Zahlađenje u odnosima Rusije s Azerbajdžanom ne jenjava, iako ruski režimski mediji nastoje dokazati da se Baku povlači. No, ljetna svađa ne prestaje, a utjecaj Moskve na Kavkazu evidentno je sve slabiji, pa čak i Armenija, službeno najsiromašnija države Europe, polako izmiče ispod ruskog nadzora.
Zauzetost Rusije u Ukrajini i dugogodišnji rat ipak utječu na rusku globalnu poziciju, pogotovo na područjima na koja Rusija, nakon raspada SSSR-a, još uvijek polaže pravo. Azerbajdžan je sve neovisniji u tim odnosima i okreće se drugim zaštitnicima, poput Turske. Na Kavkaz polako ulijeću Kina, EU i SAD, istiskujući Moskvu ne samo politički, nego i ekonomski. Recep Tayyip Erdoğan širi svoj utjecaj.
Uz to, Baku je prvi put jasno poslao poruku i Kijevu, iako su dosad bili vrlo suzdržani i pazili da ne izazovu Vladimira Putina. Sada se sve promijenilo. Azerbajdžan je službeno podržao teritorijalni integritet Ukrajine.
Do jučer nezamislivo. Zakleti politički neprijatelji sklapaju pakt protiv Vladimira Putina
To je ovih dana predsjednik Ilhan Alijev rekao na političkom forumu u gradu Šuša. Alijev je savjetovao Ukrajini da "ne trpi" rusku okupaciju svojih teritorija. Povukao je paralelu s Nagornim Karabahom, područjem koje je gotovo 30 godina bilo pod kontrolom Armenije, odnosno tamo je bila samoproglašena tvorevina, da bi ipak Azerbajdžan to vratio - ratom - kao što bi to u budućnosti mogla i Ukrajina, "samo treba biti strpljiv". Dosad, u ove tri i pol godine rata, Baku nikada ovako jasno nije izrazio svoju poziciju.
Na istom je forumu Alijev najavio da Baku priprema tužbu pred međunarodnim sudovima protiv Rusije zbog rušenja azerbajdžanskog putničkog zrakoplova. Podsjetimo, 25. prosinca 2024. godine ruski proturaketni projektil nad Kaspijskim je morem pogodio azerbajdžanski zrakoplov kompanije AZAL na liniji Baku - Grozni, koji se srušio na području Kazahstana, pri čemu je poginulo 38 putnika i članova posade. Kako prenosi tamošnja agencija Minval, predsjednik Alijev je izjavio da "mi znamo što se dogodilo i možemo to dokazati". "Znamo da su i ruski dužnosnici svjesni što se dogodilo. Situacija oko aviona je jasna kao Božji dan. Pitanje je zašto ne čine ono što bi svaki susjed učinio u takvoj situaciji", rekao je Alijev. Uz to, ljut je na Moskvu jer nije dobio niti jedan jasan odgovor ruske strane u sedam mjeseci od nesreće. Alijev je zatražio da Rusija prizna krivnju, kazni odgovorne za pad zrakoplova, isplati odštetu obiteljima poginulih i ozlijeđenih te nadoknadi štetu. No, Moskva se opravdava da je "istragu u tijeku". Ruski predsjednik Vladimir Putin ispričao se zbog "incidenta koji se dogodio u ruskom zračnom prostoru", ali nikad nije službeno priznao odgovornost Rusije. Podsjetimo da je ruski časnik Dmitrij Paladičuk priznao da je on izdao naređenje za ispaljivanje projektila.
Osim toga, prvi put bez posredništva Rusije i prvi put nakon raspada SSSR-a Azerbajdžan i Armenija, odnosno predsjednik Alijev i premijer Nikol Pašinjan počeli su samostalne pregovore u Abu Dhabiju. Doduše, nema nekih bitnih pomaka, ali pregovori su počeli. Još prije tri, četiri godine situacija je bila potpuno drugačija. Baku i Erevan su se u Moskvi pod ruskim "patronatom" dogovarali i potpisivali mirovne sporazume o Nagorno-Karabahu, da bi sada i jedni i drugi "otkačili" Rusiju. Azerbajdžanski analitičar Rauf Mirgadirov rekao je za RSE da je to "povijesni pomak": "Dvije zemlje se nakon više od 30 godina sukoba oko Karabaha sada približavaju jedna drugoj i udaljavaju od Rusije. Obje se žele osloboditi ruskog utjecaja, a sada je prilika jer je Rusija opterećena ratom u Ukrajini". Armenski politolog Ruben Mehrabjan iz Erevanskog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove kaže da i Erevan vidi priliku "za slabljenje moskovskog utjecaja na Armeniju". "Rusija je htjela da Armenija ostane u trajnom sukobu s Azerbajdžanom kako bi nas Moskva mogla stalno "spašavati i vaditi" i tako opravdavati svoju neodređenu prisutnost", smatra Mehrabjan te naglašava da Armenija želi riješiti svoje sporove i istodobno se riješiti ruske prisutnosti, ali to se Moskvi "nimalo ne sviđa". Osim toga, Armenija se sve više okreće EU, čak su provedeni i zajednički vojni manevri s vojskom SAD-a, a normaliziraju se i odnosi s Turskom koji su više od sto godina bili opterećeni genocidom (Turska priznaje masakr, ali ne i genocid) nad Armencima tijekom Prvoga svjetskog rata. Sada se odnosi Erevana i Ankare počinju stabilizirati.
