Napetosti na granici Armenije i Azerbajdžana ponovno rastu, unatoč optimizmu s početka godine kada su dvije zemlje najavile okvirni mirovni sporazum koji bi mogao biti potpisan do 2026. Umjesto približavanja miru, svakodnevna izvješća o sve češćoj razmjeni vatre pogoršavaju ionako napetu situaciju na 1.000 kilometara dugoj granici. Posebno su pogođena sela poput Khnatsakha, gdje lokalno stanovništvo svake večeri osluškuje pucnjeve iz azerbajdžanskih položaja. Iako nitko još nije stradao, mještani žive u stalnom strahu.
Azerbajdžan i Armenija međusobno se optužuju za narušavanje prekida vatre, a većina incidenata prijavljena je iz armenske južne pokrajine Sjunika – ključne točke spora. Baku zahtijeva koridor kroz Sjuniku prema svojoj eksklavi Nahčivanu, što bi ugrozilo armenski pristup Iranu, trgovinskom i strateškom partneru. Iako Azerbajdžan tvrdi da ne polaže teritorijalne pretenzije, pojedini dužnosnici javno su tvrdili kako je jug Armenije "povijesno azerbajdžanski".
U pozadini svega je složen odnos snaga. Azerbajdžan je nakon 2020. vratio pod kontrolu cijeli Nagorno-Karabah, a brojčano i vojno nadmašuje Armeniju. Prema nekim analitičarima, trenutni pritisci i incidenti mogli bi biti način da Baku izvuče dodatne ustupke u pregovorima, doznaje Reuters.
S druge strane, Armenija je u nezahvalnoj poziciji – odnosi s Rusijom, dugogodišnjim saveznikom, zahladili su, a granice s Turskom i Azerbajdžanom su zatvorene. Pristup Iranu i granični prijelaz kod grada Meghrija za zemlju su od presudne važnosti.
Istodobno, SAD je izrazio zabrinutost – državni tajnik Marco Rubio upozorio je na "realnu prijetnju" izbijanja rata, dok azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev i dalje koristi ratnu retoriku, nazivajući Armeniju "fašističkom prijetnjom".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....