U nastavku donosimo:
- aktualni kontekst prosvjeda u Iranu i ulogu vanjskih pritisaka te unutarnjih slabosti
- kako kompleksna sigurnosna struktura i paravojne formacije učvršćuju poredak
- profil potencijalnih figura oporbe, od Reze Pahlavija do bivšeg predsjednika Hasana Rohanija
- stavove i procjene stručnjaka, uključujući Araša Azizija s područja iranskih studija
- presjek iskustava i stavova iz dijaspore te njihov odjek u zemlji
- dosjee o nekadašnjim liderima prosvjeda u pritvoru i porukama koje šalju sustavu
- scenarije nasljeđivanja vrhovnog vođe i moguće smjerove unutar političke elite
Iranci su još jednom izašli na ulice. Vanjski pritisak, u prvom redu od vlade Sjedinjenih Država, i teška ekonomska situacija u kojoj se Iran, čiji su regionalni saveznici oslabljeni, trenutačno nalazi, potaknuli su analitičare da postave pitanje mogu li aktualni prosvjedi na iranskim ulicama doista srušiti vjerski režim koji je na vlasti u toj zemlji od 1979. godine, a od 2009. se suočava s građanskim prosvjedima.
Islamska Republika uspostavljena je nakon udara kojim je istjeran dotadašnji dugogodišnji vladar šah Reza Pahlavi. Na čelu teokratskog režima od 1989. je ajatolah Ali Hamenei o čijim se nasljednicima spekulira već niz godina zbog njegove dobi (rođen je 1939.), ali i navodno vrlo lošeg zdravstvenog stanja.
Većina analitičara slaže se da je iranska slojevita sigurnosna arhitektura, u kojoj režim štiti gotovo milijun pripadnika Revolucionarne garde i paravojske Basij, snažan temelj aktualnom režimu koji "teško da će se raspasti bez unutarnjeg raskola". Osim toga, ne postoji snažna opozicija unutar samog Irana, a neki smatraju da nema ni relevantnih opozicijskih figura u inozemstvu.
"Najveća prepreka uspjehu aktualnih demonstracija je razjedinjena opozicija", smatra i Araš Azizi, predavač na sveučilištu Yale, autor knjige "Što Iranci žele: Žene, život, sloboda" te suradnik američkog magazina The Atlantic, koji je razgovarao s izraelskim dnevnikom Haaretz. "Prosvjednici nemaju disciplinirano političko vodstvo potrebno za ovakvu vrstu promjene."
Prema njegovu mišljenju, "razvoj situacije u Iranu prije će izgledati kao puč nego kao revolucija". Američki upad u Venezuelu i uhićenje predsjednika Nicolása Madura pritom je jasno upozorenje režimu u Teheranu da Donald Trump ne blefira, dodao je Azizi.
Iako stručnjaci za Iran tvrde da je režim daleko od urušavanja, jasno je da su najnoviji prosvjedi ozbiljan pritisak na vlast i nikad se kao dosad nije toliko raspravljalo o opozicijskim figurama koje bi mogle ujediniti etnički raznoliku zemlju.
Kao glavni kandidat zasad se nameće sin svrgnutog šaha Reza Pahlavi mlađi. Upitno je koliko je Pahlavi popularan u Iranu, iako neki tvrde da postoji doza nostalgije za vremenima kad je vladao njegov otac. Pahlavi otvoreno pokazuje da je zainteresiran za tu ulogu i to mu je zasad najveći adut, nepostojanje druge bolje ili barem vidljivije opcije.
Al Jazeera prenosi pisanje Haaretza prema kojemu je Pahlavi "omiljeni kandidat" Izraela, dodajući da je Izrael navodno tehnički podržao Pahlavijevu kampanju na društvenim mrežama kada je Pahlavi pozvao Irance iziđu na prosvjede i ponudio se kao prijelazno rješenje. "Spreman sam voditi iranski narod u demokratsku budućnost", poručio je mlađi Pahlavi koji je donedavno vodio miran i relativno povučen život s obitelji u američkoj saveznoj državi Maryland, u finom predgrađu Washingtona D.C.
Kad je buknula vijest o širenju prosvjeda, Pahlavijev poziv da građani iziđu na ulice na društvenim je mrežama dobio 3,2 milijuna lajkova. Objava je imala i 88 milijuna pregleda na perzijskom Instagramu. Šahov sin oglasio se i otvorenim pismom u Washington Postu. No, u Iranu se smatra osobom koja izaziva velike podjele. Generalno, Pahlavi se smatra kandidatom iza kojeg stoji dio iranske dijaspore koja je zemlju napustila nakon revolucije.
Druga osoba koju bi dio iranske dijaspore rado vidio na čelu prosvjeda bivši je iranski predsjednik Hasan Rohani. On je bio predsjednik od 2013. do 2021. godine, a poznat je po tome što je prvi iranski predsjednik koji je izravno telefonski razgovarao s američkim predsjednikom, Barackom Obamom, 2013. godine. Prema tvrdnjama aktivista iz stranog tiska, Rohani je trenutačno pod velikom prismotrom režima.
Među imenima koja se spominju je diplomat Sejed Hosein Mousavian koji je bio iranski ambasador u Njemačkoj i glasnogovornik iranskoga nuklearnog pregovaračkog tima od 2003. do 2005. godine. Smatraju ga Rohanijevim saveznikom. Bivši tvrdolinijaški predsjednik Irana Mahmud Ahmadinedžad optužio ga je za špijunažu i zbog njega je nakratko bio u zatvoru. Trenutno živi u SAD-u.
Ne, režim u Iranu nije na rubu kolapsa
Međutim, jasan lider unutar Irana, oko kojega bi se iranski prosvjedi konsolidirali i pretvorili u pokret koji bi potencijalno vodio do političkog prevrata, zasad ne postoji. Dio stabilnosti iranskog režima dolazi od njegove brutalnosti, smrtnih kazni za "izdajice" te stroge kontrole nad disidentima u vlastitim redovima.
Al Jazeera podsjeća kako je bivši opozicijski vođa Mir-Hosein Mousavi, koji se natjecao za predsjedničko mjesto protiv Mahmuda Ahmadinedžada, od 2011. godine u strogom kućnom pritvoru jer je odbio priznati službene rezultate izbora te je stao na čelo tadašnjih prosvjeda.
Mehdi Karoubi, reformistički islamski političar i bivši predsjednik iranskog parlamenta, također je u kućnom pritvoru od 2011., no prošle godine u ožujku vlasti su mu ukinule strogi nadzor, piše katarska medijska kuća. Obojica su odavno politički neutralizirana, ali njihovi primjeri snažan su podsjetnik da vlada ne prašta disidentima, navodi Al Jazeera.
S obzirom na ajatolahove godine, rasprave o tome tko će ga naslijediti aktualne su već neko vrijeme, a posljednji put o tome se pisalo u lipnju. Prema glasinama, ajatolah se nadao da bi vlast mogao predati svojem sinu, kojega prati glas tvrdolinijaša s vezama unutar Revolucionarne garde. Neki smatraju da je kandidat bio i unuk ajatolaha Homeinija.
New York Times u lipnju je objavio da je ajatolah sastavio popis s tri imena svojih potencijalnih nasljednika. Među njima navodno nije bio njegov sin. Tadašnje analize također su govorile o tome da bi, umre li ajatolah prirodnim putem, moglo doći do prijenosa vlasti na umjerenijeg vođu, što bi bilo u skladu s društvenim trendovima u Iranu. U slučaju nasilnog rušenja prognozirao se scenarij u kojem bi na vlast došao netko iz konzervativnog krila političke elite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....