Nakon godina štednje, Europa okreće novu stranicu i pokreće najveće ulaganje u obranu u novijoj povijesti. S planom da potroši stotine milijardi eura, Bruxelles i ključne članice poput Njemačke nadaju se da bi obrambena industrija mogla donijeti i gospodarski poticaj, baš kao što je to slučaj u SAD-u. Planovi uključuju sve, od izgradnje europskog proturaketnog štita do vlastitih satelitskih mreža koje bi mogle postati alternativa Starlinku, čija je pouzdanost sve češće pod znakom upitnika, prenosi Politico.
Iako sve više zemalja doseže NATO-ov cilj od 2 % BDP-a za obranu, glavni tajnik Saveza, Mark Rutte, upozorava da je to još uvijek daleko od dovoljnog. Europska komisija već je otvorila prostor za 800 milijardi eura ulaganja, dok je Njemačka, najveća europska ekonomija, najavila povijesni plan vrijedan čak bilijun eura. Konačna odluka i planovi svih članica NATO-a vjerojatno će se čuti tek na sastanku na vrhu NATO-a krajem lipnja u Haagu.
U tom novom sigurnosnom poretku ističe se Poljska, koja već godinama intenzivno ulaže u svoje oružane snage s jasnim ciljem: postati najjača kopnena sila u Europi. Samo prošle godine izdvojili su 4,12 % BDP-a za obranu, uvjereni da snažna vojska predstavlja najbolju zaštitu od bilo kakvih ambicija Moskve. Poruka Varšave je jasna: Rusija ne smije ni pomisliti ugroziti poljski teritorij.
Neka istraživanja sugeriraju da bi se vojna ulaganja mogla isplatiti. Primjerice, svako povećanje vojnog istraživanja za 1 % BDP-a moglo bi, dugoročno, povećati produktivnost za 0,25 %. No, ne dijele svi taj optimizam.
S lijevog političkog spektra dolaze kritike; mnogi upozoravaju da se obrambeni proračuni pune na račun socijalnih programa, što bi moglo izazvati nezadovoljstvo građana i ojačati populističke stranke. Primjerice, britanska vlada istovremeno je najavila rezove u socijali i povećanje vojnog proračuna.
Nova utrka u naoružanju i stara ovisnost o Washingtonu
Premijer Keir Starmer pritom jasno naglašava britansku vjernost savezništvima, posebno NATO-u, te spremnost za globalne vojne intervencije. No, britanska vojna moć u velikoj mjeri ovisi o američkoj tehnologiji, osobito kada je riječ o nuklearnom odvraćanju koje se temelji na podmorskim sustavima, čiji ključni dijelovi dolaze iz SAD-a. To još jednom potvrđuje koliko su europske sile, čak i one najjače, strateški povezane i tehnološki oslonjene na Washington.
Cijela inicijativa uglavnom će se financirati kroz nova zaduživanja, i to u trenutku kad su mnoge europske države već jako zadužene. Unatoč tome, zemlje na prvoj liniji, poput Poljske, Finske i baltičkih država, ne žele čekati. Njima je sigurnost prioritet, pa po potrebi kupuju i izvan Europe – od SAD-a, Južne Koreje i Izraela.
Ipak, unatoč svim tim milijardama eura uloženih u naoružanje, globalni poredak vojnih sila srednjoročno se neće znatno promijeniti. Na vrhu ljestvice i dalje su Sjedinjene Američke Države, slijede Rusija, Kina i Indija. Prva europska sila, Velika Britanija, nalazi se tek na šestom mjestu, dok Francuska drži deveto, a Njemačka jedanaesto mjesto. Europa možda jača, ali još uvijek igra drugu ligu u globalnim sigurnosnim odnosima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....