Dvije vijesti objavljene istog dana. Jedna točna, drug izraz silne želje da se potvrdi utjecaj na globalne procese objavljena kao ekskluzivna.
Riječ je o članku u londonskom The Timesu naslovljenom “Britanija priprema lidere Zapadne obale da upravljaju Gazom”. Grant Shapps, britanski ministar obrane, priča dnevnim novinama kako u Ramallahu, gdje je središte Palestinske samouprave koja vodi poslove na Zapadnoj obali, postoji britanski tim koji joj pomaže pripremajući je da preuzme upravu i u pojasu Gaze kad završi sukob Izraela i Hamasa.
Autorica teksta Larisa Brown je britanski duhovita pa navodeći ministrov citat “u konačnici, mislim da će rješenje vjerojatno biti palestinska vlast koja mora biti sposobna za razinu upravljanja koja će zahtijevati veliku količinu međunarodne pomoći i podrške, a to još nismo postigli”, dodaje: “Nejasno je kako će to funkcionirati u praksi, a analitičari su to opisali pustim snom.”
Poraz u Sueskoj krizi
Velika Britanija je upravo na prostoru Levanta doživjela poraz koji ju je definitivno lišio statusa velike sile, bila je to Sueska kriza 1956. godine kad je američki predsjednik Dwight Eisenhower rastjerao britanske, francuske i izraelske trupe sa Sueskog kanala. London nikako da shvati da je otad sekundarna sila, prirepak SAD-u koji je važan dio globalnog utjecaja izgubio izlaskom iz EU.
Ozbiljniji od britanskog ministra obrane je šef egipatske diplomacije Sameh Shoukry koji Palestinsku samoupravu želi vidjeti kako upravlja pojasom Gaze, ali o tome raspravlja u Washingtonu s američkim državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom, a na sastanku će biti više ministara vanjskih poslova arapskih država.
Ozbiljnu vijest objavljuje agencija Bloomberg, Muhamed Shtayyeh, premijer Palestinske samouprave, rekao je da bi njegov preferirani ishod sukoba bio da Hamas postane mlađi partner u okviru Palestinske oslobodilačke organizacije, pomažući u izgradnji nove neovisne države koja uključuje Zapadnu obalu, Gazu i istočni Jeruzalem.
Dodajući kako Samouprava radi sa SAD-om na planu upravljanja pojasom Gaze kad sukob završi. Shtayyeh je među prvima javno rekao što već neko vrijeme visi nad svim razgovorima, Hamas je nemoguće iskorijeniti. Preciznije, moguće je slomiti vojnu infrastrukturu, iz stroja izbaciti velik broj boraca, likvidirati brojne vojne zapovjednike, ali Hamas ima i civilno krilo koje je duboko inkorporirano u palestinski korpus u pojasu Gaze, a nastoje se nametnuti odgovorom korumpiranoj i nesposobnoj vlasti palestinske stranke Fatah koja upravlja Zapadnom obalom.
Pokušaj iskorjenjivanja tog dijela Hamasa bio bi kontraproduktivan izazivajući još burniju, negativnu reakciju stanovništva nego što će uslijediti kad sukob prestane zbog velikog broja poginulih civila, među kojima je prevelik broj djece i žena. SAD sve glasnije upozorava Izrael da mora prekinuti pogibiju civila.
Traume stanovništva
Političari raspravljaju o uređenju pojasa Gaze nakon sukoba gotovo potpuno zanemarujući da uspjeh stvaranja uređenog društva prije svega ovisi o suočavanju s traumama lokalnog stanovništva koje je izgubilo brojne članove obitelji, rođake, prijatelje i imovinu u izraelskim napadima. Jednako je tako važno na izraelskoj strani ublažiti psihičke patnje taokinja i talaca, njihovih obitelji te javnosti koja traži odmazdu.
Pomirenje je preduvjet da bi bilo koja uprava u pojasu Gaze mogla uspjeti i to je proces koji će trajati i u kojem, gotovo paradoksalno, određenu ulogu, čak i pozitivnu, može imati civilni dio Hamasa. U tom svjetlu treba gledati rasprave koje traže da vojno vodstvo Hamasa napusti pojas Gaze.
Shtayyeh već djeluje, ovog će vikenda odletjeti u Katar kako bi zatražio da prebaci znatnu financijsku potporu Hamasu na Palestinske vlasti kako bi dobile dodatna sredstva koja će biti nasušno potrebna kad sukob prestane.
Pet NE
Dok britanski ministar priča, američka je potpredsjednica Kamala Harris još 2. prosinca jasno definirala načela pristupa postkonfliktnom uređenju pojasa Gaze u obliku “pet NE”: nema prisilnog raseljavanja, nema ponovne izraelske okupacije, nema opsade ili blokade, nema smanjenja teritorija i nema korištenja Gaze kao platforme za terorizam. Izrael nije rekao da prihvaća ta načela.
Na toj, razumnoj, izvedivoj i održivoj osnovi, raspravljaju arapski ministri u Washingtonu u petak očekujući da SAD preuzme vodeću ulogu. Poznato je da su arapske zemlje nesklone prihvatiti ulogu uređenja pojasa Gaze nakon sukoba, Egipat zbog toga što je zabrinut da bi u tom slučaju dio palestinskog korpusa mogao prijeći na Sinaj, a i ne želeći davati poticaja Muslimanskom bratstvu da digne glavu zbog sudjelovanja Kaira u detroniranju Hamasa.
Bahrein je s Izraelom potpisao normalizaciju odnosa, poznati Abrahamski sporazum, a sada je sve veći pritisak javnosti da se protjera izraelska diplomatska misija. Arapski lideri su skloni kršenju Hamasove moći, ali njihove javnosti, zbog desetljetne indoktrinacije, gotovo bezuvjetno podržavaju Palestince, a Hamas vide dijelom otpora kako ga je opisao turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, a ima političara u Europi koji ga takvim smatraju.
Izrael je prepreka
Islamska Republika Iran tako, preko Bahreina gdje sunitska kraljevska kuća vlada šijitskom većinom, polagano raspiruje nezadovoljstvo. Teheran sada ne želi sukob, ali želi uvjete u kojima bi se formirala jedna, palestinska država što bi sve trebalo služiti jačanju utjecaja u regiji.
Izrael je glavna prepreka izgradnji palestinske države u pojasu Gaze jer je premijer Benjamin Netanyahu ‘Bibi‘ svoju karijeru posvetio razbijanju planova dviju država zacrtanih Sporazumima iz Osla. Podršku mu daju radikalni desničari, a i javnost je sklona takvim razmišljanjima. Trebat će velike političke odlučnosti i razuma, strpljivosti, a Netanyahu je zakinut na tom planu.
Trenutni je sukob krvav, tragičan, ali odsudno je važno da se, kad stane, sluče uvjeti za stvaranje stabilnosti. Bez Netanyahua to će biti lakše, s racionalnim dijelom Hamasa također, s obnovljenom Palestinskom samoupravom mogli bi se nazirati i optimistični ishodi.