Pri povratku iz Harkova, gdje sam bio s ukrajinskim PEN-om, vozim noćnim kijevskim ulicama, opustjelim tijekom policijskog sata. Danju ovaj svjetski grad, koji broji više stanovnika nego cijela Hrvatska, živi punim plućima unatoč povremenim razaranjima i nestancima struje, a tako i grijanja, u cijelim kvartovima.
Dok spava, Kijev ima puno toga za reći. Noću, arhitektonske konture velegrada izviru poput rebara divovskog kita nasukanog na obale Dnjepra.
Klizeći autom utihnulim Kijevom, slušam kijevski Radio Magic. U noćnom programu jazz glazba je nakratko prekinuta džinglom, ženskim glasom na engleskom jeziku: "I love you". Topli glas na radiju u isti je tren poklopila prodorna sirena, još jedna zračna uzbuna u Kijevu.
Razmišljam koliko stvarno Europa voli Ukrajinu? Je li se um...