Srpski predsjednik Aleksandar Vučić još je jednom potvrdio da je apsolutni vladar Srbije kakvog nije bilo od Slobodana Miloševića (kada bolje razmislimo, pa nije to bilo baš tako davno), kojemu je bio i ratni ministar informiranja.
Premoćno je, s gotovo 45 posto glasova, trijumfirao na lokalnim izborima u Beogradu, ostavivši najbližeg oporbenog čelnika Dragana Đilasa, bivšega gradonačelnika Beograda, na manje od 20 posto, uz to da je čak 14 lista dobilo manje od jedan posto glasova.
Čedomir Jovanović, nekadašnja velika nada građanske Srbije, jedva je skupio 0,2 posto glasova. Bolji od njega bili su čak i Ruska stranka te Stranka Grka Srbije. Prag su prošli još samo bivši srpski vaterpolski as Aleksandar Šapić (manje od deset posto) te Ivica Dačić (nešto više od šest posto), koji će vjerojatno ući u Vučićevu gradsku vladu (Vučić slavodobitno kaže da nema ništa protiv toga, iako “možemo mi i sami”), kao i na saveznoj razini, kako bi samo utvrdili vazalski odnos, ali i osigurali vlastiti opstanak na političkoj sceni kojega nema bez Vučićeva amena.
Paštete i pljeskavice
No, Vučić se pribojavao ovih izbora pa je pokrenuta velika državno-stranačka akcija kako bi se osvojio Beograd i time zacementirala vlast u Srbiji te konačno dokrajčila ionako slabašna, razjedinjena i neučinkovita oporba. Naime, Vučić je u Beogradu dobio više glasova nego na nedavnim predsjedničkim izborima. Doduše, on je kao predsjednik “svih Srba”, kako voli reći, ipak predvodio stranačku listu kojoj je dao i svoje ime “Aleksandar Vučić - zato što volimo Beograd”.
Srpski sociolog Jovo Bakić kaže kako su i ovi izbori pokazali da je stranačka politika u Srbiji mrtva i ljudi se identificiraju s osobama te ističe da “Srbija ide prema karizmatskom konceptu”. Doduše, neki u Beogradu, poput akademika Dušana Teodorovića, tvrde da su autobusi dovozili glasače iz provincije, a na nekim su mjestima SNS-ovi pečenjari dijelili pljeskavice, pa čak i paštete s likom Aleksandra Vučića.
Slabašni oponent
No, Vučiću su u Beogradu, koji površinom zauzima gotovo pola “uže Srbije”, a pravo glasa ima više od 1,6 milijuna glasača, pobjedu ipak donijela prigradska naselja poput Lazarevca i Sopota gdje je izlaznost bila najveća, dok je urbano središte Beograda, poput općine Stari grad, imalo najslabiji glasački učinak.
Aleksandar Vučić na sebi je svojstven patnički i patetični način prokomentirao uvjerljivu pobjedu u glavnom gradu riječima da su pobijedili unatoč stalnim napadima, govoru mržnje i podmetanjima, premda nije bilo nacionalne TV postaje u Beogradu na kojoj posljednjih dana nije dao castrovske intervjue te se žalio na ponašanje nerazumne oporbe.
Kako bilo, Vučić je odnio veliku i krucijalnu pobjedu te konačno (ponovimo - kao u stara Miloševićeva vremena) sveo srpsku političku scenu samo na sebe i one čije političke respiratorne aparate drži u svojim rukama, poput Dačića i Vulina, te na jednog jedinog, ali slabašnog oponenta Dragana Đilasa koji se tek treba dokazati i potvrditi. Podsjetimo, Saša Janković, koji je sa 16 posto bio drugi na predsjedničkim izborima, praktički je odlutao s političke scene.
Vučić je zagospodario na kompleksu Srbije “koju nitko ne voli, svi je kinje i nanose joj nepravdu”, uvjeravajući sve da nema srpske krivnje za ratove, pa čak i da je nepravedno optuživati Srbe i Miloševića da su bili pokretači krvoprolića u 90-ima.
Vučićeva stranka pobijedila i u Boru i Aranđelovcu
Osim u Beogradu, izbori su se održali u još tri grada: Boru, Sevojnu i Aranđelovcu. U svim tim gradovima uvjerljivo je pobijedila vladajuća Napredna stranka Aleksandra Vučića, i to s više od 60 posto glasova. Ostale stranke i liste ostvarile su zanemarivo malen postotak. Tako je Aleksandar Vučić potvrdio svoju nadmoć u Srbiji.
Unatoč sve autoritarnijem načinu vladanja, Vučić još uvijek dobro stoji u EU gdje smatraju da je on trenutačno jedini političar u Srbiji preko kojega se može riješiti problem oko Kosova, ali i onemogućiti Rusiju da opstane u Europi iz koje je praktički posve istisnuta. Vučić svojim “sjedenjem na dvije stolice” (Rusija-EU) trenutačno osigurava vlastitu poziciju u međunarodnim odnosima, ali obje zainteresirane strane pritišću ga da konačno odluči i izabere samo jednu stranu.
Pred Vučićem je tako “Sofijin izbor” (kažu najkasnije do početka 2019. godine) koji će mu biti, kako smatraju međunarodni čimbenici, olakšan apsolutnom vlašću koju trenutačno ima i uživa u Srbiji.