Nedjelja, 14. prosinca, ujedno je 1390. dan rata u Ukrajini, gdje vrijeme sve jasnije prelazi u zimu, padaline sve više iz kiše prelaze u snijeg, uz očekivanje da iduća dva do tri dana i dnevne temperature krenu barem privremeno ostajati ispod nule Celzija širom crte bojišta. Sve to, naravno, već tjednima prati izuzetno teško stanje ukrajinskog energetskog sustava – kojeg je ovogodišnjih osam najvećih valova napada na strujnu infrastrukturu ostavilo s tako teškim oštećenjima da su zadnjih tjedana nužne i opsežne cjelodnevne redukcije (posebno u gospodarstvu, ali i za građanstvo), a bilježila su se i povremena rušenja kompletnog opskrbnog sustava. Dok vlasti u Kijevu nastoje pronaći sve viškove potrošnje struje koji nisu kritično važni – pa ih ugasiti na račun jačanja opskrbe građana – svi se ti napori svakih nekoliko dana nanovo resetiraju ruskim zračnim napadima, koji pogađaju ne samo centrale, već učestalo i razne trafostanice širom države. Posebno se to vidjelo i tijekom velikog zračnog napada 6. prosinca, kada su sve tri operativne nuklearne elektrane u Ukrajini (Rivne, Hmeljnicki i Južnoukrajinska) morale prisilno smanjiti kapacitet reaktora kako bi se održala ravnoteža mreže. Ipak, stanje je navodno najteže u pograničnim i priobalnim regijama, a pretpostavlja se da će i uz maksimalne napore održavatelja strujnih sustava oštre redukcije (i do 16 sati dnevno) potrajati čitavu zimu, a možda i do travnja 2026. godine.
Diplomacija i fiksiranje ruskih novaca
Nakon praktično dva tjedna raznih sastanaka, mirovni sporazum je i dalje tek fatamorgana na horizontu – dok se ponovno profiliralo „poslovno usmjereno“ suglasje Sjedinjenih Američkih Država (Trump predstavljenih dvojcem Witkoff&Kuschner) i Ruske Federacije (gdje rade Dimirijev, Ušakov i sam Putin). Ukrajina je u suradnji s europskim saveznicima do 10. prosinca uspjela dovršiti i otposlati u Washington i svoj odgovor na američke mirovne prijedloge. Za razliku od do sada predstavljanih ruskih parametara za okončanje rata, njegovih 20 točaka trebale bi ocrtati granice okvirno prihvatljivoga za vlasti u Kijevu u okviru sporazuma Rusije, Ukrajine, SAD-a i Europe. Ujedno, izgleda da se uz taj (1) nacrt okvirnog sporazuma, paralelno radi i na (2) definiranju sigurnosnih jamstava za Ukrajinu u tri točke, te (3) planu za poslijeratnu obnovu Ukrajine – dok neki spominju i još dva dokumenta, (4) popis obveza SAD-a prema NATO-u u četiri točke, te (5) neki posebni sporazum SAD-a i Rusije u 12 točaka. Sve to je opet i pod vremenskim pritiskom – naime, izgleda da je Donald Trump, nakon neuspješnog pritiska za dogovor do američkog blagdana Thanksgivinga (27. studenog), kao novi rok za postizanje dogovora sada postavio Božić.
Naravno, koliko god da je papira u pitanju, sve je to itekako teško dostižno u vrijeme kada Rusija i dalje aktivno napada na čitavoj bojišnici te, bez obzira na gomilanje gubitaka, i dalje odbija pristati na ikakvo primirje (uz izjave: “Radimo na miru, a ne na primirju”). Ujedno se čuje i o teškim razmimoilaženjima SAD-a i Europe, ne samo oko međusobnih odnosa (u svjetlu nove američke Strategije nacionalne sigurnosti), već posebno i po pitanju budućih sigurnosnih jamstava za Ukrajinu – gdje nije posebna tajna da bi SAD tu zapravo željele “ugovoriti brzi prestanak neprijateljstava ne bi li stabilizirale europske ekonomije, spriječile nehotičnu eskalaciju ili širenje rata, obnovile stratešku stabilnost s Rusijom i omogućile poslijeratnu obnovu Ukrajine, kako bi time omogućile njezin opstanak kao države”. Naravno, sve to i ne bi bio problem da Washington pri ostvarivanju ovih ciljeva periodično ne usvaja rusko postavljanje preduvjeta za daljnju imperijalnu agresiju – na račun prvo Ukrajine, a onda i ostatka šire regije.
