Cijena obnove ‘hrama novca‘ je besramna, ali Trump napadom na ovog čovjeka zaista ruši dolar

Guverner Federalnih rezervi, Jay Powell, panično je, smrtonosno ozbiljnog izraza lica, prije tri dana pozvao američku javnost na obranu neovisnosti američkog monetarnog hrama od vulgarnog napada Donalda Trumpa. Povod za dramatično obraćanje naciji bilo je pokretanje istrage protiv Powella, koja ima vrlo visoku razinu uvjerljivosti, za razliku od hipoteze da su Federalne rezerve u zadnjih 40 godina neovisna institucija; prije je pitanje jesu li se tobožnji čuvari „zdravog novca“ više dodvoravali Wall Streetu ili Bijeloj kući. Ipak, Trumpova politikantsko-ideološka anti-Powell propaganda možda istragom o bestijalnoj cijeni renovacije zgrada Federalnih rezervi pogađa srž američkih problema, ali njegove monetarne želje, na koje nema institucionalno pravo, provociraju kolaps financijskog sustava Sjedinjenih Država bez presedana. Recimo to jednostavno: nije slučajno da su u kratkom razdoblju zlato, srebro, bakar, nafta, kripto… zabilježili povijesne maksimume, dok istodobno dolar pluta prema dolje; održava se, takoreći, više silom navike nego stvarnim povjerenjem.

Besramna cijena

Tržišno glasanje za „plemenite“ metale ili kripto-maglu nije glasanje za intrinzičnu vrijednost tih imovina, nego strah za stabilnost američkog monetarnog sustava – parkiranje novca tamo gdje bi mogao sačuvati značajan dio realne vrijednosti. Nakon najmanje 40 godina fiskalne neodgovornosti, monetarnog improviziranja i političke instrumentalizacije institucija dolar je uz mega-MAGA eksperiment na stres testu kakvom još nije bio, pa ni u Nixonovoj eri. Strah nije da će dolar sutra nestati.

Zbogom instituciji koja je nekoć krojila sudbinu Zemlje

To da su Federalne rezerve davno izgubile „nevinost“ neupitna je činjenica. Svi poznavatelji moderne monetarne povijesti, osim onih izrazito ideološki profiliranih, priznaju da neovisnost Federalnih rezervi de facto ne postoji još od Paula Volckera, baš kao što bi vam bilo koji ozbiljniji menadžer iz građevinskog biznisa mogao objasniti zašto je Powellova cijena renovacije zgrade Federalnih rezervi ne samo krajnje suspektna nego groteskna; neobranjiva. Donald Trump je gradio više velikih, prepoznatljivih zgrada, vrlo dobro zna koliko košta gradnja ili renovacija te mu je kristalno jasno da su pred očima običnog Amerikanca Powellova opravdanja cijene renovacije ono što inače nazivamo – deepfake (loš i neuvjerljiv).

Donald Trump i Jerome Powell

Jim Watson/afp/profimedia

Trump možda nema pojma o monetarnoj politici, ali je gradio više zgrada s kultnim statusom i jako dobro zna kolika je cijena kvadrata – s inflacijom ili bez nje – što je, čini se, guverneru Federalnih rezervi potpuno nevažno. Obrana Jeromea Powella oko renovacije sjedišta Federalnih rezervi nije, naime, samo slaba zbog skrivanja iza nepostojeće „neovisnosti“; ona je naprosto smiješna. Dvije administrativne zgrade u Washingtonu, potpuno funkcionalne i višekratno obnavljane posljednjih desetljeća, renoviraju se po cijeni od oko 2,5 milijarde dolara, što iznosi približno 66.900 dolara po četvornom metru. To nije „skuplja obnova“, nego ekstreman financijski ispad. Za usporedbu: potpuna modernizacija Empire State Buildinga stajala je oko 550 milijuna dolara, dok se višegodišnja obnova Pentagona – zgrade pet puta veće, vojne i sigurnosno kritične infrastrukture – procjenjuje na oko 4 milijarde dolara. Originalna zgrada Federalnih rezervi sagrađena je 1937., usred Velike depresije, za oko 3,6 milijuna dolara, što je u današnjem novcu približno 80 milijuna. Današnja renovacija, dakle, više je od 30 puta skuplja od realne cijene izgradnje cijelog kompleksa. Tada je Fed gradio pametno kako bi čuvao novac; danas gradi kao da mu uopće nije stalo do zdravog razuma.

Svi branitelji Powella, klasičnog karijernog guvernera, predviđaju navodno najdramatičniju poantu: u trenutku kad bi Amerikancima trebao objašnjavati da su „bolne prilagodbe“ pametnije od Trumpove demagogije – što bi činio istinski neovisni Fed – Powell troši na renovaciju kao da sutra ne postoji, dok dolar preživljava „na infuziji“, na sve tanjem kredibilitetu, odnosno na prozaičnoj činjenici da ga trenutačno nema tko zamijeniti.