Armenija i Azerbajdžan pregovaraju o "sigurnom tranzitu i komunikaciji" Bakua preko Armenije - Zangezurskim koridorom u armenskoj regiji Sjunik - sa svojom enklavom Nahičevan uz iransku i tursku granicu. Kontrola nad Zangezurskim koridorom važna je ne samo zbog Azerbajdžana i Armenije, koja se boji za svoju sigurnost, nego se tu otvara pitanje geopolitičke situacije. Naime, Zangezurski koridor je važna komunikacija i za Kinu, odnosno njezin novi "put svile" prema Europi kojim zaobilazi Rusiju. "Zangezurski koridor je dio Srednjeg koridora", kaže za RSA Rauf Mirgadirov. "Rusija ne želi samo kontrolirati Zangezur, nego želi dominirati svim kopnenim i zračnim rutama na Južnom Kavkazu. Ali, mislim da je Turska sada u dobroj, pa i boljoj, poziciji da ona bude nositelj sigurnosti toga dijela Kavkaza", kaže Mirgadirov. Time ističe da na mjesto Rusije evidentno dolazi Turska kao jak regionalni igrač te da će se Turska sama dogovarati s Kinom i Europom o tom prostoru na samim krajnjim obroncima Starog kontinenta.
I na svu tu rusku muku došao je OPEC-ov izvještaj World Oil Outlook 2050, prema kojemu će Azerbajdžan i Kazahstan postati ključni dobavljači nafte za Europu do 2050. godine. Kako EU napušta ruske energetske resurse, te dvije postsovjetske zemlje zauzet će ispražnjenu nišu, napominju autori studije, a prenosi turski portal TRT Global. Prema toj prognozi, isporuke nafte i plina prema Europi stabilizirat će se na oko 1,6 milijuna barela dnevno (mb/d) do sredine stoljeća.
Iako je to znatno manje nego prije 2022. godine kada je ruska nafta slobodno ulazila na tržište EU, glavna je promjena u strukturi: sada većinu tih količina neće isporučivati Rusija, nego Kazahstan i Azerbajdžan. U izvješću se naglašava kako je malo vjerojatno da će se Rusija u prijeratnom obimu izvoza vratiti na europsko tržište čak i nakon završetka rata u Ukrajini, a to jača ulogu Azerbajdžana i Kazahstana kao dugoročnih energetskih partnera Europe. Kako navodi TRT, Azerbajdžan se već etablirao kao važan dobavljač energenata za Europu: samo u 2024. godini Baku je izvezao 12,1 milijardu kubičnih metara plina u EU, što je 20 posto više nego 2023., a do 2027. planira se povećanje na 20 milijardi. Osim toga, u Europu je poslano 18,4 milijuna tona nafte.
Glavna ruta je Južni plinski koridor koji uključuje polje Šah Deniz 2 te plinovode TANAP i TAP. Azerbajdžan isporučuje plin u 12 zemalja, od kojih je deset europskih, uključujući osam članica EU. Istodobno Kazahstan pregovara da poveća već ove godine za 50 posto svoj izvoz nafte u Njemačku, preko Azerbajdžana i naftovoda koji idu kroz Tursku prema Balkanu. Ako bi Baku uspio uspostaviti kontrolu nad Zangezurskim koridorom, to bi mu omogućilo da počne gradnju nove energetske infrastrukture s Turskom bez dogovora s Gruzijom koja je, iako u stalnim političkim turbulencijama, jedini ruski saveznik na Kavkazu, No, ako premoste Gruziju, Baku bi učvrstio svoju ulogu glavnog energetskog opskrbljivača Europe. Trenutačno i naftovod Baku - Tbilisi - Ceyhan (BTC) i Južni plinski koridor prolaze kroz Gruziju, ali kada bi Zangezurski koridor bio pod kontrolom Azerbajdžana, više ne bi bilo potrebe za korištenjem tih ruta i opskrba bi se mogla usmjeriti izravno u Tursku preko granice s Nahičevanom, na turski grad Kars gdje već prolaze te dvije važne energetske infrastrukture, koji je udaljen oko 200 kilometara od granice, napominje, pak, bugarski poslovni portal nova news.
Komentari
40