Pri svemu tome teško se oteti dojmu da je dio diplomatskih ponuda iz Moskve itekako usmjeren na pristup kojim bi se glavnina sankcijama zamrznutih milijardi na neki način ponudila Donaldu Trumpu – bilo da SAD njima vode obnovu (i ubiru profite) ili da novac općenito bude usmjeren na raspolaganje Sjedinjenim Državama, pa kako god ih one na kraju uporabile. Naravno, to se pokazalo računom „bez krčmara“, budući da je većina novca ipak zamrznuta u Europi, gdje prevladava stav da ta sredstva treba prvo i osnovno usmjeriti na održavanje obrambene sposobnosti Ukrajine, pa onda na obnovu – temeljem deblokiranja po mirovnom sporazumu i ruskom priznanju potrebe plaćanja ratnih reparacija. Sve to je postalo posebno bitno s dolaskom kraja godine i ukrajinskim izglasavanjem proračuna za 2026. godinu – gdje je jasno da se ove godine iz Europe nije do kraja uspjelo nadomjestiti izlazak SAD-a iz sustavnog financiranja Ukrajine (njezina funkcioniranja, obrane i vojnih nabava).
Zelenski: ‘Odustajemo od članstva u NATO-u‘
Naime, dok se od 2022. do 2024. godine od saveznika prema Ukrajini uspijevalo godišnje odaslati u prosjeku oko 41,6 milijardi eura, ove godine je do kraja listopada bilo otposlano tek oko 32,5 milijardi – gdje je otvoreno pitanje hoće li se do kraja prosinca prikupiti i tih nedostajućih oko 9,1 milijardu eura (do 3. prosinca se neslužbeno spominjalo pristizanje tek 33,8 milijardi, da bi 11. prosinca bilo navoda o prebacivanju još 2,3 milijarde eura makrofinancijske pomoći (MFA) Ukrajini). Pri tome, nije teško zabilježiti i kako se potpora za obranu Ukrajine koncentrirala na sjeverozapadu Unije, dok su države na jugu u pravilu bile bitno manje darežljive. Osim toga, posebna su tu priča i režimi u Mađarskoj te Slovačkoj koji čak i otvoreno koketiraju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, dok je pitanje hoće li im se uskoro pridružiti i Andrej Babiš, koji je početkom listopada pobijedio na parlamentarnim izborima da bi u utorak, 9. prosinca, u Češkoj uspio i formirati Vladu.
Sve je to posebno bitno u svjetlu glasovanja u Europskoj uniji, koja od ruske agresije na Ukrajinu krajem veljače 2022. godine svakih šest mjeseci prolazi kalvariju osiguravanja konsenzusa svih članica za produljenje blokade sankcijama zamrznutih ruskih novaca. Budući da se moglo čuti i naznake da takav konsenzus više neće biti moguće postići – zadnjih se dana pokazalo hitno potrebnim ustanoviti novu odluku kojom bi ta sredstva ostala do daljnjeg zamrznuta makar i mimo volje jedne, dvije ili tri države članice. O tome se u četvrtak, 11. prosinca, uspjelo postići otvaranje pisanog postupka – donošenja odluke temeljem članka 122. st. 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije – koji predviđa da se pojedine ekonomske odluke mogu donijeti i kvalificiranom većinom (ne i konsenzusom), ako je to potrebno za osiguravanje stabilnosti europske ekonomije (što je i sadržano u obrazloženju prijedloga od 3. prosinca, uz argument dodatnog sprečavanja rasplamsavanja ruskih hibridnih aktivnosti širom kontinenta). O tome su se članice trebale pismeno očitovati do petka, 12. prosinca, u 17 sati, kada je ta odluka onda bila i usvojena velikom većinom glasova država članica (naravno, uz očekivana dva glasa protiv). Prema konačnom tekstu, oko 210 milijardi eura ruskih novaca ostaje zamrznuto širom EU „sve dok Vijeće ne odluči da ruske akcije u Ukrajini i širom država članica objektivno prestaju predstavljati bitan rizik za stabilnost ekonomije Unije, uzimajući u obzir je li Rusija okončala agresivni rat protiv Ukrajine i pružila reparacije za Ukrajinu“. Imajući u vidu međunarodne odnose i ovaj izričaj odluke EU, ne čudi da su mnogi to sve protumačili kao zamrzavanje tih ruskih novaca zauvijek ili barem na jako dugo vrijeme (što će vjerojatno slijediti i Ujedinjena Kraljevina koja je zamrznula oko 27 milijardi eura ruskih sredstava, Japan koji drži oko 25,5 milijardi eura, Švicarska koja je zamrznula oko 7,96 milijardi eura, a konačno i SAD koji su zamrznuli tek oko 4 milijarde takve imovine).
