BOURBON RHODE

Šokantna ispovijest preživjelog člana posade kapetana Miškića: 'Skočio sam, a iza mene su se ljudi zaledili. Samo su stajali i plakali...'

 Facebook / bourbonoffshore.com, Prefet de la Martinique

Prošlo sedam mjeseci od velike pomorske tragedije tegljača Bourbon Rhodea nasred Atlantika, oko 2000 kilometara od najbližeg kopna, francuskog otoka Martinique.

Od 14 članova posade, samo su trojica preživjela brodolom, četvorica su poginula i njihova tijela su pronađena, dok se sedmoro njih, među kojima i kapetan, Hrvat ukrajinskih korijena Dino Miškić, još vodi kao nestali.

No, još se vuku repovi te nesreće, a vlasnici broda iz tvrtke Bourbon Offshore nisu se, izgleda, pokazali na visini te su sa svojim praktički "trulim" brodom, koji je bio "morski grob", poslali mornare u smrt. I, kako piše zagrebački list 24 sata, obitelj kapetana Dina Miškića iz Šibenika dobila je od tvrtke 4000 eura naknade.

Na portalu Ruskog saveza profesionalnih mornara (Rossijski professionlanij sojuz morjakov - Seafarers' union of Russia, pridružen ITF-u), donosi iscrpan iskaz preživjelog mornara Igora Morozova iz Kalinjingrada.

U iscrpnom tekstu u tri dijela stoji da su preživjeli mornari dobili kompenzaciju od 10.000 eura za sve "izgubljene stvari i zaradu", ali, kako se navodi u dopisu tvrtke, "to ih ne obvezuje od daljnjih pretenzija prema brodovlasniku". Trojica preživjelih, kako se čini, pripremaju tužbu koja bi brodovlasnika mogla stajati i milijunske odštete.

No, dramatično svjedočanstvo Morozova vrlo je diskreditirajuće za vlasnika broda. Naime, Morozov kaže da je brod bio u vrlo lošem stanju, iako su u Las Palmsas, gdje je brod bio, došli neki poljski radnici serviseri da naprave brzi remont, ali od toga nije bilo ništa, napominje Morozov te kaže da je na brod došao Ukrajinac (ime mu ne navodi) koji je trebao isploviti s njima, ali kada je vidio u kavom je plovilo stanju, odbio se ukrcati uz upozorenje: "Do Gvajane nećemo stići, nego ćemo se potopiti".

"Šteta što ga nismo poslušali", kaže Morozov iako priznaje da su i on i ostali mornari tada pomislili da se čovjek pravi važan, da mu je ispod časti ploviti na tegljaču, kao da je došao s kruzera.

Dok je čekao zamjenu, stalno nas je nagovarao da ne krećemo, prisjeća se Morozov, koji kaže kako nakon povratka kući u ruski lučki grad Kalinjingrad mjesecima zbog traume nije imao snage pogledati more koje se vidi s njegova prozora.

Kaže kako je on stigao u Španjolsku 26. kolovoza 2019., kada se okupila već sva posada. No, svi su, kaže, bili frapirani lošim stanjem broda, pa su mnogi to i fotografirali svojim mobitelima. No, bez ikakvog testiranja, krenuli su na put prema Gvajani 19. rujna.

- Već smo kasnili deset dana, kaže on i napominje da je već prvog dana puta primijećeno da more ulazi u brod, kod strojarnice.

- Nekako smo to nakratko zaustavili i smanjili prodor vode, ali već drugog dana more je bilo i u našim kabinama. Na žalost, uletjeli smo u tropsku oluju Lorenzo u noći sa 25. na 26. rujna i brod je počeo puštati na sve strane.

Pokušavali smo pumpama izbaciti vodu, ali ona je prodirala velikom brzinom, pa su neki počeli izbacivati vodu kantama i svime što im je bilo pri ruci. U jednom trenutku krenuli smo po svoje dokumente, misleći da nas prepoznaju ako se nešto ružno dogodi.

- U kabinama je već bilo vode preko koljena - prisjeća se Morozov.

- Bilo je strašno. Kaos, panika, padao sam u nesvijest, a dvojica mornara samo su stajala i plakala. Valovi su bili deset do 12 metara - opisuje Morozov strašnu dramu koja se odvijala na brodu koji tone.

- Kapetan je ugasio motore jer je strojarnica bila potpuno pod vodom - dodaje.

- Budući da se zbog vode koja je prodirala brod nagnuo, mogli smo koristiti samo spasilačku opremu s druge strane, koja je još bila iznad razine mora.

No, kako su valovi bilo jaki, a brod je tonuo i okretao se na bok, nismo imalo dovoljno manevarskog prostora da spustimo spasilačke čamce u more. Bio sam četvrti u redu od nas prvih pet koji smo trebali skočiti - kaže Morozov.

- Skakali smo jedan po jedan. Skočio sam, a iza mene ostali. No, na svoj užas vidio sam nekoliko njih kako su samo su stajali i nisu mogli skočiti. Bili su skamenjeni, kao da su zaleđeni - kaže Morozov.

On i još njih petorica držali su se za konopac spasilačkog čamca, ali zbog valova i vira koji se stvorio kada je brod počeo naglo tonuti jedan član posade nije izdržao te ga je more odnijelo.

- Jedan mornar je počeo tražiti nož kako bi prerezao uže kojim smo bili vezani za brod, a kada se nagnuo čamac za spašavanje, trojica koja su se uspjela nekako uzverati probila su tendu i upala u more.

Na kraju smo se uspentrali nas trojica, ali u čamcu više nije bilo ni hrane ni vode - kaže Morozov. U uzburkanom su moru, dodaje, vidjeli mrtvo tijelo jednog mornara, čije su oči bile otvorene, a šake stisnute. Dok ih nije spasio brod francuske ratne mornarice Ventose, jeli su sirovu ribu koju bi ulovili.

Brod je bio slabo opremljen i sredstvima za komunikaciju, a na prvi SOS odgovor je dobiven sat i 15 minuta kasnije. Sustavi komunikacije Vsat i FBB (Fleet Broad Band) nisu radili, radio je samo zastarjeli Inmarsat C.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. svibanj 2022 10:26