotstavljanje ne samo trenutačnoj prijetnji Rusije, već i prijetnji Kine, koju je američki ministar obrane Lloyd Austin definirao kao dugoročni izazov. S obzirom na to, navodi Rogers, Sjedinjene Države trebale bi javno izjaviti da sljedeći glavni tajnik NATO-a mora doći iz zemlje koja ispunjava svoju obvezu od 2 posto i voljna je suprotstaviti se Komunističkoj partiji Kine, kao što je to činio aktualni glavni tajnik Jens Stoltenberg. Imenovanje novog glavnog tajnika NATO-a iz zemalja poput Poljske, Rumunjske, Ujedinjene Kraljevine ili iz neke od baltičkih zemalja bio bi, kako se navodi, mudar i zaslužen izbor.
U svemu je tome Rogers vrlo kritičan prema francuskom predsjedniku - navodi da bi, dok se NATO suočava s prijetnjama poput spomenutih, nedavni posjet Emmanuela Macrona Pekingu i ‘pripuzanje‘ kineskom predsjedniku Xi Jinpingu - diktatoru u raljama genocida, kako kaže - trebao zabrinuti cijeli savez. Grijesi energetske ovisnosti o Rusiji trebali bi poslužiti kao upozorenje svakome tko se želi približiti Kini. Srećom, kako piše autor, Macronovo mišljenje je usamljen glas u Europi, a njegovoj viziji budućnosti europskog kontinenta suprotstavljaju se jaki protivnici.
Primjer toga opet dolazi iz Poljske. Nakon Macronova posjeta, poljski premijer Mateusz Morawiecki odmah je i jasno odbacio komentare francuskog predsjednika. "Umjesto izgradnje strateške autonomije od Sjedinjenih Država, predlažem strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Državama", izjavio je Morawiecki.
Jasno je, zaključuje Rogers, da se središnja os odlučnosti NATO saveza pomaknula na istok - Varšava, Tallinn, Riga, Vilnius i Bukurešt nova su okosnica NATO-a, a Sjedinjene Države trebaju prilagoditi svoju politiku i stav u skladu s tim.