Što sa zamrznutim ruskim novcima?
Nakon što se tako osiguralo da spomenuti novci ostanu u Europskoj uniji – ostalo je otvoreno pitanje kako ih iskoristiti za konkretnu pomoć Ukrajini. Dok je njihovo izravno oduzimanje i slanje u Ukrajinu odbijeno širokom većinom (radi raznih međunarodnopravnih problema) – na stolu je ostalo korištenje tih sredstava kao jamstva i osnove za velike kredite usmjerene prema Ukrajini. Nakon što u listopadu nije pronađena suglasnost za kredit od oko 140 milijardi eura, od 4. prosinca govori se o formiranju kredita od oko 90 milijardi eura – kojim bi trebalo za iduće dvije godine pokriti oko dvije trećine ukupnih ukrajinskih potreba, dok bi ostatak bio prepušten na pokrivanje ostatku međunarodnih saveznika Ukrajine. Naravno, dok su Mađari još 5. prosinca najavili blokiranje europskih namjera (tvrdeći kako Bruxelles prikriva korupciju u Kijevu), nema govora ni da Trump uskoči na bilo koji ozbiljan način. Ipak, treba spomenuti da su ujedinjeni kongresnici obiju velikih stranaka u okvir američkog vojnog proračuna za 2026. i 2027. godinu uspjeli ubaciti izdvajanje po 400 milijuna USD godišnje za naoružavanje Ukrajine (iako je otvoreno pitanje hoće li tih ukupno 800 milijuna USD Trump na kraju stvarno utrošiti kako je predviđeno).
O kreditu koji bi, prema nekima, mogao ići i do 165 milijardi eura trebalo bi se ozbiljno raspravljati do Europskog vijeća, koje se sastaje 18. i 19. prosinca – tako da za postizanje dogovora ostaje manje od tjedan dana. Kako izgleda, to će biti taman na vrijeme, budući da spomenuti kredit onda treba vremena i za stvarnu operacionalizaciju, dok se iz Ukrajine čuje kako će ozbiljni nedostatci novca za funkcioniranje države i organiziranje obrane krenuti do početka veljače iduće godine. Slično je problematično i održavanje nekada bitnih sastanaka država tzv. „Ramstein formata“, koji se nakon negdašnjeg gotovo mjesečnog ritma zadnje sastao 15. listopada, s najavom za okupljanje 3. prosinca – što se ipak nije dogodilo u svjetlu američkih pregovora s Rusijom. Sada se najavljuje virtualni skup u utorak, 16. prosinca (uz opet upitno sudjelovanje SAD-a, čiji je Marco Rubio 3. prosinca bio prvi ministar vanjskih poslova SAD-a u 20 godina koji je preskočio osobno sudjelovanje na NATO sastanku s kolegama).
