Jelena svoje godine rada u Leonijevoj tvornici u Malošištu opisuje kao „teške“. Sada više nije na platnom spisku. Naime, njemačka tvornica je u srpnju najavila da obustavlja proizvodnju u tom pogonu do kraja godine.
Tako se Jelena ovog ljeta prijavila za sporazumni raskid ugovora čim je dobila tu mogućnost. „To je to. Uopće više nisam ni razmišljala, nisam više željela njima se baviti, sve mi je to, iskreno rečeno, postalo mučno“, kaže ona za Deutsche Welle.
Jelena je jedna od 420 osoba koje su završile angažman u Leoniju. Kompanija je kao glavni razlog za zatvaranje pogona navela da je tvornica u Malošištu radila sa značajnim gubitkom.
Kombinacija faktora
„Razlozi našeg poslovanja su kombinacija internih i eksternih faktora, odnosno gospodarskih uvjeta u zemlji i krize u europskoj autoindustriji“, kaže Radmila Vesković iz odjela za komunikacije ove kompanije, navodeći da će još 1.480 radnika do kraja godine završiti svoj rad u Malošištu.
Otplata, kako objašnjava, iznosi pola mjesečne plaće po godini staža – za najjednostavnija mjesta u proizvodnji to je oko 400 eura po godini staža. Kako Vesković naglašava, to je za 50 posto više od minimalne otpremnine koju predviđa srpski zakon.
Zatvaranje pogona u Malošištu samo je dio vala koji posebno pogađa jug Srbije ove godine. Od siječnja su zatvoreni Benetton, gdje je bez posla ostalo 900 radnika, i Johnson Electric s 350 radnika. U posljednjih mjesec dana zatvorena je i slovenska firma Fairecat Protection u Babušnici i danska kompanija Kentaur iz Vranja, gdje je također 250 radnika ostalo bez posla. Prema pisanju medija, sličan scenarij prijeti i Trandteksu iz Bele Palanke.
Ostali pogoni Leonija nastavljaju
Radmila Vesković iz Leonija kaže da se i u drugim mjestima njihova kompanija suočava s rastom troškova – u Prokuplju, Nišu i Kraljevu – ali da te tvornice nastavljaju s poslovanjem, uz fokus na „povećanje efikasnosti“ i prilagođavanje tržištu i kupcima.
Kriza u automobilskoj industriji, ali i uvjeti poslovanja u Srbiji, doveli su do gašenja jednog od četiri ogranka i na taj način zadali vrlo težak udarac i radnicima koji su ostali bez posla, samoj kompaniji, ali i lokalnoj zajednici, ističe Vesković.
Za kritičare, istrošio se ionako loš ekonomski model na kojem su inzistirale vlasti Aleksandra Vučića – jeftina radna snaga, visoke subvencije za investitore, jednostavni, ali naporni poslovi koji se lako mogu ugasiti i preseliti drugdje.
U Njemačko-srpskoj privrednoj komori kažu drukčije – Srbija predstavlja stabilan investicijski okvir za njemačke kompanije. „Imamo jasno strukturirano tržište, predvidljivu makroekonomsku politiku i rastući broj stručnih, tehnički obrazovanih kadrova“, kaže Milan Grujić, predsjednik Njemačko-srpske privredne komore i generalni direktor ZF Srbija.
„Ono što je nekada bila odluka zasnovana primarno na nižim troškovima rada, danas postaje strateško opredjeljenje zasnovano na kvaliteti, efikasnosti i dugoročnoj pouzdanosti partnerstva“, dodaje on.
Promjene u svijetu
Grujić ono što se trenutačno događa u pojedinim njemačkim tvornicama poput Leonija vidi kao dio širih promjena u globalnim lancima. Kaže, traže se električna vozila, digitalizacija, održivost, a to mijenja strukturu proizvodnje.
„Dakle, ne govorimo o povlačenju kapitala, već o reorganizaciji modela poslovanja koja teži većoj fleksibilnosti i višoj tehnološkoj sofisticiranosti, a Srbija u toj transformaciji i dalje ima važno mjesto“, smatra Grujić. Smanjenje broja zaposlenih je, dodaje, kratkoročno. Dugoročno se pak otvara prostor za drukčije poslove i napredne tehnologije.
Ekonomist i bivši guverner Narodne banke Srbije Dejan Šoškić za DW kaže da je jednostavna radna snaga u Srbiji postala skupa za strane investitore jer su ekonomske politike postavljene pogrešno i vode rastu duga zemlje. „Pojavne forme su ne samo otpuštanje radnika, već i pretjerani uvoz poljoprivrednih proizvoda i smanjivanje domaće poljoprivredne proizvodnje“, smatra ekonomist.
Za njega je ozbiljno pitanje pokrivanje deficita u tekućem dijelu platne bilance jer u odnosu na prošlu godinu Srbija bilježi znatan pad stranih izravnih investicija.
Smanjene strane investicije jer su uvjeti loši
Šoškić kritizira to što su domaće privatne investicije, koje bi trebale biti okosnica, niske. Strane izravne investicije pak, na koje se mahom oslonilo, nigdje u svijetu nisu dovele do društvenog bogatstva, kaže on.
Njemačka je među najznačajnijim takvim investitorima u Srbiji. To što sada neki investitori odlaze, Šoškić vidi kao ishod slabe produktivnosti u Srbiji, više inflacije i nerealno jakog dinara.
„U Srbiji se u praksi godinama primjenjuje fiksni tečaj, rastu plaće, a ne raste produktivnost, pa onda rastu i jedinični troškovi rada u svakom proizvodu i usluzi. To čini domaću proizvodnju manje isplativom i konkurentnom. Otpuštanje radnika je realna posljedica neadekvatnih ekonomskih politika koje provode Vlada i Narodna banka, a koje izravno obaraju konkurentnost srpske privrede“, tvrdi Šoškić.
Uz to, kaže on, obeshrabruje se nabava domaćih repromaterijala jer i oni u uvjetima fiksnog tečaja i inflacije postaju sve manje konkurentni. „Ovo izaziva ne samo smanjivanje ekonomske aktivnosti domaćih izvoznika, već i domaćih dobavljača.“
Prilika za bolje plaćena radna mjesta
Ipak, rješenje vidi u investicijama u rast produktivnosti kroz kvalitetno obrazovanje radne snage i podizanje tehnološke razine privrede uz otvaranje bolje plaćenih radnih mjesta.
Predsjednik Njemačko-srpske privredne komore Milan Grujić upravo ističe te potencijale i navodi da kompanije iz sektora zelene tehnologije, logistike, IT-a i automatizacije razmatraju Srbiju ne samo kao proizvodnu bazu, već i kao regionalni razvojni centar.
„Interes njemačkih kompanija mijenja karakter“, naglašava Grujić. „Postoji jasan signal da će se u narednim godinama ulagati u manje, tehnološki sofisticiranije projekte, s većim fokusom na lokalni razvoj i inovacije. Drugim riječima, faza kvantitete je završena – sada ulazimo u fazu kvalitete njemačkih ulaganja u Srbiji.“
Za sada nije jasno kako će tržište rada izgledati narednih godina, ali za nekoliko tisuća radnika koji će ove godine ostati bez posla i primanja, slika nije dobra.
Jelena s početka priče upravo je počela raditi na novom radnom mjestu. Ne zna što je čeka, ali kaže da se osjeća odlično. Rad u tvornici za nju je bio ružno iskustvo kojem, kako kaže, ni fizički nije bila dorasla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....