Prije nekoliko godina, zvučalo bi kao fantazija. POLITICO: ‘Europa se Rusiji sprema učiniti dosad nezamislivo‘

Ruski dronovi i agenti raspiruju napade diljem država NATO-a, a Europa se sada upušta u ono što bi prije samo nekoliko godina zvučalo kao potpuna fantazija - razrađuje planove za uzvratni udar, piše ugledni POLITICO.

Ideje se kreću od zajedničkih ofenzivnih kibernetičkih operacija protiv Rusije, bržeg i koordiniranijeg pripisivanja hibridnih napada - odmah i javno upirući prst u Moskvu - pa do iznenadnih vojnih vježbi pod vodstvom NATO-a, navode dvojica visokih europskih dužnosnika i troje diplomata EU-a.

„Rusi stalno testiraju granice - kakav će biti odgovor, dokle mogu ići?“, rekla je latvijska ministrica vanjskih poslova Baiba Braže u razgovoru za POLITICO. Potreban je, kaže, „proaktivniji odgovor“. „A signal ne šalje priča - nego djelovanje.“

Posljednjih tjedana i mjeseci ruski dronovi nadlijetali su Poljsku i Rumunjsku, dok su misteriozni dronovi izazivali kaos na zračnim lukama i vojnim bazama diljem kontinenta. Ostali incidenti uključuju ometanje GPS-a, upade borbenih zrakoplova i ruskih brodova, kao i eksploziju na ključnoj poljskoj željezničkoj ruti kojom se u Ukrajinu prevozi vojna pomoć.

„Europa i savez moraju sami sebi postaviti pitanje koliko dugo smo spremni tolerirati ovu vrstu hibridnog ratovanja… [i] trebamo li razmotriti mogućnost da i sami postanemo aktivniji na tom području“, izjavio je prošlog tjedna za Welt TV njemački državni tajnik za obranu Florian Hahn.

Hibridni napadi nisu novost. Rusija je posljednjih godina slala ubojice da likvidiraju političke protivnike u Ujedinjenom Kraljevstvu, optuživana je za eksplozije skladišta oružja u srednjoj Europi, pokušavala je destabilizirati EU financiranjem krajnje desnih stranaka, vodila je rat na društvenim mrežama i pokušavala utjecati na izbore u državama poput Rumunjske i Moldavije.

No, razmjeri i učestalost sadašnjih napada nemaju presedana. Globsec, think tank sa sjedištem u Pragu, izračunao je da je između siječnja i srpnja u Europi izvedeno više od 110 akcija sabotaže ili pokušaja napada, ponajviše u Poljskoj i Francuskoj, od strane osoba povezanih s Moskvom.

„Današnji svijet nudi puno otvoreniji - dapače, kreativniji - prostor za vanjsku politiku“, rekao je Vladimir Putin na listopadskom Valdajskom forumu, dodajući: „Pomno pratimo rastuću militarizaciju Europe. Je li to samo retorika ili je došlo vrijeme da odgovorimo?“

Rusija Europsku uniju i NATO vidi kao suparnike, čak i neprijatelje - bivši ruski predsjednik i sadašnji zamjenik čelnika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev prošlog je mjeseca izjavio: „SAD su nam protivnik.“ Europa, međutim, ne želi rat s nuklearnom silom, pa mora pronaći način da odvrati Moskvu, a da pritom ne prijeđe crvene linije koje bi mogle dovesti do otvorenog sukoba.

To, tvrdi načelnik švedske vojske general Michael Claesson, ne znači da treba drhtati od straha. „Ne možemo si dopustiti tjeskobu i opsesiju eskalacijom“, rekao je. „Moramo biti čvrsti.“

Dosad je odgovor bio jačanje obrane. Nakon što su ruski ratni dronovi srušeni iznad Poljske, NATO je najavio dodatno jačanje protudronskih i protuzračnih kapaciteta na istočnom krilu saveza - isto traži i EU. Čak i to razbjesnjuje Moskvu.

Europljani bi se trebali „bojati i tresti poput tupih životinja iz stada koje se vodi na klanje“, rekao je Medvedev. „Trebali bi se usrati od straha, osjećajući svoj bliski i bolni kraj.“

Promjena raspoloženja

Učestale ruske provokacije mijenjaju ton u europskim prijestolnicama.

Nakon što je Poljska rasporedila 10.000 vojnika radi zaštite ključne infrastrukture, poslije sabotaže željezničke pruge između Varšave i Kijeva, premijer Donald Tusk optužio je Moskvu da se bavi „državnim terorizmom“.