Stanje na ratištu – zračna komponenta
Za razliku od mjeseca studenoga, kada se uz svakodnevne zračne napade na ciljeve širom Ukrajine bilježilo čak šest velikih napada s kombinacijom brojnih raketa i bespilotnih letjelica dugog dometa – u dosadašnjem dijelu prosinca ovakvih je velikih napada bilo tek dva – s posebnim naglaskom na onaj u subotu, 6. prosinca, uz malo manji u nedjelju, 7. prosinca, te onda opet veliki napad u subotu, 13. prosinca – dok se od prvih 13 dana čak osam dana bilježilo rusko korištenje samo kamikaza-dronova raznih tipova. Pri tome, veliko je pitanje hoće li i ostatak ovog mjeseca proći u takvom tonu ili ćemo svjedočiti dodatnim velikim napadima kombinacijom balističkih i hipersoničnih te krstarećih raketa uz stotine dronova dugog dometa. Uglavnom, prvih 13 dana prosinca obilježilo je rusko korištenje 2.466 dronova dugog dometa, 36 balističkih i hipersoničnih raketa, te još 65 krstarećih i vođenih raketa – uz to što je u prosjeku bilo bacano i 150 vođenih bombi dnevno (njih ukupno 1.798 do uključivo 12. prosinca). Napomenimo da već neko vrijeme ukrajinska protuzračna obrana na dnevnoj bazi ruši oko 75 posto nadolazećih dronova dugog dometa, uspijeva oboriti većinu krstarećih i vođenih raketa (u prvih 13 dana prosinca njih 42 od 65), ali ima bitno više problema s balističkim i hipersoničnim raketama, koje povremeno obara samo u slučaju napada na pojedine ciljeve visoke vrijednosti, branjene rijetkim modernim zapadnim PZO-sustavima s proturaketnim sposobnostima (sedam srušeno u prvih 13 dana prosinca).
‘Era Pax Americane je završena!‘
Što se ruskih ciljeva tiče, u ponedjeljak, 1. prosinca, posebno se s 89 dronova (srušeno njih 63) gađalo Odesu, Mikolajev i Dnipro (četiri mrtva i 45 ranjenih), te pogranične regije Černihiv, Sumi i Harkiv. Dan kasnije, u utorak, 2. prosinca, opet se sa 62 drona (39 srušeno) gađalo energetske objekte južno od Odese i u sjevernoj regiji Černihiv, ali i plinsku infrastrukturu ukrajinskog Naftogaza širom države. U srijedu, 3. prosinca, registrirano je 111 ruskih dronova (83 srušena), a opet su uz energetiku u Odesi na meti bili ciljevi u Zaporižju te regijama Dnjepropetrovsk, Harkiv i Černihiv. Zato se u četvrtak, 4. prosinca, bilježile dvije balističke rakete „Iskander-M“ i 138 kamikaza-dronova (114 srušeno) opet usmjerenih na energetsku infrastrukturu regija Odesa, Herson (termoelektrana), Dnjepropetrovsk i Černihiv (elektrana i tornjevi mobilnih komunikacija), a u petak, 5. prosinca, čulo se o lansiranju 137 kamikaza-dronova (80 srušeno), koji su prvenstveno ciljali Kijev i energetsku infrastrukturu regije Černihiv (90 posto korisnika ostalo bez struje). Kako smo spomenuli, subota, 6. prosinca, bilježila je najveći ovomjesečni zračni napad – 653 kamikaza-drona (585 srušeno), 34 krstareće rakete (29 srušeno), ali još i 14 balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23 (jedna srušena) te tri hipersonične Kh-47M2 „Kindžal“ koje su sve prošle. Ciljevi napada bila su postrojenja za proizvodnju, distribuciju i prijenos električne energije u Lvivskoj, Kijevskoj, Černihivskoj, Harkivskoj, Poltavskoj, Dnjepropetrovskoj, Zaporiškoj, Mikolajevskoj i Odeskoj oblasti, a privremeno je stao i dobar dio ukrajinske željeznice (uništen kolodvor u Fastivu kod Kijeva). Sve to je notorni Ramzan Kadirov pripisao ruskoj odmazdi za ukrajinski napad na Čečeniju dan ranije.
