U usporedbi s golemim ruskim nuklearnim podmornicama, švedska podmornica A26 djeluje gotovo skromno. Dugačka je svega 66 metara, no ono što joj nedostaje u veličini nadoknađuje vrhunskim sposobnostima prikrivanja i nadzora.
Podmornica, koju gradi Saab, opremljena je posebnim portalom u pramcu koji omogućuje raspoređivanje podvodnih dronova, senzora ili ronilaca na morsko dno.
Upravo takve sposobnosti čine je idealnom za mutne i plitke vode Baltičkog mora, ali i za sve izraženiji ‘hladni rat‘ koji se ondje odvija ispod površine, piše The Economist.
POLITICO: ‘Europa se Rusiji sprema učiniti dosad nezamislivo‘
Tako barem procjenjuje Poljska, koja je krajem studenoga odlučila kupiti tri takve podmornice za oko 2,8 milijardi dolara. Za zemlje poput Poljske nadzor Baltičkog mora postao je pitanje nacionalne sigurnosti.
Morsko dno ispresijecano je energetskom i komunikacijskom infrastrukturom: plinovodi Balticconnector između Finske i Estonije te Baltic Pipe između Norveške i Poljske, brojni podmorski kabeli za struju i telekomunikacije, ali i LNG terminali. Njih deset već je u funkciji, a još dva se grade.
Na papiru nikad jača pozicija
Nakon što su Estonija, Latvija i Litva ove godine isključile svoje elektroenergetske sustave iz ruske mreže, njihova povezanost s europskom mrežom uvelike ovisi o podmorskim kabelima. Iznad površine mora situacija je jednako osjetljiva: stotine vjetroturbina već se nalaze uz obale Danske i Njemačke, a nove niču i ispred Poljske.
Na papiru NATO nikada nije imao jaču poziciju u Baltičkom moru - od devet obalnih država sve osim Rusije članice su Saveza. No, unatoč toj prednosti, Moskva raspolaže sredstvima za ozbiljne poremećaje.
Od 2023. zabilježeno je najmanje jedanaest sumnjivih incidenata sabotaže infrastrukture u Baltiku, često povezanih s tankerima kojima Moskva zaobilazi zapadne sankcije, tzv. “flotom u sjeni”. Najteži incidenti, oštećenja plinovoda Balticconnector i energetskog kabela između Finske i Estonije, vjerojatno su izazvali brodovi koji su sidra vukli po morskom dnu, a popravci su trajali mjesecima.
‘Europi prijeti ‘savršena oluja‘. A iznenadilo me što je o ruskom napadu na EU rekao obavještajac
Postoje i naznake aktivnosti iznad površine. U rujnu su iznad danskih zračnih luka uočeni dronovi za koje se sumnja da su lansirani s brodova povezanih s Rusijom, a slični incidenti zabilježeni su i u Francuskoj i Njemačkoj.
Takvi hibridni napadi omogućuju Moskvi da negira odgovornost, testira spremnost NATO-a i ispituje granice tolerancije pojedinih članica.
No, Rusija sve češće djeluje i otvoreno. Danska vojna obavještajna služba objavila je da su ruski ratni brodovi u listopadu usmjeravali oružje prema danskim plovilima i helikopterima, simulirajući sudar na moru.
U budućnosti će potencijalnih meta biti još više. Njemačka, Danska, Švedska i Finska grade nove vjetroelektrane u Baltiku, dok je Poljska posebno izložena: gotovo polovinu energije uvozi preko baltičkih luka i plinovoda, a do 2040. planira uložiti više od 100 milijardi dolara u offshore vjetroelektrane i LNG terminale. Prva poljska nuklearna elektrana, čije se otvaranje očekuje 2036., nalazit će se manje od dva kilometra od obale.
Zahtjevna zaštita podmorja
Problem je što je zaštita podmorja iznimno zahtjevna. Dok se zračni prostor i brodovi mogu pratiti radarima i satelitima, ono što se događa ispod površine znatno je teže nadzirati. Baltičko more dodatno otežavaju plitko i ‘zatrpano‘ morsko dno, gusta plovidba i promjene saliniteta koje ometaju sonar.
Nove tehnologije - od hidroakustičnih senzora i bespilotnih podvodnih vozila do podmornica poput A26 - trebale bi popuniti dio praznina, no uspostava integriranog sustava nadzora, što je jedan od ciljeva NATO-a, potrajat će godinama. U međuvremenu, projekti kasne:
Poljska razotkrila mrežu sabotera: Uhićeno osam osumnjičenih za pripremu napada
Švedska će prve A26 podmornice dobiti tek 2031., a Poljska, čija mornarica trenutačno raspolaže samo jednom zastarjelom sovjetskom podmornicom, na nove će čekati do 2030-ih.
Unatoč tome, cijena zaštite daleko je manja od cijene posljedica napada. Prema procjeni think tanka RAND, dnevni trošak popravka podmorskog telekomunikacijskog kabela iznosi oko 24 milijuna eura, naftovoda 36 milijuna, a plinovoda čak 75 milijuna eura - uz gubitke opskrbe i povezivosti koji se mjere u mjesecima. U tom svjetlu ulaganje u nekoliko podmornica više ne izgleda kao luksuz, nego kao nužna polica osiguranja, zaključuje The Economist.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....