RIM - Engleski odvjetnik David Mills (66) je odlukom talijanskoga Vrhovnoga kasacijskog suda oslobođen kazne ali ne i krivice – a to znači da Vrhovni sud smatra krivim i talijanskog premijera Silvija Berlusconija (73), ali da će se i on opet izvući od kazne.
Mills je bio optužen i nepravomoćno osuđen jer je lažno svjedočio u Berlusconijevu korist u aferi „All Iberian“ i time prikrio dokaze o Berlusconijevim „crnim fondovima“ u inozemstvu, a onda je priznao, pa porekao, da je za to od Berlusconija dobio 600.000 dolara.
Millsa je spasila zastara, odnosno nesposobnost talijanske sudbene vlasti da u deset godina dođe do pravomoćne presude i u slučaju gdje je manje-više sve jasno. Millsu je stoga poništena kazna od 4,5 godine zatvora, ali mora platiti 250.000 eura zato što je narušio ugled Predsjedništva Vlade, dakle Berlusconijeve funkcije – što zvuči cinično, ali ispravno.
Sam Mills je prije četiri godine The Sunday Telegraphu priznao da je „kao kompletan idiot“ potpisao priznanje pred talijanskim istražnim sucima Fabiom De Pasqualeom i Alfredom Robledom, pravdajući se da je nakon deset sati ispitivanja bio spreman potpisati bilo što, samo da ga puste.
Nevolja je što je on dotad iznio tri verzije objašnjenja odakle mu 600.000 dolara koje je „zaboravio“ prijaviti poreznim vlastima Njezina Veličanstva – a porez je dohakao i Alu Caponeu.
U prvoj verziji je Mills usosio Berlusconija, rekavši da je to bio dar talijanskog tajkuna-državnika za usluge koje mu je napravio. Poslije je Mills usosio i sebe samoga, rekavši da to nije bila istina (tj. da je lagao poreznim vlastima svoje domovine). Potom je Mills vapio da je osuđen na pravdi Boga i da bi bio oslobođen da se nije sudilo i Berlusconiju. Drugim riječima, predstavlja se „kolateralnom žrtvom“.
U istom postupku sudilo se i Berlusconiju, ali njemu je postupak izdvojen i zamrznut zahvaljujući Alfanovu zakonu, za koji je Ustavni sud presudio da je protuustavan. Stoga se Berlusconiju od danas ponovo sudi – ali će mu zamrznuti rok zastare isteći u rujnu, a dotad teško da će biti donesena i prvostupanjska presuda, kamoli ona pred Kasacijom.
Preko Millsovih tvrtki podmićivani su političari i suci
Mills je dugo bio savjetnik Mediaseta, Berlusconijeve medijske grupe. Mehanizam isisavanja novca bio je jednostavan, tvrde tužioci. Autorska prava za američke filmove koje su emitirale Berlusconijeve televizijske mreže (grupirane prvo u Fininvestu, a zatim izdvojene u Mediasetu) nisu prodavane izravno talijanskome poduzeću, nego nekima od poduzeća formiranih izvan Italije („off shore“), pa i nekima u „Grupi B“. A tu je Grupu za Berlusconija svojedobno organizirao baš David Mills.
Upravo preko tih tvrtki koje je Mills vodio za Berlusconija provođene su ilegalne isplate: od financiranja Bettina Craxija do Previtijeva podmićivanja sudaca u Rimu, tvrdi rimska la Repubblica. Istu svotu koja je Amerikancima plaćena za svih pet godina prava, ta su poduzeća „off shore“ naplaćivala Fininvestu odnosno Mediasetu za svaku od tih pet godina. Razlika je tako ostala na raspolaganju Berlusconijevih izvantalijanskih poduzeća, izvan dosega talijanskog poreza.