U nedjelju, 7. prosinca, ruski su napadi nastavljeni prvenstveno na prostor grada Kremenčuka u Poltavskoj oblasti, s 241 kamikaza-dronom (175 srušeno), dvije balističke rakete „Iskander-M“/KN-23 (obje srušene) i tri hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“ (dvije srušene) – gdje je u gradu nestalo struje, vode i grijanja, ali je čitava ostala nedaleka velika brana na Dnjepru. Nije im uspjelo ni rušenje brane na rijeci Siverski Donjec kod mjesta Pečenigi u Harkivskoj oblasti – iako se određene štete bilježile i na energetskoj infrastrukturi u regiji Černihiv. Zato je ponedjeljak, 8. prosinca, ipak bio mirniji, sa „samo“ 149 ruskih kamikaza-dronova (131 srušen) – gdje su na meti bila naselja u regijama Kijev, Černihiv i Sumi (mjesto Ohtirka, sedam ranjenih), grad Dnipro i okolica, te dijelovi Donjecke i Zaporiške oblasti – dok je utorak, 9. prosinca, započeo jakim zračnim napadom na sjeveroistočni dio grada Sumi. Te je noći ukupno korišteno 110 ruskih kamikaza-dronova (od toga 84 srušena), a uz regiju Sumi, napadalo se i oblasti Černihiv, Harkiv, Poltava i Zaporižje. Srijeda, 10. prosinca, donijela je angažiranje 80 ruskih kamikaza-dronova (50 navodno srušeno) – gdje je glavnina napada završila u mjestu Ananiv u unutrašnjosti regije Odesa (uz navodnih oko 30 pogodaka u tamošnju „kritičnu infrastrukturu“) – da bi se u četvrtak, 11. prosinca, spominjao napad 151 ruskog kamikaza-drona (83 srušena), te još i lansiranje tri balističke rakete „Iskander-M“/KN-23 (dvije navodno srušene). Ciljevi napada navodno su opet bili energetski kapaciteti kod grada Kremenčuka (Poltavska oblast) te kod Odese – bilježeni požari na obje lokacije – a gađale su se i pojedine točke uz bojišnicu.
Donald Trump je potpisao kapitulaciju Ukrajine, Europe i NATO saveza!
Zato se u petak, 12. prosinca, govorilo tek o napadu 80 ruskih kamikaza-dronova (od toga navodno 64 srušena) – opet po energetskim ciljevima u Odesi (barem dvije trafostanice) i Pavlogradu, te regijama Donjeck i Harkiv. Uz to je u luci Čornomorsk bespilotnom letjelicom bio pogođen turski brod „Viva“ koji je trebao prevoziti suncokretovo ulje. No, sve je to bilo gotovo pa skromno ako se uzme u obzir ruski napad tijekom jutra u subotu, 13. prosinca – 465 kamikaza-dronova (417 srušeno), četiri hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“, pet balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23 i još 21 razna krstareća raketa (13 srušeno). Posljedice svega toga prvenstveno su bili teški udari po Odesi (lučke instalacije, plin i brojne trafostanice) koji su grad ostavili na dulje bez struje, vode i grijanja, čemu se do izvedbe popravaka pokušalo doskočiti i hitnim otvaranjem oko 400 tzv. „točaka nepobjedivosti“ s javnim mogućnostima uživanja tople hrane, struje i topline.
Ukrajinski zračni napadi po Rusiji
Ukrajinske snage su u prosincu nastavile zračne i pomorske napade po ruskim ciljevima kako duboko u prostoru Ruske Federacije, tako i na obalama Crnog mora te Kaspijskog jezera – gdje se u studenome izvelo 14 napada na ruske rafinerije (nakon pet u svibnju 2023. godine, četiri u siječnju 2024., pa 13 u kolovozu 2025., i po 12 u rujnu te listopadu 2025. godine). U ponedjeljak, 1. prosinca, izvele su napad i na grad Kaspijsk na obalama Kaspijskog jezera, gađajući tamošnje ruske vojne i mornaričke instalacije, da bi se 11. prosinca prvo čulo o ukrajinskom napadu na bitnu naftno-plinsku platformu Filanovski na Kaspijskom jezeru (vlasništvo ruske tvrtke Lukoil-Nižnjevolžskneft) – što je samo dan kasnije bilo ne samo ponovljeno nego i prošireno napadom i na platformu Korčagin (također vlasništvo istog ruskog poduzeća) – obje u sustavu Kaspijskog konzorcija naftovoda. Ujedno, budući da je od kolovoza 2025. oko 28 posto porastao ruski izvoz nafte tankerima „flote u sjeni“, nije ni čudno da su ta plovila došla na popis primarnih ukrajinskih ciljeva. Tako je Ukrajina priznala i napade na dva tankera iz ruske „flote u sjeni“ na Crnom moru krajem studenoga (izazvavši brzo i trostruki rast premija osiguranja za brodove na Crnom moru) – iako je ostalo otvoreno pitanje odgovornosti za oštećenje tankera za prijevoz ulja „Midvolga 2“ u turskim vodama 2. prosinca, nije bilo dvojbi oko napada na tanker „Dashan“ 11. prosinca, koji je pod zastavom Komora i s isključenim transponderom plovio prema ruskoj luci Novorosijsk. Konačno, u petak, 12. prosinca, čulo se i za oštećenja bespilotnim letjelicama dva ruska vojna transportna broda („Kompozitor Rahmanjinov“ i „Askar-Saridja“) na Kaspijskom jezeru – čime se ondje prenijela i ta konkretna borbena praksa s Crnog mora.