‘Bježite od dolara‘

Podsjetimo na olako zaboravljenu povijest „neovisnosti Feda“:

Temeljna neovisnost Feda prestaje, ponovimo radi naglašavanja, s Paulom Volckerom, a od Alana Greenspana nadalje institucija sustavno funkcionira kao agent potpore fiskalnoj neodgovornosti Sjedinjenih Država i interesima Wall Streeta, uz kronično napuhivanje imovinskih balona. Problem današnjeg sukoba nije to što Trump prvi ruši neovisnost – on je napada agresivnije i kontradiktornije nego itko prije, u trenutku kad su temeljne pretpostavke dolara već ozbiljno erodirane.

Je li kod renovacije Federalnih rezervi korišten specijalni cement sa zlatnim listićima, ako je cijena dogurala do 2,5 milijarde dolara?

Heather Diehl/Getty Images Via Afp

Alan Greenspan bio je guverner koji je autoritet gradio na nerazumljivim „guru-rečenicama“ koje danas, s odmakom, zvuče kao tragikomično prenemaganje, a zapravo su bile propovijedanje neodmjerenog bujanja. Uz tog „gurua nad guruima“, kojeg u pravilu niste pola razumjeli jer je bilo – nerazumljivo, započinje era u kojoj Fed asimetrično reagira: agresivno spašava u padu, a pravi se slijep dok traju beskrajne euforije. Time nastaje očekivanje da će središnja banka uvijek amortizirati gubitke, dok se akumulacija rizika tolerira. Deregulacija i toleriranje tzv. financijskih inovacija rezultirali su prijenosom rizika u budućnost i napuhivanjem balona – dionica, kredita i nekretnina. Greenspan je bio doajen neodgovorne financijske inventivnosti; one koja je uzrokovala multiplikaciju, kao i okoštavanje američkih financijskih rizika.

Američki predsjednik upravo je gurnuo s litice sve one koje i dalje čvrsto vjeruju u snagu liberalne demokracije

Pomalo je čak i sramota primijetiti, čak i onima koji su monetarno nepismeni, da Janet Yellen kao bivša guvernerka u potpunosti zanemaruje činjenicu da je bila ideološki i ekonomski impresario Joea Bidena kao ministrica financija, pa ostaje nejasno zašto danas misli da ju je itko ikada ozbiljno smatrao neovisnom guvernerkom, odnosno da ima moralno pravo zapomagati nad neovisnošću Feda zbog slučaja basnoslovne renovacije. Pod Benom Bernankeom i Janet Yellen, nismo valjda kolektivno zaboravili, Fed ulazi u trajni krizni režim i izravnu suradnju s fiskalnim vlastima Sjedinjenih Država. Kvantitativno popuštanje, nulte kamatne stope i „wealth effect“ postaju standard, a ne iznimka. Fiskalna disciplina se svjesno i sustavno razrjeđuje jer tržišta državnog duga gube korektivnu ulogu, a Fed uporno pomaže Bijeloj kući i, ponovimo, Wall Streetu.

Jerome Powell

Saul Loeb/afp/profimedia

Od kraja Volckerove ere Federalne rezerve funkcioniraju u režimu koji se samo formalno opisuje kao „neovisan“, ali je u praksi proizveo kontinuirani niz financijskih balona i kriza, uz jasan obrazac asimetrične intervencije. Taj obrazac započinje nakon burzovnog sloma 1987., kada se središnja banka eksplicitno nudi kao izvor likvidnosti tržištima. Tijekom 1990-ih potvrđuje se kroz S&L krizu i nekretninski stres, obveznički slom 1994., azijsku i rusku krizu te spašavanje LTCM-a 1998., u kojem Fed ne financira izravno, ali koordinira privatni bailout kako bi spriječio sistemski kolaps. Kulminacija tog razdoblja je dot-com balon, čije se pucanje početkom 2000-ih liječi agresivnim rezanjem kamatnih stopa, stvarajući preduvjete za sljedeći, znatno veći balon. Kreditno-nekretninski balon prve polovice 2000-ih, potaknut jeftinim novcem i toleriranjem rizičnih financijskih struktura, puca u obliku globalne financijske krize. Nakon toga Fed prelazi u doktrinu masovnog spašavanja financijskog sustava, širi ulogu zajmodavca posljednje instance i uvodi kvantitativno popuštanje. Time se tržišta stabiliziraju, ali se istodobno institucionalizira ideja da je raspirivanje rasta cijena imovine prikriveni, ali stvarni cilj monetarne politike.

Stvarni moto moderne američke monetarne politike glasi: Pomozimo siromasima s Wall Streeta i jadnim, gladnim fiskalnim ustima.

Trumpovo inzistiranje na agresivnom rušenju kamatnih stopa upravo sada može investitorima poslati samo jednu ozbiljnu poruku: bježite od dolara. U trenutku očekivanih inflatornih pritisaka, dnevnog produciranja novih rizika, rekordnih deficita i narušenog institucionalnog povjerenja, pritisak na monetarno popuštanje djeluje kao politička panika, a ne ekonomska strategija.