U kolovozu je njemački kancelar Olaf Scholz bio prilično direktan: "Središte Europe miče se prema istoku".
Ruska invazija na Ukrajinu šokirala je samodopadne članice Europske unije i Sjevernoatlantskog saveza te povećala utjecaj zemalja srednje i istočne Europe.
Poljska i baltičke zemlje vodile su glavnu riječ u raspravama o tome treba li pomoći Ukrajini dok su Francuska i Njemačka situaciju samo promatrale.
Nadalje, rat u Ukrajini Uniji je pokazao da se što prije mora proširiti na zapadni Balkan, a i dalje. S time na umu, Europsko se vijeće krajem lipnja prošle godine usuglasilo da se Ukrajini i Moldaviji dodijeli status kandidatkinja za članstvo u EU.
Zemlje srednje i istočne Europe glasno su urgirale da se Ukrajini pošalju tenkovi i prekinule višemjesečno natezanje oko tog pitanja.
Rat u Ukrajini ubrzava i prijenos moći sa "stare Europe" koja je njegovala svoj odnos s Moskvom na nove članice na istoku i sjeveru kontinenta koje se jako dobro sjećaju kako su živjele pod sovjetskom čizmom. Te zemlje nisu voljne svoj relativno nedavno izboreni suverenitet predati Bruxellesu, piše The New York Times.
"Scholz je u pravu", rekao je povjesničar Timothy Garton Ash. "Stavovi žitelja srednje i istočne Europe shvaćaju se ozbiljnije, a na pregovaračkom je stolu velika ekspanzija prema istoku."
S obzirom na to da se unutar granica Europe vodi veliki rat, ona je više nego prije fokusirana na tvrdu moć. "Srednja i istočna Europa koje ozbiljno shvaćaju sigurnosna pitanja uvelike su utjecale na donesene odluke", dodao je Garton Ash.
Borkinje za slobodu
Poljska ozbiljno radi na jačanju svojih vojnih kapaciteta. Njezina je vlada prošle godine rekla da planira udvostručiti broj vojnika u svojim oružanim snagama, a naručila je veliku količinu suvremenog oružja. Varšavin utjecaj u Uniji i NATO-u zbog toga će nedvojbeno porasti. Poljska je vodila glavnu riječ u pregovorima s Berlinom oko slanja tenkova Ukrajini. "Moć se preselila na istok i Ukrajina će zacementirati taj trend", rekla je Jana Puglierin iz Europskog vijeća za vanjsku politiku, paneuropskog trusta mozgova koji od 2007. godine istražuje europsku vanjsku i sigurnosnu politiku. "Puno se toga može zaključiti na temelju rata u Ukrajini. Jasno se vidi uzorak u moralnom vodstvu."
Puglierin kaže da zemlje srednje i istočne Europe sebe vide kao borkinje za slobodu koji se suprotstavljaju diktatorstvu. Pokazalo se i da su bile u pravu kada su upozoravale na Moskvin neoimperijalizam i ovisnost Europe o ruskoj energiji. S druge strane, rat u Ukrajini pokazao je da je zapadna Europa ruskom pitanju pristupila prilično naivno.
Puglierin je dodala da su zemlje istočne i srednje Europe odmah pomogle Ukrajini, a da su Berlin i Pariz do posljednjeg trenutka pregovarali s Putinom. "Istočne su se zemlje brzo pokrenule i bile su puno uvjerljivije. Zapad Europe se smrznuo i ostao je bez riječi. Invazija ga je iznenadila", rekla je Puglierin.
Predsjednik Francuske Emmanuel Macron još se uvijek uporno nada da će biti dio nekih budućih mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine. Moskvi je čak davao i određene garancije, što je naljutilo mnoge europske zemlje, ne samo one istočne. Rat u Ukrajini obezvrijedio je njegove želje da se oformi "autonomna" europska obrana. Angažman NATO-a i SAD-a pokazao je koliko su te njegove težnje bile šuplje.
"Istočne zemlje nisu velike ljubiteljice europske obrane, one žele SAD i NATO", rekla je Puglierin te dodala da Njemačka također želi ojačati transatlantske odnose te da ovisi o Washingtonu. Berlin trenutno radi na jačanju svojih vojnih kapaciteta. "Francuska će zbog toga izgubiti nekoliko saveznica i bit će u manjini", dodala je Puglierin.