Što se konkretnih napada tiče, Rusija je za ponedjeljak, 1. prosinca, prijavila rušenje tek 44 ukrajinska drona dugog dometa, dok ih je u utorak, 2. prosinca, navodno nad Rusijom bilo srušeno čak 251 primjerak. Zato se istog dana bilježio i uspješan ukrajinski udar na naftno skladište „Livnij“ u Orjolskoj oblasti Ruske Federacije (zapaljena dva tanka RV-5000), da bi dan kasnije navodno bilo srušeno 195 dronova, ali se čulo i za pogotke u ruska skladišta nafte u Tambovskoj (Dmitrievska) i Voronježskoj oblasti. Iste te srijede, 3. prosinca, čulo se i za napade na offshore platformu MSP-4 te samopodižuću plutajuću bušeću platformu „Sivaš“ (ondje pogođen radar) na Crnom moru – što očigledno ima veze i s činjenicom da su Rusi 2. prosinca prijavili potapanje dva ukrajinska besposadna plovila na sjeverozapadu Crnog mora, a onda 3. prosinca potapanje njih još četiri. Četvrtak, 4. prosinca, obilježile su zato vijesti o 303 oborena drona nad Rusijom, ali i o uspješnom ukrajinskom napadu na tvornicu amonijaka i amonijeva nitrata „Nevinnomisk Azot“ u Stavropoljskom kraju Ruske Federacije, dok se u petak, 5. prosinca, navodno izgubilo 366 dronova – i pogodilo ciljeve u Čečeniji (Grozni i Mahačkala), ali i infrastrukturu luke za tekući i rasuti teret Temrjuk u Krasnodarskom kraju Rusije (višednevni veliki požari, posebno na terminalu za ukapljeni plin „Maktren-Nafta“ izgrađenom 2008. godine, uz opći zastoj prometa i pretovara), te rafineriju nafte Sizranskij u Samarskoj regiji Ruske Federacije (s godišnjim opsegom prerade od 7 do 8,9 milijuna tona nafte godišnje). Navodno su se ondje bilježile eksplozije i požar, uz vijesti o oštećenju segmenta CDU-6, čiji će popravci trajati do mjesec dana. Uz to, gađana su bila i skladišta streljiva na okupiranim područjima regije Lugansk, kao i pojedini položaji na središnjem sektoru same bojišnice. U subotu, 6. prosinca, čulo se o ruskom rušenju četiri rakete Neptun i još 172 dugometna drona – ali i o napadu na rusku rafineriju nafte Rjazanj u Rjazanskoj regiji (pogodak u pogon za niskotemperaturnu izomerizaciju ogromnog kompleksa s kapacitetom za preradu 17,1 milijuna tona nafte godišnje), te Alčevski metalurški kombinat (proizvodnja tijela raznih granata). U nedjelju, 7. prosinca, bilježilo se zato rušenje samo 171 ukrajinskog drona – za požar kod termoelektrane u Krasnojarsku, a i ostanak bez struje na dulje dobrog dijela okupiranog Zaporižja.
