Otkako je novi američki predsjednik Donald Trump preuzeo dužnost početkom siječnja, u medijima se neprestano nagađa što to znači za američku podršku Kijevu, odnose SAD-a i Rusije i otvaranje pregovora koji bi potencijalno mogli dovesti do kraja rata kakvog Europa zapravo nije vidjela od 1945. godine.
Četiri mjeseca kasnije mir se ne čini ništa bliži nego li je to bio slučaj 20. siječnja. Štoviše, borbe u Ukrajini vrlo su intenzivne. ruske snage neprestano pojačavaju pritisak, a čini se da je i Bijela kuća polako počela shvaćati da u Kremlju ne pokazuju previše iskrenosti kada je u pitanju makar prekid vatre, a kamoli neki mirovni sporazum s kojim bi se složile obje strane.
O tome kakvo je stanje na bojištu, kako bi na rat mogla utjecati njemačka odluka da se Kijevu da otvorene ruke da napada vojne ciljeve bilo gdje na teritoriju Rusije i što nam "novi" uvjeti Kremlja za kraj rata zapravo govore, u novoj epizodi podcasta Prva linija objašnjava vojni analitičar s portala Obris.org, Igor Tabak.
Cijeli razgovor pogledajte u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija.
Video podcasta pogledajte ispod
- Na bojištu ima dosta promjena, iako nisu sve vidljive na karti. Ukrajinski upad u Kursku i Belgorodsku oblast je pri kraju ili skroz gotov, a ruske snage su u jednom dijelu prodrle u rubne područje Ukrajine, posebice u regiji Sumi. To je pojas od cca 5 kilometara od granice i ako se to nastavi to bi mogla postati i nova veća zona bojišta.
Na sjeveroistoku nastavlja se ruski prodor preko rijeke Oskil, a najbitnija su i dalje bojišta u Donbasu. Tu se radi o prodoru ruskih snaga blizu Limana, a opet je aktivirana zona kod Pokrovska - sjeveroistočno od tog grada presječena je strateški bitna magistralna prometnica koja je Pokrovsk vezala s Kostjantinivkom. To znači da je Kostjantinivka, prije rata grad s oko 70.000 ljudi, sada osim s istoka ugrožen i s juga, govori Tabak i objašnjava da se dio ukrajinskih branitelja na tom dijelu fronte sada opet moraju izvlačiti iz zone u kojoj im prijeti opkoljavanje.
- Sve ovo kombinira se s jako puno zračnih napada, od bombardiranja pa do udara dronovima, dodaje.
Elitne jedinice i Taurus
Kad je u pitanju ruska borbena skupina koja je formirana da bi vratila Kursk, a sada je na rubovima ukrajinske oblasti Sumi, naš sugovornik govori da je veliko pitanje hoće li ona ostati cjelovita ili će se njeni dijelovi preusmjeravati na druge dijelove bojišta, kao što je to učinjeno s dijelom elitnih snaga s bespilotnim letjelicama "Centar Rubikon".
- Oni koriste i dronove s optičkim vlaknima, a oni su i dio snaga koji je Rusima omogućio prodor između Torecka i Pokrovska prema Kostjantinivki. A zadnje borbe u Časiv Jaru pokazale su i nova ruska pojačanja, poput padobranaca. Dakle, ne znamo što točno Rusi žele s tim snagama pokraj granice, je li sto stvaranje neke tampon zone, skretanje pažnje s bojišta na istoku Ukrajine ili nešto drugo.
Vojnog analitičara pitali smo i što za tijek rata znači ukidanje ograničenja ukrajinskim snagama da i zapadnim oružjem gađaju vojne ciljeve bilo gdje na teritoriju Rusije, a što je najavio njemački kancelar Friedrich Merz. Koja bi to oružja uopće Kijev mogao koristiti preko granice, a da do sada nije?
- To nije nešto što će donijeti veliku promjenu, čak i ako Njemačka odluči poslati u Ukrajinu svoje dalekometne rakete zrak-zrak Taurus. Ukrajina je u donacijama dobila ponešto raketa dugog dometa, od Scalpa i Storm Shadowa, a možda i Taurusa. Dosad se ta tehnika smjela koristiti samo u ruskim pograničnim regijama, a njihov je domet zapravo puno veći. Zbog toga je Kijev dosad morao pažljivo birati mete i konzultirati saveznike, koristiti njihove obavještajne resurse... To sve sada je lakše i Ukrajina je ograničena samo dometima oružjima. No, činjenica je da tog naoružanja Kijev nema puno, ističe Tabak.
Ruski uvjeti za kraj rata
Ako bi Njemačka na kraju i donirala Taurus, Zračne snage Ukrajine morale bi prilagoditi svoje avione za njihovo lansiranje - bilo da se radi o Migovima 29, Suhojima Su-24 ili zapadnim Mirageima i F-16-icama.
- Pazite, to je raketa koja ima domet od 500-tinja kilometara i samim time omogućava da se mete gađa i s manje prilaska u zone intenzivne ruske protuzračne obrane ili zone u kojima njihovi borbeni avioni imaju prevlast u zraku. Vjerojatno bi taj veći domet Ukrajinci koristili baš tako da ne izlažu suviše svoje avione, objašnjava naš sugovornik.
Dotaknuli smo se i "novih" ruskih uvjeta za kraj rata u Ukrajini, a koji su procurili u medije proteklih dana.
- Tu prvo imajte na umu da je Ukrajina na bezuvjetni prekid vatre pristala još 11. ožujka. Rusija nije do danas. Dakle, Moskva je postigla da borbe traju, a pregovori se otežu nekakvim memorandumima (Ukrajina je svoj predala), a Rusija ni tu još nije službeno predstavila svoj dokument. Ako pak slušate ruske medije i dužnosnike, oni i dalje govore o silasku s vlasti "hunte Zelenskog". To je ono što su donedavno zvali denacifikacija, a i to je i tek jedan od uvjeta koje su postavili, poput ograničenja koje bi Rusija željela postaviti NATO savezu u pogledu njegova proširenja. Sve te promjene zapravo bi čovjek očekivao u slučaju apsolutne ruske pobjede, dakle to su iste ruske teze, samo drugačije upakirane, zaključuje Tabak.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....