Svitanje nad suhim, prašnjavim brdima Kabula tamošnjem stanovništvu ne donosi nadu. Dok glavni grad Afganistana polako ostaje bez podzemnih izvora, tisuće obitelji prisiljene su satima tražiti ili skupo plaćati ono što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo: pitku vodu.
Prije samo tri desetljeća Kabul je imao manje od dva milijuna stanovnika, no nakon pada talibana 2001. godine uslijedio je val migracija. Mnogi su dolazili u potrazi za većom sigurnošću i ekonomskim prilikama. Kako je rastao broj stanovnika, tako je rasla i potražnja za pitkom vodom.
Kabul gotovo u potpunosti ovisi o podzemnim vodama koje se obnavljaju otapanjem snijega i ledenjaka iz obližnjih planina Hindu Kush. No, godine lošeg upravljanja i pretjeranog crpljenja dovele su do pada razine podzemnih voda za čak 30 metara u posljednjih deset godina, prema podacima organizacije Mercy Corps. Grad već sada godišnje troši 44 milijuna kubičnih metara više vode nego što se prirodnim putem može obnoviti. Gotovo polovica bunara je presušila.
Raheela, 42-godišnja majka četvero djece, živi u jednom od siromašnijih naselja glavnog grada. Svakog jutra, čim čuje zvuk cisterni koje se probijaju kroz prašnjave ulice, izlazi na cestu s kantama i posudama. "Nemamo uopće pitke vode. Stalno je ponestaje, a svaki je gutljaj skup", objašnjava za CNN. "Zbog vode štedimo na hrani i svemu drugome", dodaje.
Kriza je sve gora. Prema izvješću humanitarne organizacije Mercy Corps, Kabul bi mogao postati prva moderna metropola koja će ostati bez vode. Uz spomenute faktore, na razine zaliha vode utječe i rast stanovništva te klimatske promjene.
Ahmad Yasin (28) nakon mjeseci svakodnevnog čekanja na vodu kod mjesne džamije uložio je u kopanje vlastitog bunara dubokog 120 metara. "Sve smo dali za njega, više nemamo ni za filter", govori novinarima CNN-a.
No, čak i takva improvizirana rješenja nose rizike. Mercy Corps procjenjuje da je 80 posto kabulske podzemne vode kontaminirano fekalijama iz improviziranih zahoda i industrijskim otpadom. Stanovnici redovito pate od proljeva i povraćanja. "Stalno smo bolesni. Dovoljno je da operemo zube tom vodom pa da se razbolimo", priča Sayed Hamed, zaposlenik državne službe koji živi s troje djece i roditeljima.
Kabul je danas opasan grad bez infrastrukture i osnovnih uvjeta za život. Klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju; snijeg koji je nekoć hranio podzemne izvore sve češće zamjenjuju kratkotrajne, ali snažne kiše koje uzrokuju poplave, ali ne doprinose obnovi izvora. UNICEF upozorava da će, ako se nastavi ovakav trend, Kabul do 2030. potpuno ostati bez podzemne vode.
Za mnoge obitelji jedini izvor vode su privatni distributeri koji vodu prodaju po visokim cijenama ili džamije koje imaju pristup dubljim bunarima. No, cijene su često izrazito visoke. Rustam Khan Taraki troši i do 30 posto svojih mjesečnih prihoda na vodu.
Najveći teret krize nose žene i djeca. Djeca često propuštaju školu jer danima hodaju gradom kako bi došla do vode, a žene sa svakim izlaskom iz kuće riskiraju svoju sigurnost.
"Bez muškog člana obitelji ne smijemo na ulicu. Svaka žena se boji", rekla je mlada sugovornica za CNN, ne želeći iz straha otkriti identitet.
Politička nestabilnost i ekonomska kriza dodatno pogoršavaju situaciju. Nakon što su se američke snage povukle 2021. godine, a talibani preuzeli vlast, većina međunarodne pomoći za Afganistan je obustavljena. Humanitarne organizacije pokušavaju popuniti tu prazninu, no sredstva su ograničena. Nedavna odluka američke vlade da zaustavi financiranje putem USAID-a dodatno je otežala napore na terenu. Prema podacima Mercy Corpsa, za hitne potrebe u sektoru vodoopskrbe i sanitarija potrebno je 264 milijuna dolara. Do sada je osigurano samo osam milijuna.
"Radi se o humanitarnoj, zdravstvenoj, ekonomskoj i političkoj krizi. Bez međunarodne pomoći, bez infrastrukture i s populacijom koja raste, grad se urušava, a obični ljudi plaćaju cijenu", poručuje za CNN Marianna Von Zahn iz Mercy Corpsa.
Raheela i njezina obitelj ne žele ostati u Kabulu.
"Kad smo se doselili ovamo, bilo je vode. Sada je nema, a mi nemamo kamo. Vjerojatno ćemo opet morati otići. Ali gdje da odemo?" pita se očajna žena.
Komentari
18