Ponedjeljak, 8. prosinca, donio je zato vijesti o rušenju 280 ukrajinskih dronova uz informacije o napadima na skladišta goriva i streljiva u okupiranoj Luganskoj oblasti te uništenju PZO-sustava Pancir-S1 u Donjeckoj oblasti – uz navode o obustavi leta na velikom broju aerodroma širom Rusije. U utorak, 9. prosinca, bilježilo se 102 ukrajinska drona dugog dometa (eksplozije u ruskom gradu Čeboksari, regija Čuvašija), u srijedu, 10., spominjalo se rušenje njih 396 uz još i jednu raketu Neptun – uz neimenovane štete kod Belgoroda i u Voronježu, da bi četvrtak, 11. prosinca, obilježile vijesti o još 269 navodno širom Rusije oborenih ukrajinskih dronova. Pod učinak ovih napada brojili su se požar kod ruske termoelektrane TPP-2 u Tjumenu, kao i uništenje ruskog aviona An-26 te radara 55Zh6M „Nebo-M“ i 64N6E (za sustav S-300/S-400) kod aerodroma Kača na okupiranom Krimu – jednako kao i eksplozije te požari u tvornicama „Akron“ kod Velikog Novgoroda i „Dorogobuž“ kod Smolenska (obje su proizvodile sirovine za rusku industriju streljiva) kao i u termoelektrani CHP „Dorogubuž“ istočno od Smolenska. Zato se u petak, 12. prosinca, bilježili navodi o 169 ukrajinskih dronova srušenih nad Rusijom, ali i o uspješnom napadu na rafineriju nafte Slavnjeft-YANOS u Jaroslavskoj oblasti Ruske Federacije (kapaciteta prerade 15 milijuna tona nafte i naftnog kondenzata godišnje, gdje je uz požar izgleda oštećen i segment ATV-4), napadu na rafineriju Saratov, te udarima na rusko ljudstvo kod Pokrovska (Mirnograd i Rodinske), kao i skladišta streljiva i goriva kod sela Avdiivske u okupiranom dijelu Donjecke oblasti. Konačno, u subotu, 13. prosinca, bilježeno je rušenje 290 ukrajinskih dronova nad Rusijom, uz spomen napada na ruska skladišta goriva u Urupinsku kod Volgograda, uništenje ruske trafostanice kod Smolenska, te žestoke eksplozije kod mjesta Gvardijske i požara u termoelektrani kod Simferopola na okupiranom Krimu.
Što se taktičkih dronova tiče, treba napomenuti da na ukrajinskoj strani Snage besposadnih sustava čine tek oko dva posto Oružanih snaga, a odgovorne su trenutačno za 30–50 posto ruskih gubitaka na bojnom polju, odnosno oko 60 posto svih pogodaka na neprijateljske ciljeve. Samo u studenome se tako bilježilo oko 304 tisuće misija u zraku i oko 2.000 korištenja kopnenih robota, gdje su zračni dronovi uz puno logističkih i izvidničkih misija ostvarili i oko 81.500 pogodaka ili uništenja ruskih ciljeva. Naravno, za takva djelovanja izuzetno je nepovoljno loše vrijeme (jaka kiša ili snijeg, gusta magla), kakvo se na bojištima Ukrajine bilježilo većinom kraja studenoga te početka prosinca – što je agresorima omogućilo i pojačana terenska napredovanja te razna dizanja zastava nakon uspješnih infiltracija ukrajinske obrane. Naravno, otvorena su tu pitanja o kolikom se broju boraca zapravo radi koji su prošli kroz liniju bojišta, te njihovu uspješnom preživljavanju kada se jednom vrijeme poboljša.
Ipak, sve navedeno tek je dio ukupne slike aktualnog rata u Ukrajini, baš kao i pojavljivanje Volodimira Zelenskog na rubu Kupjanska – grada za koji Rusi već preko tri tjedna tvrde kako je uvelike okupiran, makar ga ukrajinska vojska čisti od ostataka agresorskih snaga – kao i današnji pristanak Ukrajine na veliki kompromis u mirovnim pregovorima. Dapače, činjenica kako je Ukrajina ipak pristala ne ustrajavati na članstvu u NATO-u ako dobije neke druge ozbiljne sigurnosne garancije još i više pokazuje kako u ovome sukobu teret postizanja mira zapravo počiva na agresoru. No, do sada Ruska Federacija nije bila spremna za mir, nije bila spremna ni na primirje, a kamoli na ikakve spomena vrijedne ustupke susjednoj državi koju je napala krajem veljače 2022. godine i u kojoj ratuje već gotovo četiri godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....