Zvona za uzbunu u Njemačkoj, prvi među biznismenima otkrio: ‘Napravili smo veliku pogrešku, ovo je najgora situacija od 1949. godine‘

Peter Leibinger, predsjednik BDI-ja, njemačke udruge poslodavaca, dao je intervju za Süddeutsche Zeitung u kojem tvrdi da je raspoloženje u Njemačkoj "izuzetno negativno, u nekim slučajevima čak i agresivno". I da su "tvrtke duboko razočarane".

To je "najozbiljnija ekonomska kriza od osnutka Savezne Republike Njemačke" 1949. godine, navodi Leibinger. Nije riječ samo o cikličkom padu, već o dubokoj strukturnoj krizi, naglašava. Postoji strah od "nepovratne deindustrijalizacije".

Kada čovjek poznat po svojoj umjerenosti i smirenom tonu koristi apokaliptične tonove, piše Corriere della Sera koji je također prenio intervju, to znači da je situacija izuzetno ozbiljna. "Zvona za uzbunu moraju zvoniti", jer je njemački ekonomski model napadnut na više fronti: troškovi energije, birokracija i globalna konkurencija, upozorava industrijski lider.

Brojke mu dokazuju da je u pravu. Unatoč "revoluciji" kancelara Friedricha Merza, koja je ovog proljeća ublažila ustavom propisanu kočnicu duga, oslobodila vojne troškove i dodijelila 500 milijardi eura ulaganja (tijekom 10–12 godina) u infrastrukturu i digitalizaciju, realno gospodarstvo stagnira. Berlin će godinu završiti s BDP-om procijenjenim između 0 i +0,1%, prema procjenama Vijeća ekonomskih stručnjaka, i gotovo 3 milijuna nezaposlenih, prema Ifu (proizvodni sektor izgubio je više od 500,000 radnih mjesta u odnosu na vrhunce prije covida), dok je stopa nezaposlenosti porasla na 6,3%.

Friedrich Merz i Peter Leibinger

Kay Nietfeld/Dpa Picture-alliance Via Afp

Automobilska industrija glavni je primjer ovog pada. Ovaj sektor, vodeći u industriji "Made in Germany", suočava se s agresivnom konkurencijom jeftinih kineskih električnih vozila i visokim troškovima energije. Kašnjenja u digitalnim i baterijskim inovacijama također su ostavila divove poput Volkswagena ranjivima, što je dovelo do planova restrukturiranja i zatvaranja tvornica koji su bili nezamislivi prije samo nekoliko godina.

Ekonomsku sliku komplicira geopolitička dimenzija. Njemačka se boji ruskog ekspanzionizma više od bilo koje druge velike zapadne zemlje. Na nedavnom sastanku u Villi Vigoni posvećenom njemačko-talijanskom dijalogu više od jednog poduzetnika izrazilo je uvjerenje da u Njemačkoj nije toliko pitanje "hoće li" nego "kada" će Moskva napasti Europu. Berlinsko ponovno naoružavanje stoga odgovara na stvarni strah u društvu.

Dramatična situacija u Njemačkoj: ‘Gubimo tlo pod nogama, vrijeme je da priznamo - ovo je slobodni pad!‘

Problem je što se infrastrukturna sredstva (mostovi, željeznice) sporo troše zbog njemačke birokracije. Nadalje, reforme nove vlade pomogle su obrani (Rheinmetall, Hensoldt) i javnoj izgradnji, ali nisu smanjile neposredne operativne troškove energetski intenzivnih privatnih tvrtki. Porezi na dobit ostaju među najvišima u OECD-u, a cijene električne energije i dalje su dvostruko veće nego u Sjedinjenim Državama ili Kini. Leibinger napominje da, unatoč novcu, postoji "agresivna atmosfera" protiv vlade jer tvrtke ne vide olakšanje u svojim trenutačnim bilancama, već samo obećanja o budućim gradilištima.

Leibinger se dotaknuo još jedne osjetljive teme, a to je konkurencija iz Kine, koju Leibinger otvoreno optužuje za "kopiranje njemačkog modela". Prema predsjedniku BDI-ja, Njemačka je napravila stratešku pogrešku vjerujući da će dosadašnja podjela rada trajati vječno: Njemačka je osiguravala strojeve i tehnologiju (know-how), dok je Kina osiguravala radnu snagu i masovno tržište.

Umjesto toga, Kina je pomno proučavala "njemački model", temeljen na velikom trgovinskom suficitu, naprednoj proizvodnji i skrivenim adutima – vodećim svjetskim tvrtkama srednje veličine. Peking nije samo kupovao njemačke proizvode; posljednjih je 20 godina iskoristio za apsorpciju njemačke tehnologije i proizvodnih procesa, često kroz prisilna zajednička ulaganja. Sada je Kina replicirala taj model, ali u znatno većem opsegu i uz niže troškove. Više im ne trebaju njemački strojevi, jer ih proizvode i prodaju na globalnom tržištu, postajući tako izravni konkurenti Njemačkoj u sektorima s visokom dodanom vrijednošću (električni automobili, industrijski strojevi, kemikalije).

U vrijeme kada se Njemačka često opisuje kao "bolesnik Europe", više nema vremena za postupne reforme. Umjesto toga, potrebna je šok-terapija kako bi se spasio njemački industrijski sustav, ali ta terapija mora ostati unutar demokratskog i proeuropskog okvira, isključujući ekstremističke rubove poput AfD-a. Za njemačku industriju, koja je orijentirana na izvoz i ovisna o otvorenim tržištima i privlačenju stranih talenata, izolacionizam i ksenofobija AfD-a su "otrov", tvrdi predsjednik BDI-ja, piše Corriere della Sera.