Važnost Poljske
Oslabljena Francuska, pa makar samo privremeno, imat će manje utjecaja u aktivnijem i agresivnijem NATO-u. Savez sada još više ovisi o američkom oružju i vodstvo, a uskoro bi mu se trebale pridružiti Švedska i Finska.
Njemačka vlada na čelu s kancelarom Olafom Scholzom nije bila spremna za rat u Ukrajini, a još manje na nagli prekid energetskog partnerstva s Rusijom. S obzirom na to da je prilično ovisna i o Kini, Njemačka pod hitno mora reformirati svoje gospodarstvo koje je orijentirano na izvoz te koje je izgrađeno pomoću jeftinog ruskog plina i nesmetane trgovine s Kinom.
"Dugoročno gledano, veća i istočnija Europa pomoći će njemačkoj ekonomiji", rekao je Garton Ash te dodao da Ukrajina predstavlja velik razvojni potencijal.
Unatoč tome, Francuska i Njemačka trenutno nisu u povoljnoj poziciji.
Luuk van Middelaar, povjesničar i stručnjak za povijest Europske unije, rekao je da je Bruxelles od početka rata u Ukrajini puno blaži prema Poljskoj i Mađarskoj, zemljama s kojima se znao sukobljavati oko pitanja vladavine prava. "Politički i moralno gledano, Poljska je oslobođena svake krivice jer Kijevu dostavlja oružje i prima ukrajinske izbjeglice", rekao je povjesničar. "Poljska je sada NATO-u još važnija, a samim tim je još važnija Europskoj uniji", rekao je Wojciech Przybylski, znanstvenik istraživačkog instituta Res Publica u Varšavi. "S obzirom na to koliko je nove vojne opreme kupila, Poljska je postala zemlje s kojom morate razgovarati na temu sigurnosnih jamstava i mira."
Przybylski kaže da su srednja i istočna Europa sada puno smjelije, ali da odluke u konačnici ipak donose jači i veći igrači. "Rat u Ukrajini potvrdio je da se Europom ne može vladati samo iz Pariza i Berlina", dodao je znanstvenik.
Profesionalna intimnost
Hans Kundnani, stručnjak za Njemačku i EU iz trusta mozgova Chatham House, smatra da se u Europi dogodila psihološka promjena. "Poljaci i žitelji srednje Europe imaju više samopouzdanja, a Francuzi i Nijemci sad su u defenzivi", rekao je Kundnani.
Kundnani je dodao da nema sumnje da su zemlje srednje i istočne Europe Uniju i u kulturološkom i političkom smislu odvukle udesno. "Neokonzervativizam je u usponu. Postoji bojazan da će on razjediniti Europu, a ne ujediniti je", zaključio je Kundnani.
Međutim, kako se moć Bruxellesa još uvijek temelji na ekonomijama i brojevima stanovnika, centar gravitacije u Europe još uvijek leži na zapadu. "Nisam siguran da su samopouzdanje i moralno jača pozicija dovoljni da se u Bruxellesu postignu velike stvari", dodao je Kundnani.
Van Middelaar ističe da je retorička moć jedno, a strukturalna drugo. "Puno se stvari u EU ne tiče Rusije, rata i obrane. Na tim se poljima ništa nije promijenilo. Tu su Njemačka i Francuska još uvijek glavne, pogotovo kada se radi o ekonomskim raspravama", dodao je Van Middelaar.
Međutim, taj duo i tu gubi na snazi. Kada je pao Berlinski zid i kada se Njemačka trebala ujediniti, francuski predsjednik François Mitterrand i njemački kancelar Helmut Kohl oštro su se sukobljavali oko ujedinjena, ali su bili dugogodišnji suradnici. Kada je Rusija napala Ukrajinu, Scholz i Macron jedva su se poznavali.
"Nisu imali radni odnos i profesionalnu intimnost koji su vam potrebni u tim trenucima", rekao je Van Middelaar. To je dovelo do "sumnji" i "nelagode". "Nitko nije znao kako se pozabaviti s novom Europom u kojoj je Rusija neprijatelj, a Njemačka mora promijeniti svoju ekonomiju i politiku", dodao je Van Middelaar.
Zbog toga je nastupila je kriza vodstva i zemlje istočne te srednje Europe sada pokušavaju tu krizu riješiti u svoju korist.