Nakon tog incidenta, visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas poručila je da takve prijetnje predstavljaju „ekstremnu opasnost“ za blok, te da Unija mora imati „snažan odgovor“.

Prošli je tjedan talijanski ministar obrane Guido Crosetto oštro napao „inerciju“ kontinenta pred rastućim hibridnim napadima i predstavio plan od 125 stranica za protumjere. Predlaže osnivanje Europskog centra za suprotstavljanje hibridnom ratovanju, kibernetičke postrojbe od 1.500 ljudi, te novo vojno osoblje specijalizirano za umjetnu inteligenciju.

„Svi moraju revidirati svoje sigurnosne procedure“, dodao je poljski ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski. „Rusija očito eskalira svoj hibridni rat protiv građana EU-a.“

Od riječi do djela

Unatoč sve oštrijoj retorici, još nije sasvim jasno što točno znači „čvršći odgovor“.

Dio problema leži u razlici između Moskve i Bruxellesa - potonji je ograničen obvezom djelovanja u okviru zakona, kaže Kevin Limonier, profesor i zamjenik direktora pariškog think tanka GEODE.

„To otvara etičko i filozofsko pitanje: mogu li države utemeljene na vladavini prava koristiti iste alate… i iste strategije kao i Rusi?“ pita se on.

Dosad zemlje poput Njemačke i Rumunjske pooštravaju pravila koja bi vlastima omogućila rušenje dronova iznad zračnih luka i vojno osjetljivih objekata.

Istodobno, nacionalne sigurnosne službe ionako djeluju u svojevrsnoj pravnoj sivoj zoni. Saveznici od Danske do Češke već dopuštaju ofenzivne kibernetičke operacije. Ujedinjeno Kraljevstvo je, navodno, još 2017. probilo ISIS-ove mreže kako bi došlo do podataka o njihovom programu dronova.

Saveznici moraju biti „proaktivniji u kibernetičkoj ofenzivi“, kaže Braže, i usredotočiti se na „povećanje situacijske svijesti - okupljanje i usklađivanje sigurnosnih i obavještajnih službi“.

U praksi to znači da bi se kibernetičkim metodama mogli gađati sustavi ključni za ruski ratni stroj, poput ekonomske zone Alabuga u Tatarstanu, gdje Moskva proizvodi dronove Šahed, kao i energetska postrojenja ili vlakovi koji prevoze oružje, objašnjava Filip Bryjka s Poljske akademije znanosti. „Možemo napasti sustav i poremetiti njegov rad“, kaže on.

Europa također mora odlučiti kako odgovoriti na ruske masovne dezinformacijske kampanje vlastitim operacijama unutar Rusije.

„Ruska javnost… djelomično je nedostupna“, rekao je jedan visoki vojni dužnosnik. „Moramo raditi s saveznicima koji dobro razumiju rusko razmišljanje - to znači da suradnja mora obuhvatiti i informacijsko ratovanje.“

Ipak, sve nove mjere „moraju imati uvjerljivu mogućnost poricanja“, upozorava jedan diplomat EU-a.

Demonstracija snage

NATO je, u svojoj suštini, obrambena organizacija i prirodno zazire od ofenzivnih poteza. „Asimetrični odgovori važan su dio rasprave“, kaže jedan diplomat NATO-a, no „nećemo se spuštati na ruske metode“.

Umjesto toga, savez bi se trebao usredotočiti na demonstraciju snage i jedinstva, kaže Oana Lungescu, bivša glasnogovornica NATO-a i analitičarka u londonskom Royal United Services Instituteu. U praksi to znači brzo objavljivanje zaključka o tome stoji li Moskva iza hibridnog napada, te provođenje nenajavljenih vojnih vježbi na ruskoj granici s Litvom ili Estonijom.

Istodobno, NATO-ov Centar izvrsnosti za suprotstavljanje hibridnim prijetnjama u Helsinkiju, koji okuplja stručnjake iz saveza, „pruža ekspertizu i obuku“ te priprema „politike za borbu protiv tih prijetnji“, kaže analitičar Maarten ten Wolde.

„Nesumnjivo, potrebno je učiniti više na području hibridnih prijetnji“, zaključuje jedan visoki diplomat NATO-a, uključujući brže zajedničko pripisivanje napada i jasan signal da savez „pažljivo prati situaciju i može premještati resurse brzo i fleksibilno“.